Biskup Pavao Butorac- intelektualac za sva vremena

22. studenoga, navršit će se 47 godina od smrti monsignora Pavla Butorca, kotorskoga i dubrovačkoga biskupa, hrvatskoga povjesničara, povjesničara umjetnosti i teološkog pisca. Svoju posljednju misu služio je baš na današnji blagdan Gospe od Zdravlja 1966. godine. Bilo kakav članak ili hommage Butorčevu liku i djelu, koji je, osim što je bio biskup, bio i intelektualac par excellance, ne može ispraviti povijesnu nepravdu koja mu je učinjena, ali nas mora i treba pokrenuti da otrgnemo od zaborava nepobitne intelektualne veličine, koje, kako to često biva, namjerno ili nenamjerno, tek nakon svojega života, ako i tada, budu priznate i poznate. Umjesto epitafa, kratak podsjetnik na Butorčev život i djelo, koje je nemjerljiv doprinos proučavanju kulturne i povijesne  baštine Boke. Tome u prilog govori podatak da je biskup Butorac opisao 352 umjetnička spomenika s bokokotorskoga područja.
Pavao Butorac rođen je u Perastu, 26. ožujka 1888. godine. Potjecao je iz jedne od najuglednijih peraštanskih obitelji. Pučku školu završio je u Perastu, klasičnu gimnaziju u Kotoru, a studij teologije u Zadru. 1910. godine postaje dobrotskim župnikom. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je profesor u zadarskoj gimnaziji s hrvatskim nastavnim jezikom. Predavao je hrvatski i talijanski jezik, te povijest i zemljopis. Od 1918. do 1920. bio je rektor sjemeništa u Kotoru, a radio je i kao kateheta u Gimnaziji. Predavao je i u kotorskoj nautici, djevojačkoj i trgovačkoj školi sve do 1938. godina, kada je imenovan kotorskim biskupom. 1940. godine postaje apostolskim administratorom u Dubrovniku, a dubrovačkim biskupom 1950. godine i tu je dužnost obnašao do smrti, 22. studenoga 1966. 1964. godine je dobio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovao je i u radu Drugog vatikanskog sabora. Surađivao je s časopisima: „Vrhbosna“, „ almanah Mihovila Pavlinovića“,“ Benedictina“ „Hrvatska prosvjeta“, „ Narodne starine“, „ Bogoslovska smotra“ i drugima.

Proučavao je povijest, povijest kulture i umjetnosti Boke kotorske i Dubrovnika. Monsignor Butorac posljednji je imao uvid u općinske arhive, koji su potom bili uništeni. Taj svestrani intelektualac i samozatajni znanstvenik pisao je i knjige, koje su nezaobilazno štivo za sve one koji se žele upoznati s poviješću Boke. Od objavljenih izdvajaju se: „Gospa od Škrpjela“, „ Zmajevići“  i „Boka Kotorska od najstarijih vremena do Nemanjića“, „Opatija sv. Jurja ispred Perasta“, „Kritička studija o prijenosu slike Gospe od Škrpjela“, „Boka kotorska nakon pada Mletačke Republike do Bečkog kongresa“, „Tripunjdansko kolo“, „Pismo ruskoga admirala Matije Zmajevića- četiri pisma nadbiskupa Vicka Zmajevića“, „Problem kulture“, „ Boka kotorska u 17. I 18. Stoljeću- politički pregled“ (objavljena 2000. g.), „ Kotor za samovlade“ (objavljena 1999.), „ Kulturna povijest grada Perasta“ (objavljena 1999.).

Biskup Butorac za života nije uspio objaviti više svojih rukopisa, ali su oni zaslugom don Srećka Majića i don Branka Sbutege ipak ugledali svjetlo dana u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Ta djela, iako metodični pisana vrlo stručno, koncizno i uz navođenje mnogobrojnih arhivskih izvora, nažalost, do dana današnjega nisu naišla na pravi odjek u široj bokeljskoj, hrvatskoj i crnogorskoj javnosti.

Na nama je da se potrudimo da se ta nepravda ispravi povodom 50. –te obljetnice smrti Pavla Butorca, koja će se navršiti 22. studenoga 2016. godine. Perast, Kotor, Boka i Dubrovnik duguju mu barem toliko.

Ana Vuksanović, ispred Hrvatskoga nacionalnog Vijeća