Bućarski klub „Brđanin”: stoljeće plavoga dresa

Dok su se pod krošnjama maslina miješali zvuci glazbe, razgovori starih prijatelja i karakterističan zveket buća na kamenim zogovima, Đurđevo brdo sinoć nije obilježavalo samo veliki jubilej jednoga sportskog kolektiva. Slavilo je stoljeće zajedništva koje je oblikovalo naraštaje ljudi, sačuvalo običaje i pretvorilo Bućarski klub „Brđanin” u jedno od najprepoznatljivijih obilježja društvenoga života Tivta.

U ozračju ispunjenom ponosom, uspomenama i zahvalnošću obilježena je stota obljetnica kluba, ali i četrdeset godina njegove ženske sekcije - prve koja je osnovana na prostoru negdašnje Jugoslavije.

Na mjestu gdje su se desetljećima susretale obitelji, prijatelji i susjedi, gdje se uz buće učilo o poštovanju protivnika, zajedništvu i pripadnosti kraju, okupile su se stotine mještana, bivših i sadašnjih članova kluba, njegovi prijatelji te brojni gosti. Bila je to večer u kojoj se slavila tradicija, ali još više ljudi koji su je stvarali i prenosili dalje.

Klub je tijekom svojih prvih sto godina odgojio brojne naraštaje boćara, ali i mnogo više od toga. Na Đurđevu brdu stvarala su se prijateljstva, učilo poštovati riječ, dijelile pobjede i prihvaćali porazi, a plavi dres postao je simbol pripadnosti zajednici koja svoju snagu nikada nije crpila samo iz sportskih uspjeha, nego iz ljudi koji su je gradili.

Upravo je o toj neraskidivoj vezi između ljudi i kluba govorio predsjednik Bućarskog kluba „Brđanin”  Mato Krstović. Umjesto uobičajenoga protokolarnog obraćanja, apostrofirao je naslijeđe koje su ostavile prethodne generacije i vrijednosti zbog kojih „Brđanin” traje cijelo jedno stoljeće.

„Sto godina kao vremenski okvir pokazatelj je vjerodostojnosti, postojanosti i vjere. Gledano ljudskim okom, to je dugo razdoblje koje predstavlja smjenu najmanje triju generacija i potvrđuje koliko je ovim ljudima stalo do onoga što su naslijedili. Odrastali smo gledajući djedove i očeve u plavom dresu, pamteći pobjede, ali i poraze, jer su i jedni i drugi dio ove lijepe priče koja nosi ime Bućarski klub ‘Brđanin’,  istaknuo je Krstović.

Podsjetio je kako najveća vrijednost kluba nikada nisu bili samo pokali i osvojena natjecanja, nego ljudi koji su svojim primjerom učili mlađe što znače uzajamno poštovanje i odgovornost prema zajednici.

„Imali smo sreću da trud generacija bude okrunjen brojnim sportskim uspjesima. Ali plavi dres za nas je oduvijek značio mnogo više od rezultata. On simbolizira korektnost, fair play i dostojanstvo, ne samo među zogovima nego i u svakodnevnom životu. Ovdje smo zahvaljujući emociji onih prije nas i njihovoj mudrosti da nas nauče pravim vrijednostima - da iskreno volimo, da poštujemo druge i tako zaslužimo poštovanje.“

Krstović je riječima sažeo ono što „Brđanin” predstavlja svojim članovima i svima koji su tijekom desetljeća ovdje pronalazili drugo obiteljsko okupljalište.

„Naučili su nas da kamen nije samo kamen, da maslina nije samo biljka i da ovo mjesto nije samo bućarsko igralište. Ovo je prostor druženja, razgovora, odmora i mentalne higijene. Smatram da čovjek u životu mora u nešto vjerovati. Treba mudro odabrati, a onda vjerovati do posljednjega daha. Ja vjerujem u ono što mi je dano. Ja vjerujem u Brđane“, zaključio je Krstović, uz snažan pljesak okupljenih.

Da je riječ o baštini koja nadilazi granice samoga kluba, potvrdio je i predsjednik Općine Tivat Željko Komnenović, istaknuvši kako bućanje u Tivtu već odavno nije samo sportska disciplina.

„Buće su i danas sport broj jedan u Tivtu. Ovakva okupljanja potvrđuju da su one mnogo više od igre. Način su života, tradicija ovoga kraja i važan dio identiteta našega grada. Ovo je godina velikih jubileja. Slavimo stotinu godina ‘Brđanina’, najstarijega boćarskog kluba u Tivtu, a već sutra i sedamdesetu Bućarsku olimpijadu u Gradiošnici. Čestitam svima koji su uspjeli sačuvati ovu tradiciju i vjerujem da ćemo se ovdje okupljati još mnogo godina“, rekao je Komnenović.

Posebnu težinu svečanosti dalo je i sudjelovanje veleposlanika Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselka Grubišića, koji je istaknuo kako ga je ponovno oduševila atmosfera koja vlada na Đurđevu brdu.

„Ono što me najviše veseli nije samo ova velika obljetnica, nego ljudi. Stotine vas okupile su se u ovome prekrasnom ambijentu i pokazale koliko zajedništvo znači ovome kraju. Brđani ne dijele samo ljubav prema bućama, nego čuvaju prijateljstva i međusobno povjerenje. To sam osjetio i prilikom svoga prethodnog dolaska, a večeras je taj dojam još snažniji. Od srca vam čestitam i želim da se jednako ponosno proslavi i sljedećih sto godina“, naglasio je Grubišić.

Upravo su Grubišić i predsjednik tivatske općine presjekli simboličnu plavu vrpcu, označivši ulazak „Brđanina” u novo stoljeće postojanja koje će se, ako je suditi po sinoćnjem duhu zajedništva na Đurđevu brdu, nastaviti graditi na istim vrijednostima.

Jedan od najdirljivijih trenutaka večeri bila je dodjela posebnih priznanja onima koji su svojim dugogodišnjim radom, predanošću i nesebičnim zalaganjem utkali dio sebe u stoljetnu povijest. Posebna priznanja uručena su Milenku Krstoviću, Borisu Sindiku, Marjanu Mikši, Zlatku Krasanu, Franu Boškoviću, Niku Sindiku, Franu Krstoviću, Krstu Boškoviću, Miroslavu Sindiku, Milenku Petkoviću, Kiku Krstoviću, Draganu Rajčeviću, Milivoju Slabyju, Zvonku Rajčeviću, Mariji Mikši, Miri Vuksanović, Dariji Sindik, Zorici Krstović i Tonki Slaby. Svako od tih imena nosi dio povijesti kluba, a zajedničko priznanje bilo je ujedno i priznanje svim živim i umrlim Brđanima koji su tijekom jednoga stoljeća svojim radom i ljubavlju čuvali ono što danas predstavlja ponos ovoga kraja. Za sve njih u nebo je pušteno stotinu plavih balona.

Bućarski klub „Brđanin” i Nevladina udruga „Muške rabote i ženske stvari”, organizatori proslave, pažljivo su osmislili sadržaj koji je spojio sport, glazbu, kazalište te domaću gastronomiju. Potporu obilježavanju velikoga jubileja, među ostalima, pružili su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Općina Tivat i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, čiji je predsjednik Zvonimir Deković nazočio proslavi jubileja.

Večer su glazbom otvorile Sanja i Mia, a potom je uslijedila generacijska utakmica mladih i veterana. Rezultat je ovoga puta bio posve u drugom planu. Mnogo više od pobjede značio je prizor u kojem su se na istome zogu susreli oni koji tek započinju svoj sportski put i oni koji su desetljećima nosili plavi dres. Upravo je taj susret najbolje pokazao kako se među Brđanima ne prenose samo sportska znanja, nego i osjećaj pripadnosti koji traje cijeli život.

Posebnu notu svečanosti dao je nastup Glazbeno-prosvjetnog društva Tivat, iza kojeg je 117 godina djelovanja. Nije slučajno Tamara Krstović, koja je vodila program, primijetila kako je upravo gradski orkestar jedini sudionik večeri stariji od samog „Brđanina”, naglasivši susret dviju institucija koje više od stoljeća, svaka na svoj način, oblikuju kulturni identitet Tivta i čuvaju njegovu baštinu.

Da slavlje ne bude samo podsjećanje na prošlost, pobrinuli su se mladi članovi novoosnovanoga Teatra 372, koji su upravo na Đurđevom brdu izveli svoju prvu predstavu, simbolično nazvanu „Porta su aperta, stigla je plava kuverta“, posvećenu jubileju kluba, dok su posjetitelji tijekom večeri mogli razgledati i izložbu radova članova Udruženja likovnih umjetnika Tivta. Djela Hane Mirkov, Ive Gopčević Čelanović, Ivice Aranđusa i Zorana Krute ostala su u trajnom vlasništvu Bućarskog kluba „Brđanin”, kao uspomena na veliki jubilej te potvrdu dugogodišnjega prijateljstva između umjetnika i kluba.

Također, zogovima su se širili mirisi ribljih specijaliteta koje su pripremili meštri Luka i Vule, dok su stolove ispunile i slastice donna i nona iz sela, čime je tradicionalna plava noć na Đurđevu brdu nalikovala velikom obiteljskom okupljanju. Glazbeni završetak pripao je popularnom sastavu Toć, čiji je nastup zaokružio slavlje koje je potrajalo do kasno u noć.

Posljednji akordi nisu označili kraj priče, bili su tek završna nota večeri koja je pokazala kako stoljeće tradicije ne počiva samo na datumima i obljetnicama, nego na ljudima koji je iz dana u dan žive. „Brđanin” opstaje zahvaljujući ljudima koji vjeruju da plavi dres predstavlja mnogo više od boje, da je zog mjesto susreta, a maslina simbol postojanosti. Đurđevo brdo stoga je uspjelo sačuvati ono najvrjednije - osjećaj pripadnosti, međusobno poštovanje i zajedništvo koje traje dulje od jednoga života.

Izvor Radio Dux

Foto galerija: Radio Dux