Hodočašće sv. Antunu u Đakovicu

04/06/2019
Share/Save

www.kotorskabiskupija.me: 

Vjernici župa Brca, Šušanj i Sutomore, s prijateljima iz Bara i sestrama franjevkama od Bezgrješnog začeća – Crnogorske provincije iz Petrovca hodočastili su prve subote u mjesecu, 1. lipnja, sv. Antunu u Đakovicu na Kosovu. Uz pohod svetištu posjetili su također manastir Srpske pravoslavne Crkve Visoke Dečane i katoličku katedralu u Prizrenu.

Krenuli su autobusom u ranim jutarnjim satima te su, nakon petosatne vožnje Crnom Gorom i Albanijom, stigli u Đakovicu. Hodočasnici su u svetištu sv. Antuna najprije slavili euharistiju i obavili posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. Prigodnu propovijed izrekao je voditelj hodočašća don Dejan Turza, upravitelj navedenih župa. Nakon mise bivši franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran hodočasnike je upoznao s poviješću i pastoralnom djelatnošću u svetištu sv. Ante Padovanskog i župi sv. Petra i Pavla u Đakovici. Vjernici su potom imali priliku za osobnu pobožnost sv. Antunu te razgledanje nove župne crkve.

Nakon ručka u obližnjem restoranu krenulo se do manastira Visoki Dečani, jednog od najvažnijih manastira Srpske pravoslavne Crkve koji se nalazi na Kosovu,12 kilometara južno od grada Peć. Ovaj se manastir nalazi od 2004. na popisu UNESCO-ve svjetske baštine u Europi. Danas je manastir je pod zaštitom KFOR-a. Dočekao ih je i srdačno pozdravio domaćin, protojerej jeromonah Petar Rojević te prepustio stručnom vodstvu Srđana Jovanova.

Tijekom obilaska imali su hodočasnici saznati brojne zanimljivosti o dečanskom manastiru, a Jovanov je posebno istaknuo fra Vitu iz Kotora. Naime, svjedočanstvo o njemu kao graditelju i gradnji manastira zapisano je na portalu južnih vrata manastirske crkve Krista Pantokratora: „Fra Vita, mali brat, protomajstor iz Kotora, grada kraljeva, sazida ovuzi crkv svetoga Pantokratora gospodinu kralju Stefanu Urošu trećemu i njegovomu sinu svetlomu i prevelikomu i preslavnomu gospodinu kralju Stefanu. I sazida se za osam godišt, i dospela je savsem crkv v leto 1335.“ Srdačni domaćini su počastili hodočasnike kavom, gibanicom, sokom i rakijom.

Duhovno i tjelesno okrijepljeni u popodnevnim satima skupina hodočasnika zaputila se kući te na povratku svratila u Prizren i posjetila katoličku katedralu u posvećenu Mariji Pomoćnici Kršćana te stario dio grada. Trideset hodočasnika pohodili su tako kršćanska sveta mjesta na Kosovu, neki po prvi puta, te doživjeli to kao veliki duhovni i milosni dar te izvor novih spoznaja, susreta i iskustava. Zahvalni Bogu za lijepo vrijeme i izmoljene milosti, duhovno obogaćeni zajedništvom, slavljem Boga, utjecanjem svetačkom zagovoru, vratili su se svojim kućama u noćim satima iza ponoći.