„Nikada ti ne bih mogao reći zbogom, zemljo neizrecive ljepote“

„Ova je večer jedan kamenčić u mozaiku prijateljstva između Hrvatske i Crne Gore i stoga sam uvijek sretan kad mogu sudjelovati u ovakvom događaju“, kazao je veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić na sinoćnjoj književnoj večeri posvećenoj velikanu hrvatske književnosti, Franu Alfireviću.

Navršilo se 115 godina od njegova rođenja, a večer je održana u Svečanoj dvorani Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević” na Cetinju.

O Franu Alfireviću govorila je tajnica Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore Ana Vuksanović, koja je u svom inspirativnom govoru kazala da je Boka, kao i njena prošlost, povijest i arhitektura, bila ta koja je dala pečat Alfirevićevom pjesništvu i stvaralaštvu. Pjesnik, rođen Zadranin, bio je preokupiran i očaran Bokom, Kotorom i morem.

„Frano Alfirević je i sam govorio da krajevi, kao i bića, imaju dušu, kojom su nam bliži ili dalji. Pa, Boku je svakako osjećao jako bliskom. Toliko zastrašujuće bliskom i toliko je strahopoštovanja imao za njenu ljepotu, za njene pejzaže da je čak nazivao nečovječnom, nečovječanskom“, kazala je Vuksanović. Ona je istakla da se već u mladosti isticao pjesnikov dar za stvaranje proze i poezije: „O Franovoj kreativnosti i potrebi da svoje vanjske doživljaje pomiri sa unutarnjim nemirima i previranjima govori činjenica da je pjesme počeo pisati već u svojoj 12. godini. U gimnazijskom periodu je napisao nekoliko stotina pjesama te nekoliko novela i eseja; jedan roman i jednu dramu, ali je uništio gotovo sve napisano iz toga vremena“.

„Alfirević je, prije svega, pjesnik primorskih motiva i nostalgične, lirske meditativnosti. Morski ambijent Boke kombinira sa atmosferom prisutnosti prošlih vremena i sigurno dao doprinos nadgradnji njegova lirskog izraza. Logično odabrane teme kojima se više puta vraćao i pomno odabrani motivi koji su dio bokeljske svakodnevnice se, prilikom čitanja Alfirevićeve poezije, kao slajdovi, kao crno-bijeli slajdovi, izmjenjuju pred našim očima, nekad malo brže, ali uglavnom sporije, izazivajući u nama specifičnu emociju: melankoliju, nostalgiju, žal, meditativno stanje, refleksivnost, introspekciju. Alfirevićevo razumijevanje osjećanja Boke je tako duboko, iskonsko i realno da njegovom umješnošću u stvaranju pjesničkih slika postaje surefleksija lirske i epske fragmentacije, realnosti i nadrealnog, stvarnosti i magije, prošlosti i mistike. Dok je njegova lirika putopisna, njegovi putopisi su lirski i mistični. U njima je Boka nadnaravna, metafizička. Za njega je Boka pejzaž koji treba dekodirati, ali nikako ga banalizirati niti desakralizirati“, objasnila je Vuksanović.

Posjetiteljima je bio prikazan i dokumentarni film posvećen ovom pjesniku, naslovljen „Bokeški melanholik“, koji je pripremio pisac i TV autor Bogić Rakočević.

Večeri su, između ostalih, nazočili: poslanik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković.

Radio Dux