DRAGO

Prenosimo iz rubrike ,,Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Ova plemićka obitelj je u Kotoru od XIII. do XVIII. stoljeća. Njihova se palača nalazi na Trgu sv. Tripuna i sastoji se od dva dijela: sjevernog, s odlikama gotičkog stila XIV.- XV. stoljeća, i južnog koji je okrenut prema Trgu. Ovaj dio je pregrađen u renesansno- baroknom stilu krajem XVII. stoljeća. Nakon nestanka ove obitelji u XIX. stoljeću palača Drago pripala je općini i služila u razne namjene. Danas je to zgrada Republičkoga zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore.

Jedan od prvih spisa u XIV. stoljeću koji bi ukazao na vezu obitelji Drago s Tivtom je onaj od 31. VIII. 1326. g. kojim Nikola Draga Baldvinova daje pravo Pašku Kaliću i njegovoj kćeri Beli, svojoj supruzi, da otkupe njegov vinograd u Tivtu. Taj vinograd je nekad bio Paškov, ali ga je Nikola založio Tripunu Bući.
Inače, članovi obitelji Drago bili su kreditori, često i dužnici, ulagači u pomorsku privredu, opati, rektori (spominje se u tom smislu crkva sv. Luke u Kotoru), sudionici društvenog i političkog života srednjevjekovnoga Kotora.
Kuća i posjedi obitelji Drago u Tivtu spominje se 1589. godine, ali i u ranijim ispravama. Te godine je Franu (Francesco) Dragu pok. Vicka potreban građevinski materijal za kuću, te angažira Nikolu, sina meštra Ivana Glahanovicha iz Korčule, da mu ga doveze i to baš u Tivat; vjerojatno je riječ o kamenu. Nikola 18. listopada iste godine pismeno potvrđuje da je od Draga primio 8 srebrnih talira. Godinu kasnije, Ivan Drago pok. Frana kupio je od Hipolite, žene Jerolima Buće, komad zemlje s kućom u Tivtu. Kuću je platio 500 perpera, a zemlju 40 perpera po kvadranjolu.
Spomenuta kuća je možda kuća u Tivtu o kojoj je riječ u notarskoj ispravi iz 1599. godine. Naime, nekoliko dana prije dana 27. travnja Lodovik Buća, sudac, Jeronim (Gieronimo) Paskvali, vojvoda, i Marin Buća procjenitelj, na zahtjev Ivana Zagurija, a na temelju presude od 27. ožujka, otišli su u Tivat da bi ušli u posjed (habbiamo intromesso)Buće; posjed čine kuća s vrtom, pergolom, bunarom i krušnom peći; te toliko zemlje pod vinovom lozom oko kuće koliko bude dovoljno da bi u potpunosti isplatio dug koji se navodi u presudi.
Prema notarskim ispravama reklo bi se da osim davanjem zemljišta u najam, članovi obitelji Drago gube zemljište tako što im vjerovnici zbog dugova ,,ulaze u posjed“. Postoji jedna sudska odluka od 19. ožujka 1586. godine, na temelju koje je plemić Ivan Bolica pomoću suca i procjenitelja ,,ušao u posjed“ (intromissione) onda maloljetnoga Frana Draga, koji je procijenjen na 55 talira. Riječ je o ,,komadiću’’ obradive zemlje s pet stabala maslina i građevinom u suhomeđi.
Frano Drago pok. Ivana 13. svibnja 1595. godine daje u najam zemljište na lokalitetu Kulino brdo u predjelu Tivta (Culino bardo...in contrada di Teodo) Nikoli Tripa Đurovog iz Lastve (Gornje). Osim ostalih obaveza, zakupac Nikola je dužan ugovoreni dio dobivenoga uroda sa zakupljene zemlje donijeti na obalu, pred kuću Frana Draga u Tivtu; isto tako je dužan jedanput u godini doći osobno do kuće Drago i gospodara prevesti barkom do Tivta, a onda i do Kotora. Njegov imenjak Frano Drago, ali ne pok. Ivana, već pok. Vicka, daje iste godine u trajni zakup (livello perpetuo) Petku Dabovu iz Grblja, stanovniku Lastve (de Zuppa habitante a Lastua), tri kvadranjola obradive zemlje ,,napola“ i kuću u suhomeđi pokrivenu crijepom koja se nalazi iznad toga zemljišta. Ugovoreno je plaćanje svake godine na dan sv. Mihovila. Zakupac (conductor) je dužan barkom ga tek samo jednom u godini prevesti u Tivat i u Kotor (ogni anno una volta tanto). Gospodar bi tad osigurao troškove za hranu (spese di bocca). Isti zemljoposjednik Drago Petku daje u trajni najam ,,napola“ (a giusta metà) i ostatak obradivog zemljišta iznad kuće, a to znači i s donje i s gornje strane apomenute kuće, i to u predjelu Sv. Lovrijenca; granice tog zakupljenog imanja su sljedeće: s gornje strane je javni put, s donje strane je potok, s jedne strane je imanje Lovre iz Lepetana, a s druge općinski put. Petko se obavezuje orati zemlju i posijati žitarice koje se budu od njega, kao dobroga kmeta (colonno) tražile. Pola prinosa od svega što radom bude stekao ima dati Dragu.
Nasljednici pok. Frana Draga pok. Tripuna, prema ispravi od 23. travnja 1599. godine, imaju u predjelu Pina (in contrata di Pino) kuću s dvorištem, odrinom, bunarom i krušnom peći; oko kuće i dvorišta je ledina i zemljište pod vinovom lozom, čija vrijednost treba biti dovoljna da bi se vratio dug. Naime, nasljednici Drago su dužni kotorskome posjedniku Ivanu Zaguri, koji je, pak, od nadležnih, suca i procjenitelja, zatražio da odu u Tivat i da izvrše procjenu imanja kako bi Zaguri ,,ušao u pomenuti posjed“. Dug je iznosio 1381 perper, pa se zaključilo da vrijednost imanja pokriva navedeni dug.
Ivanac (Zanetto) Drago pok. Tripuna 28. studenoga 1604. godine daje Paru Grgurovu u najam na određeno vrijeme komad zemlje u Mrčevcu na mjestu Tripetin potok: jedan dio je pod vinovom lozom, a drugi je ledina s 20 maslinovih stabala i 80 stabala smokava, što velikih, što manjih, dvije kruške, stablo oskoruše i nekoliko stabala trešanja; tu je i hrastova šuma. U ugovoru stoji da pola prihoda od vinograda ide napola: kmet patronu (gospodaru) daje ili grožđe ili vino. Pero je dužan sam skupljati masline i voziti ih u mlin; ulje dijele po pola; smokve Pero ima na konju odnijeti patronu u Kavač. Od prinosa žita trećina ide patronu, a dvije trećine kmetu. Na isti način će se podijeliti i žir (želude s dubova).
Od dana 25. siječnja 1608. godine je isprava kojom Frano Drago daje u najam Staniši Đurovom iz Bjelica, nastanjenom u Crnom Platu, inače zetu Tripa Đurovog Pinjatića, koji i za Stanišina brata Marka, svoga drugoga zeta, uzima u najam seosko imanje (villa, zaselak), posjednika Frana Drago, koje se nalazi u Crnom Platu na lokalitetu Gajina: graniči s gornje strane s javnim putem, s donje i s jedne od bočnih strana zemljištem Frana Draga, a s četvrte s braćom pok. Ivana Bolice; iznad tog unajmljenog imanja (villa) nalazi se opet imanje Marka pok. Jakova Dubrovčanina.
Frano Drago posjeduje zemlju i u Mrčevcu, a u ispravi od 4. studenoga 1626. godine, spominje se javna prodaja te zemlje koja se nalazi između javnog puta, imanja Jeronima Mekše (Mexa, srednjevjekovna kotorska obitelj) i imanja Tripuna Paskvalija. Na zemljištu Draga, izloženog javnoj prodaji, nalaze se, među maslinama i voćkama, dvije kuće u suhomeđi, od kojih je jedna pod krovom, a druga bez krova.
U Crnom Platu se spominju tereni Ivana Draga Glavočevića, gdje se nalazi njegova kuća, odnosno dio te kuće u njegovoj svojini; i teren i kuća graniče s gornje strane sa zemljištem sinova Raička Vuksanova, s donje strane s javnim putem, s jedne od bočnih strana s posjedom fratara samostana sv. Franje, a s četvrte s braćom Buća. Dio te kuće, dio očevine i dijela nasljedstva s majčine strane, te dio spomenute kuće Drago i sve popravke izvršene i na kući i na zemljištu, Andro Markov iz Crnog Plata ustupa (con titolo di cessione) svome bratu Niku Markovom.
Tripun Drago pok. Vicka i nasljednici svojedobno su bili pod skrbništvom pok. člana već spomenute obitelji Bona koja se odselila u Dubrovnik. Podjelom dobara Bona, Tripun Drago dobio je teren pod šumom s polovicom devastirane kuće u blizini Račice, na mjestu zvanom Natcon(?).Tripun i nasljednici Drago, prema ispravi od 1. rujna 1647. godine, dali su te nekretnine u trajni najam (con titolo di locatione) Marjanu Bizantiju (čije imanje je i inače na Račici, te je graničilo s imanjem Bona - danas lokalitet Bonići). S gornje strane unajmljeno imanje graniči s Mihailom Buća, sa strane i odozdo s morem i s četvrte strane s istim Bizantijem.
Podatke o diobi dobara braće Drago Frančević (Francevich) – a to su don Tripun i Matija Drago pok. Ivana (Zuane) i njihov pokojni brat Bernard - nalazimo u spisima iz 1648. i 1649. godine. Saznaje se da njihova brata Bernarda, koji nije ostavio oporuku, nasljeđuje maćeha Marija Drago, rođena Paskvali; nju u podjeli zastupa brat Vicko Paskvali. Među dobrima spominje se polje s nekoliko stabala maslina u Crnom Platu, zatim mjesto zvano Lorovina (danas: Rolovina) i zemljište u Tivtu gdje je bila crkva i velika zgrada koja je potpuno srušena (ove e la chiesa et il casamento tutto distrutto). U ispravi iz 1648. godine spomenuta braća navode se kao sinovi pok. Ivana Draga od Mlinova; od dobara je tu kompletna nekretnina u Dumidranu koju bi otac Ivan ponekad ustupio obitelji Pelegrina (na ime duga?) ....i čitava nekretnina u Tivtu iz majčina miraza.
Godine 1678. gore imenovani članovi obitelji Drago nisu više živi. Imanje se te godine dijeli na pet dijelova, za pet nasljedničkih obitelji ili pojedinačnih osoba; to su: Ivan (Giovanni)Buća, Andrea de Vimes i Frano Simonetti u ime svojih supruga, sestara Drago; zatim Franćeska Drago i nasljednici Tripuna Draga pok. Ivana, koji dijele ostavštinu prema propisanim statutarnim zakonima, i to nekretnine na Pinu, terene u Tivatskome polju (in Pianura), najmove i kuću na Pinu (očevinu i pripadajuću im ostavštinu pok. majke Marije. Prvi dio je Pijavica niže od kuće koja graniči s donje strane s ogradom vrta opata Buće, ravno prema jarku gdje je granični kamen, koja zatim s gornje strane graniči s međom vinograda nasljednika pok. Frana Paskvalija, s bočne strane jednim dijelom s jarkom (kanalom) koji dijeli Pijavicu, a dijelom s ,,trapima“ s donje strane ograde opata Buće; s četvrte strane, jednim dijelom graniči s posjedom Vicka Paskvalija, koje mu pripada sa suprugine strane, i djelomično s međama spomenutog vrta i stabala jabuka zasađenih po rubu neplodnog terena, te kućerka iznad maslina na Pijavici, na kojoj najam plaća Marko Nikov. U opisu položaja ostalih dijelova spominju se tereni kao na primjer,, druga Pijavica ispod imanja Nikole Bizantija“ (l’ altra piavizza detta, sotto il signor Nicolo Bisanti) ; kao i veliki komad zemlje iznad vinograda Frana Paskvalija (la pezza grande...sopra la vigna del signor Francesco Pasquali quondam signor Tomaso...). Kako bi strane bile zadovoljne podjelom, 1. kolovoza 1678. godine izvršena je procjena dobara Drago u Tivtu od strane Luke Bizantija i Luke Vrakjena, redovnog, odnosno izvanrednog procijenitelja. U ovom spisu nalazimo zanimljive detalje; procjenjuje se imanje i kuća na Pinu, s malo starih zidina oko nje, kao i popravke koje su na njoj izvršene, te vrt oko kuće s popločanim prilazom, pižuli (kamene klupe), kolone (stubovi), krušna peć, bunar; drveće u samom vrtu, zemljište - šupa iznad vrta oko kuće, na kojem su orah i dvije masline... Iz isprave od 1706. godine vidimo da se nepokretna dobra Marije, udovice pok. Ivana (Zuanne) Draga nalaze u Mrčevcu, Kavču, Dumidranu, Crnom Platu, gdje je i kuća u suhomeđi u kojoj se nalazi mlin za mljevenje maslina. Godine 1710. pojavljuje se ime Vinke ili Vićence (Vicenza) Drago, kćeri pok. Ivana Draga; Vido Đurov iz Lastve obvezuje se da će joj isplatiti 4 reala za zaostale najmove – za kuću i vrt.
Teško je utvrditi mjesto kuće Drago na području Pina. Od ranije je, doduše, poznato da je stambeni kompleks Drago bio na početku Seljanova, u blizini današnje upravne zgrade Adriatic Marinasa, odnosno Doma vojske prije toga) prema Tivtu i da je do danas sačuvana crkvica Gospe od Navještenja (Santa Annunziata), u narodu poznata kao ,,Nuncijata“, bila na njihovu imanju. Seljanovo u ispravama označava, reklo bi se, samo Seljanov rt, tako da bismo mogli pomisliti da je ta kuća bila na današnjem Seljanovu, tim prije što je toponim Pin označavao šire područje, pa i taj dio današnjega Seljanova (uz more).
U jednoj ispravi ponovno nailazimo na zemljište u Tivtu, u blizini Pina, zvano Korveš, sa stambenom zgradom u ruševnom stanju, kojoj je s gornje strane kanonik don Jakov Bizanti, s donje morska obala, s jedne strane opet kanonik Bizanti, a s četvrte strane je potok. Na spomenutom zemljištu je oko 15 kvadranjola vinograda, a ostatak zemljišta je za obradu (sijanje); u blizini zemljišta u Korvešu je još jedno, pod nazivom Gornji Korveš, oko kojega su: s gornje strane sinovi pok. Tripa Božova iz Crnog Plata, s donje graniči sa zemljom kanonika Bizantija i dijelom s dr. Mihailom Bućom pok. Marina, sa strane s općinskim putem i s četvrte strane graniči dijelom sa spomenutim kanonikom Bizantijem, a dijelom s te iste strane je zemljište iz nasljeđa pok. Ivana Draga. Nasljednica Marija, udovica pok. Ivana Draga, ranije opisani posjed u Korvešu i zemljište u Gornjem Korvešu je 15. svibnja 1721. godine dala svojoj kćeri Vinki (Vicenza), koja je u drugom braku s Petrom Vrakjenom, kao dodatak mirazu (per suplimento di dote).
Godine 1776. na zahtjev Josipa (Iseppo) Drago, procjenitelji Jakonja i Radali odlaze na njegovo imanje u selu Crni Plat(!), u predjelu Račica, na kojemu je kuća ili njegova nastamba; u njoj je mlin za mljevenje maslina, ispred kuće je bunar i molo. S gornje strane kuće je općinski put, s donje morska obala, granicu s jedne strane čine braća Bizanti, a s druge neimenovani iz Dražin Vrta. Na tom terenu je 120 maslinovih stabala, vinova loza i druge voćke na podignutim međama: sve zajedno vrijedi 325 cekina, a barka je procijenjena na 12 lira....“ Da je Ivan (Zuanne) Drago, sin Josipov, stanovnik Tivta, kazuje isprava od 15. srpnja 1787. godine. Njihova imena se spominju i u građanskom predmetu od 17. lipnja 1802. godine; Ivan Drago u toj pravnoj stvari zastupa svog oca Josipa. Možda Ivan i njegov otac Josip Drago nisu imali titulu plemića; u popisu plemića kotorske općine za 1782. godinu njihovih imena nema, ni kao žitelja Boke, ni kao nastanjenih izvan Boke.
Osamdesetih godina XVIII. stoljeća pojavljuje se (u notarskim spisima) obitelj Drago-Buća. Dvojno prezime nastalo je, možda, zbog bračnih veza dvije plemićke obitelji, na temelju kojih su članovi obitelji Drago naslijedili dio ostavštine Buća, pa je tih godina potražuju. Plemić dr. Serafino Drago, kao otac obitelji (padre di famiglia) 26. lipnja 1780. godine vodi spor s kontesom Franćeskom Buća i njenim opunomoćenikom, konteom Vickom Zmajevićem, koji pod prisegom i pred sucem Jakovom Paskvalijem (zamjenikom redovnoga suca) tvrdi da je još za života glavnoga narednika (segente generale) Frana Buće, kao i poslije njegove smrti, od njegove obitelji primao nadoknadu za čuvanje kuće i magazina u Tivtu. Ona se sastojala od 12 lira dalmatinskih i pola konate maslinovog ulja mjesečno (lire 12 moneta di Dalmazia e mezza conata d’ oglio al mese) .
Serafin Drago- Buća, 9. svibnja 1784. godine potražuje nekadašnje Bućino zemljište Bjelićevo ili Bjeličevo (Bielicevo) i Sanitino u Tivtu jer je pravni nasljednik Frana Buće. Serafin Drago-Buća i 1786. godine traži nekakvu nekretninu iz vlasništva pok. Frana Buće; između ostalog, traži zidani nepokriveni magazin u Tivtu sa zemljištem oko njega, koje je Buća kupio još 1719. godine od Iva i Joza Zmajevića iz Perasta; bio je kupio zemljišta i livele, neke od Bolica, neke od Zmajevića, te nekih drugih iz Lastve i Perasta, a spominje se Grašovo polje. Nekoliko godina prije, tj. 1776., dr. Serafin Drago traži da Tripun Jakonja i Anton Radali procijene neke njegove nekretnine u Crnom Platu, u predjelu Sv. Anuncijate, (!) kako bi se ,,poravnala’’ šteta od vodene bujice iz obližnjeg potoka, tik uz gornje zgrade ,,gospode“ Buća, (sinova) pok. Anđela (Anzolo). Godine 1782. zabilježeno je da u tom vrijeme žive još samo dva člana plemićke obitelji Drago-Buća. To su Serafin i njegov sin Frano Drago, stanovnici Kotora. Međutim, vidjet ćemo da postoji i Vicko Drago, ali u Šibeniku. Čudno je da njegova imena nema u popisi iz 1782. godine, kao što su u njemu navedeni ostali članovi plemićkih obitelji koji žive izvan Boke.
Iz dalje priče o plemićima Drago-Buća vidjet ćemo da je vlasnik imanja na Seljanovu bio Serafin Drago- Buća. Njegovi sinovi su kontei Frano i Vicko Drago. Pretpostavljamo da ova dvojica braće Drago dovode tu plemićku obitelj do kraja njenoga životnoga puta u Boki. To bi se dalo zaključiti iz kupoprodajnog ugovora od 15. srpnja 1791. godine. Naime, braća kontei Frano i Vicko Drago iz Šibenika, a ne iz Kotora, šalju punomoć svom pravozastupniku Luki Valeriju (Valeri), kojom ga ovlašćuju da Tomu, Ivanu i Nikoli, sinovima pok. kapetana Frana Verone iz Prčanja , izvrši konačnu (in perpetuo) prodaju svih posjeda sa stambenom kućom, crkvom (Santa Anunciata), magazinom i kućama kmetova koje se nalaze u Tivtu, Crnom Platu i u Lastvi, osim nekretnina u Prčanju i Kotoru, u predjelu sv. Tripuna; prodaji su namijenjeni i svi najmovi i sve što im je ostalo od oca Serafina; isto tako, i pila za ulje iz kuće i magazina u Tivtu – podrumsku opremu, bačve, žvnjeve, muljaču i sve što služi seoskoj poljoprivredi, te sve od posjeda što je navedeno u ispravama, oporuke, kao i sve drugo što je u vlasništvu obitelji Drago-Buća, čime kupci Verona stječu posjedovno pravo uživanja, pravo prekida najma, pravo prodaje, poravnanja, hipoteke, bilo kakve izgradnje ...ukratko,sva prava apsolutne svojine. Luka Valeri u ime prodavaca Drago- Buća ističe da je vrijeme berbe blizu; da ugovor o najmu Ivanu (Drago) Frančeviću ističe 8. svibnja 1791. godine. Prema tome, a na temelju ugovora, Ivan Frančević ima pravo na prihod vina i ulja za tu godinu, ali i obvezu plaćanja godišnjega najma braći za tu godinu sve do (uobičajenih) blagdana (do Božića(?). S danom prodaje posjeda prestaju prava najmoprimca Frančevića. Ugovorena cijena svih nepokretnih dobara koja su predmet prodaje obitelji Verona iz Prčanja je 4000 venecijanskih talira; kupac Ivo Verona i braća su odmah isplatili zastupniku Pavlu Valeriju 2000 talira , a ostalih 2000 je trebalo isplatiti u roku godine dana, odnosno 1792. godine. Jedan dio dobara, na temelju oporuka njihovog pretka (pradjeda) i njihovog oca (patrimoni) od 11. prosinca 1607. i 18. ožujka 1732. godine, braća Drago-Buća bili su dužni ostaviti kao zagarantiranu ležeću ostavštinu (fideicomissi) obitelji.

Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.

(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)

Izvor: Radio Tivat