IZDVAJAMO: Milenko M. Pasinović: Dan za pamćenje

Sedmi novembar 1944. godine, posebno je ostao u sjećanju rijetkim  povratnicima u naselje Ljuta, iz njega izgnanim i zatvorenim 25. septembra iste godine.

Nekoliko porodica, vratilo se svojim kućama, u predvečerje sedmog novembra.

Toga novembarskog, maglom osvanulog jutra, probudio je zvuk motora ribarskih brodića, barkasa, naoružanih vojnika, pripadnika  334. regimente, zadužene za obezbjeđenje odstupnice  jedinicama 81. njemačke divizije, čije je sjedište bilo u Skadru.

Pripadnici II čete, IV bataljona, II dalmatinske brigade, sa sjedištem u Ljutoj, budili su  svoje drugove i rijetke stanovnike, povratnike, uzvicima: “Bježite, napali su nas Njemci“!

Ubrzo se  čulo pucanje sa barkasa i iskrcavanje njemačkih vojnika.

Pale su prve žrtve pripanika partizanske vojske, njih sedmoro.

Nešto kasnije i prva žrtva među zarobljenim mještanima Dobrote i Ljute, angažovanim za sklanjanje barikada, koje su postavili partizani.

I, počelo je paljenje prvih kuća.

Na tamborju, pred crkvom Sv. Petra u Ljutoj, čekalo je tridesetak zarobljenih civila, angažovanih na čišćenju barikada, a što drugo nego strijeljanje.

Sa njima je bio i svećenik don Gracija Ivanović, koji je zamolio  njemačke vojnike, da im dozvole da se pomole.

Nakon molitve su ustali i  ponovo postrojeni.

Tada je don Gracija Ivanović izašao iz stroja i  njemačkim vojnicima se obratio riječima: “Strijeljajte mene, ne njih “.

I, njemački vojnici odustadoše od strijeljanja.

Ali, nastaviše paljenjem kuća.

Od ukupno 41 kuće zapaljeno je njih 34.

Bez kuće je ostalo  77 stanovnika Ljute.

U Ljutu se vratilo pet porodica, koje su svojim sredstvima napravile  izgorele kuće.

Danas Ljuta broji 102 stalna stanovnika, a broj onih koji u njoj imaju kuće ili stanove za odmor, trostruko je veći.

Zahvaljujući tkz. tipu niznog –  zbijenog naselja, Ljuta, srećom, nije dala povoda, ni prostora, da se u priobalnom dijelu, “dokazuju” projektanti novosagrađenih kuća.

Svega, njih, pet, šest.

Tako je Ljuta  sačuvala uspomenu  na  novembarske dane 1944. godine, a nada se i da će je uskoro, nakon  71. godine, obilježiti imenom glavne ulice.

Dvije kuće svojim zidinama, još uvjek, prkose zubu vremena i sudbini zaborava.

A Ljuta će s ponosom čuvati i njenu urbano – arhitektonsku  fizionomiju, makar onu  pored puta uz more, nadamo se, buduće ulice 7. novembra.

Autor: Milenko Pasinović

Izvor: Radio Skala