Braća Marijan i Marin Šaltić briljiraju u matematici i vole šah: Sestra Matea otvorila nam je vrata, u Dubrovniku smo kao kod kuće

Braća Šaltić briljirali su na županijskom natjecanju iz matematike u svojim kategorijama, nižu uspjehe od osnovne škole, nadareni, izvrsni su učenici, pasionirani šahisti, jedan ljubopitljiv, a drugi odmjeren. Očigledno je da su odrastali u obitelji i odgoju koji je duboko vrijednosno angažiran te, iako je to važan dio njih, ne streme samo stjecanju znanja i razvoju sposobnosti. Za uskrsne praznike idu k roditeljima u Bar, u Crnu Goru, gdje su rođeni i pohađali osnovnu školu, a onda se opet vraćaju u Učenički dom Dubrovnik, na Pilama. Marijan je maturant Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića s pravom javnosti, a Marin učenik trećeg razreda Pomorsko-tehničke škole u Dubrovniku, smjer Pomorski nautičar.

KLASIČAR I POMORAC
Na školovanje u Dubrovnik stigli su utabanim stazama sestre Matee, koja je također završila Klasičnu gimnaziju u Dubrovniku i za to vrijeme bila korisnica Doma Paola Di Rosa, a danas je na prvoj godini Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

- Ona nam je otvorila vrata. Nakon završene osnovne škole, tata joj je ponudio da školovanje nastavi u Hrvatskoj, ako to želi, jer ovdje ima više mogućnosti. Upisala je Klasičnu gimnaziju u Dubrovniku, a onda sam i ja odabrao tu školu. Najprije zahvaljujući njoj, da se lakše snađem, a da je to pravi izbor bilo mi je jasno i stoga što je Klasična bila na glasu kao jedna od najboljih desetak gimnazija u Hrvatskoj. U tako maloj školi vlada obiteljska atmosfera, nastavnici su pristupačni i prvenstveno nas uče biti dobrim ljudima, a onda dobrim učenicima. Svidjela mi se ta duhovna crta – priča Marijan Šaltić, kojega uskoro čekaju državna matura i upis na fakultet.

- U našoj školi, pripreme za državnu maturu drže prof. Mirjana Žeravica iz Hrvatskog jezika i prof. Sanja Violić iz Matematike, a svi ostali nastavnici su na raspolaganju zatrebamo li pomoć iz drugih predmeta – kaže Marijan.

Prijavio je devet studija, ali prije svega ga zanimaju dva smjera: vojni pilot i vojna kontrola zračnog prometa. Da nije toga izbora, vjerojatno bi se odlučio za FER ili studij robotike i mehatronike. Braća su u dobi važnih životnih odabira, ići za nečim što je dobro ili za nečim što žele. Marin je mogao birati, a odabrao je Pomorsku školu, vodeći se očevim stopama i željom za navegavanjem.

ŠAHISTI
- Jesam ja primijetio da mogu učiti, ali sam primijetio i da nisam neki ljubitelj toga – smije se Marin i dodaje: "Htio sam odabrati neki opušteniji tip škole, a osim toga, pomorstvo me zanima. To je za mene dobitna kombinacija. Kasnije? Razmišljao sam Split ili Dubrovnik, ali najvjerojatnije ću ostati ovdje i upisati Pomorski fakultet, a onda bih rado na brod".

Spreman se našaliti na svoj račun, ali ovaj stipendist Zaklade Račić ne spominje da prolazi s 5,0! O Marinu su crnogorski mediji svojedobno pisali kao najmlađem maslinaru na Sredozemlju. Od oca je već s osam godina naslijedio maslinik.

Dubrovnik mu je, kaže, po svemu blizak, zbog mora, otprilike jednakog je broja stanovnika kao Općina Bar, sviđa mu se mentalitet, a uz brata, podrška mu je i djevojka koja živi u domu. Marijan ne zna gdje će ga odvesti posao nakon fakulteta, ali na Dubrovnik gleda kao drugi dom, mjesto gdje bi se mogao vratiti, makar u mirovini.

Braća Šaltić bave se ili su se bavili sportovima, odbojkom, rukometom, nogometom, rekreativnim trčanjem, a jako dobro im ide i šah. Osnove su naučili od oca.

- U šahu je važno poznavati pozicije i taktike, to je nešto što se može izvježbati, a koristan je za razvoj povezivanja i logičkog razmišljanja, što može pomoći i u učenju – odgovara Marijan.

Pripadaju generaciji koja ne poznaje život bez pametnih telefona.

- Digitalne tehnologije nam olakšavaju život, korisne su u svakodnevnom životu, a na nama je da odlučimo hoćemo li mi upravljati mobitelima ili će mobiteli upravljati nama. Djeca ne mogu sama odrediti granice, tu je važna uloga roditelja. Evo, uzmite nam mobitele, sigurno će biti dramatično prvih mjesec dana... Mislim da je neko istraživanje pokazalo da čovjeku treba 28 do 30 dana da se navikne na novu situaciju. Nekim drugim tokom, ali svijet bi išao dalje – komentira Marijan.

MISLEĆA MLADOST
Na vječno pitanje o ovdašnjem tradicionalnom sustavu obrazovanja i preopterećenosti opsegom sadržaja, Marijan odgovara kako su znanje i opća kultura neophodni za razvoj kritičkoga mišljenja.

- Srežemo li sadržaj koji se uči kroz obrazovanje i oslonimo se na internet, za koji ne možemo uvijek biti sigurni da pruža točnu informaciju i ima li neku agendu, slabi naša moć rasuđivanja – kaže Marijan.

Navikli su se na život u domu u kojem su zaposleni oslonac u svim situacijama. Tako je bilo i tijekom pandemije kad su, nakon svakog povratka iz Crne Gore, morali u izolaciju.

- Svi su tu za nas, kao roditelji, i na tome sam zahvalan – kaže Marijan za Učenički dom Dubrovnik.

"Najbolje su one države i oni roditelji koje ne osjećate. A znate da su tu, da vam drže leđa", tako je to opisao književnik Branimir Glumac. Ovih su dana strašno popularni savjeti kako odgajati uspješnu, socijaliziranu, mentalno snažnu, emocionalno inteligentnu, obrazovanu djecu. Za odgovor bi valjalo pitati roditelje Matee, Marijana i Marina. Šaltići kao da su Janteloven djeca, još jedna potvrda da se baš kod onih koji imaju razloga biti neskromni, neće naći traga samodopadnosti.

Izvor: Dubrovački Vjesnik