Adrijan Vuksanović: Hrvati i svojim kulturnim blagom jačaju subjektivitet Crne Gore

Adrijan Vuksanović: Hrvati i svojim kulturnim blagom jačaju subjektivitet Crne Gore

"Vođen osjećajem dubokog poštovanja prema Božiću i njegovom značaju za sve katoličke vjernike, nisam htio sve do sada odgovarati na tekst „Čija je Bokeljska mornarica?“, iako smo na sami dan božićne svetkovine, dobili ovaj sadržaj raspravnog karaktera. Moje negodovanje bilo bi jednako i da se radilo o proslavi Božića po Julijanskom kalendaru, iako sam siguran, da autor ili autori ne bi baš tada iznosili ovu raspravu u javnost.

Stavove, koje ovdje iznosim, a iza kojih, naravno, stojim svojim imenom i prezimenom, su prvenstveno reakcija na pismo subjekta koji se potpisuje kao „Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice Kotor“.

Moram ovdje zahvaliti svima koji su mi uputili potporu nakon izlaganja na ovu temu u Skupštini Crne Gore. Posebno me raduje činjenica što je potpora  došla u velikom broju i od pripadnika crnogorske i drugih nacionalnosti, što pokazuje nesumnjivi demokratski potencijal naših građana u koji čvrsto vjerujem.

Smatram da je neprimjereno stavljati našu inicijativu u isti kontekst sa „svojatanjem Boke“ od pojedinih publicista, karakterističnih za devedesete godine prošlog stoljeća, jer Hrvati ne moraju nikome dokazivati svoju lojalnost i ljubav prema Crnoj Gori. Ponovit ću i ovdje, da smo privrženost državi, u kojoj živimo, pokazali onda kada je to bilo najteže. Kada je ideja crnogorske neovisnosti  bila u manjini, mi smo bili dio te manjine i trpjeli s njom. Zbog toga,  nepristojno je bokeljske Hrvate označavati kao one koji žele nacionalno obojiti i prisvojiti Boku kotorsku, kako se to pripisuje nekim drugim, kao što je nepristojno negirati njihove dominantne zasluge u stvaranju kulturnih dobara i pritom  nemoćno bježati u regionalnu pripadnost, samo da se ne bi priznalo ono što je činjenica.

Oni koji žele izbrisati doprinos Hrvata u stvaranju i čuvanju kulturnog blaga na teritorij  Boke kotorske, zapravo negiraju njihovo postojanje, jer ne postoji narod bez kulture i sadržaja,  koja kultura  manifestira. Reći da ne postoji hrvatsko kulturno blago u Crnoj Gori isto je što i reći da ne postoje Hrvati u Crnoj Gori. Po tome su takvi pokušaji slični onima iz devedesetih godina prošlog stoljeća, koji su otvorene negirali postojanje Hrvata, smatrajući one koji se tako izjašnjavaju kao nedovoljno obavještenima i identitetski nesvjesnima. Kako smo se uspješno obranili od takvih, siguran sam, obranit ćemo se i od ovakvih nasrtaja koji negirajući materijalne i duhovne tragove našeg povijesnog trajanja, zapravo, svjesno ili nesvjesno, negiraju nas same.

Bježanje u teritorijalnu odrednicu i svrstavanje svega pod bokeljskim i Bokom, samo da bi se izbjegla nacionalna odrednica je nevješt pokušaj jednak onom „argumentu“ koji tvrdi da je Bokeljska mornarica starije od stvaranja nacija, pa zbog toga nema mjesta nacionalnom. Uzima li Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice Kotor isti argument kada je u pitanju npr. Cetinjski manastir? Kažu li za njega da on nije crnogorski, jer je nastao 1484., prije pojave nacija? Naravno i opravdano da ne. Potpuno ih podržavam što i ne pomišljaju na to. Sigurno da je Cetinjski manastir kulturno dobro svih nas, kao i Bokeljska mornarica, ali kao što u prvom primjeru nije problem nacionalno označiti baštinika, ne smije biti problem ni kada je u pitanju Mornarica, ne dokazujući notornu stvarnost da oni kroz duhovnu vrijednost pripadaju svima. U Bokeljskoj mornarici ima mjesta za sve one koji je vole, bez obzira na nacionalno i vjersko opredjeljenje. Samo  se od pojedinih Bokelja može čuti isključivo teritorijalno imenovanje duhovnog blaga na njenom prostoru. Znamo i da u drugim krajevima postoje objekti od velikog značaja za kulturu Crne Gore, kao što su npr. Manastir Morača, Manastir Ostrog ili Martinićka gradina, ali nikada ne čujemo npr. moračko ili bjelopavlićko kulturno blago, dok se pojedini glasnogovornici u Boki utrkuju da što frekventnije uporabe izraz bokeljsko, a samo da ne bi rekli hrvatsko. Rade ono što se od njih ne traži.

U prvoj rečenici pisma koje nam šalje Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice Kotor stoji: „Bokeljska mornarica, kako proizilazi iz njenog imena, pripada Boki Kotorskoj i Bokeljima“. Opet sam nepogrešivo siguran da nikada ne bi rekli: „Cetinjski manastiri, kako proizlazi iz njegovog imena, pripada Cetinju i Cetinjanima“. Jedina je istina da pripada svima nama koji ga poštujemo i cijenimo, svjesni njegovog značaja za crnogorsku državnost i, ne daj Bože, oduzimajući Crnogorcima pravo da ga i nacionalno identificiraju.

O karakteru Bokeljske mornarice svjedoče i ljudi koji su otišli iz Boke kotorske. U Hrvatskoj je kult sv. Tripuna i Bokeljske mornarice nevjerojatno izražen. Van granica Crne Gore, samo se u Republici Hrvatskoj pleše Kolo sv. Tripuna i njeguje svijest o značaju ove drevne institucije kroz pet podružnica, koje imaju više članova nego što ih ima u cijeloj Crnoj Gori. Razlog tomu je što su bokeljski Hrvati odnijeli sa sobom, duboko u svojoj svijesti, svoju kulturu, dakle i Bokeljsku mornaricu. Poznato je da se u Lovćencu, Peroju, Argentini i drugim mjestima diljem svijeta, gdje su emigrirali građani Crne Gore, ne pleše kolo sv. Tripuna i ne postoje podružnice Mornarice. Razlog tome što tamo nema Hrvata iz Boke kotorske.

Sve što su stvorili Hrvati na teritorij Boke kotorske je kulturno blago Crne Gore, kojim ona treba da se reprezentira pred svijetom, ali ne izostavljajući naše nacionalno ime. Na taj način predstavljamo Crnu Goru kao državu koja njeguje multikulturalnost i zdravi pluralizam, koji samo jača njen subjektivitet. Radostan sam što su naši preci obogatili domovinu u kojoj živimo i to nam je na ponos. Zbog toga Bokeljska mornarica je bitna i jaka poveznica oba naroda, hrvatskog i crnogorskog. Zajednička kandidatura Crne Gore i Republike Hrvatske je još jedna lijepa prilika da istaknemo naše zajedništvo i sukladna je duhu suživota koji njegujemo. Naša inicijativa ne svodi se na modalitet „ili - ili“, već „i – i“. Moram i ovdje istaći ono što sam potencirao u Parlamentu, a to je da mi, Hrvati u Crnoj Gori, baštinimo obje kulture, i hrvatsku i crnogorsku, što nam je neprocjenjivo bogatstvo. Ipak, neprijatna je činjenica da Admiralitet i Upravni odbor Bokeljske mornarice samo ono što su baštinili i baštine Hrvati klasificiraju kao bokeljsko, dok za sve druge se ne usuđuju primijeniti isti princip. To je nepravedno prema nama. Mi ne uzimamo Crnoj Gori Bokeljsku mornaricu, već joj je dajemo. Nismo se borili za Crnu Goru koja negira naše ime u onome u čemu smo je najviše obogatili. To nije samo protiv crnogorskih Hrvata, već i protiv Crne Gore i njenih multikulturalnih vrijednosti. Zbog toga mi, ovom inicijativom, štitimo Crnu Goru."

S poštovanjem

Adrijan Vuksanović