Kratki osvrt na povijest djelovanja franjevaca u Boki

Prisutnost Reda manje[1] braće u Boki – Kotoru seže u prvu polovicu 13. stoljeća. U cijeloj Boki, od Herceg-Novoga do Kotora, tijekom više od sedam stoljeća djelovalo je 18 franjevačkih postaja, hospicija kao i tri samostana u Budvi. Franjevci su ostavili dubok trag na duhovnost cijele regije. U Boku kotorsku dolaze iz Dubrovnika. Prvi pisani arhivski tragovi o njihovu stalnome životu u Kotoru potječu iz godine 1265., i govore kako su braća Bogdan  i Picineg, sinovi Dragona de Scelpa, 1265. godine darovali Maloj braći kuću za stanovanje na Šuranju.[2] Godine 1268. papa Klement IV. imenuje Tomu Basilijeva Kotoranina prokuratorom i sindikom Provincije Sklavonije osnovane između 1227. i 1232. godine, što svjedoči o tome da su oni i ranije tu prisutni. Važni su povijesni podatci također:

Godine 1286. kraljica Jelena de Curtene podiže na Gurdiću samostan Maloj braći, koji će kasnije Venecijanci 1657. godine srušiti kako se u njemu ne bi utvrdili Turci.

Godine 1393. provincija sv. Serafina mijenja ime u Provinciju sv. Jeronima kojoj pripadaju i kotorski franjevci.

Godine 1464. zbog poteškoća u komunikaciji s ostatkom Dalmacije kotorski samostan postaje središe novoosnovane Dračke kustodije;

Godine 1445. u Dobroti na darovanom imanju svećenika Marina Drage franjevci opservanti[3] uz crkvicu grade samostan i posvećuju ga reformatoru sv. Bernardinu Sijenskome, samostan se 1537. godine ruši po naredbi mletačkih vlasti. Na lokalitetu zvanom „na Puču“ franjevci opservanti grade novi samostan. Zbog ratova ni taj samostan nije dugo bio boravište franjevaca.

Godine 1575. franjevci se useljavaju u napušteni samostan sestara sv. Klare, na sjeverozapadu grada tik uz gradske zidine, gdje se i danas nalaze.

Samostan je prolazio mnoga iskušenja, ali je ostao duhovno i kulturno aktivan do danas.

Iako su franjevci prvenstveno djelovali pastoralno, nemjerljiv je njihov doprinos na polju kulture. Kao jedini muški red koji je preživio francusku okupaciju i devastaciju regije 1814. godine, otvaraju školu. Tu su se školovala mnoga kasnija značajna imena za opću kulturu, npr. pjesnik Viktor Vida, Luka Brajinović i dr.

Od 1947. do 1975. godine u jednome dijelu samostana djeluje i Muzička akademija.

Od 1976. do 1979. godine franjevačka crkva svete Klare bila je i župna crkva grada Kotora i župe sv. Tripuna.

Doprinosi franjevaca iz Kotora

O stoljetnoj nazočnosti franjevaca i njihovu doprinosu općemu dobru svjedoči i 111 imena upisanih u nekrologij Provincije sv. Jeronima, a koji su životom bili povezani s Kotorom. Valja još spomenuti fra Franju Dragonjića Kotoranina (1504. – 1507.), graditelja samostana u Nerezinama kod Osora. U Kotoru se rodio fra Bonaventura Marcella (oko 1730. – 1806.), poznati prevoditelj na hrvatski jezik. Preveo je djelo Nikole Turlota „Blago nauka krstjanskoga“, tiskano u Mletcima 1770. godine. Početkom XIV. stoljeća spominje se Grgur iz Kotora kao papin legat. U Dubrovniku je djelovao poznati lektor teologije fra Tadej iz Kotora (prije 1582. godine). Fra Vito iz Kotora, poznati je graditelj koji je djelovao u Dalmaciji gradeći samostane (Zadar, Dubrovnik, Kotor), u Srbiji kao glavni arhitekt crkve svetoga Spasa u Dečanima.

U Kotoru djeluje i kipar Desiderije Kotoranin koji je 1654. godine isklesao Gospin reljef te reljef sv. Franje i sv. Bernardina Sijenskoga za samostan sv. Duha.

Fra Marina iz Kotora, mučenika, legata pape Siksta V. (također rodom iz ovih krajeva) na putu za Perziju ubijaju Turci.

BIBLIOTEKA FRANJEVAČKOGA SAMOSTANA U KOTORU

Ovdje ćemo se posebno osvrnuti na važnost pisane riječi, na franjevačku biblioteku. Njezini početci sežu u 14. stoljeće  u vrijeme biskupa Dujma (1352. – 1368.) gdje biskup, koji je pripadao Redu manje braće, dariva braći (franjevcima) Bibliju, Summa Monaldijana i sve ostale knjige pod uvjetom da ostanu u samostanu i da se nikamo ne prenose. Knjižnica je od tada do danas narasla na 20.000 naslova. U modernome smislu bibliotekarstvu su doprinijeli posebno dvojica bibliofila: fra Benvenuta Rode i prof. Josip Jelčić, utemeljivši je službeno 1901. godine. Posebna je vrijednost prvotiskanih primjeraka (inkunabula). Posebno su vrijedna izdanja Firentinca Luce Antonia Giuntija, glazbenoga nakladnika, Nikolausa De Lyre iz 1488. godine. Inkunabula Michaela Mediolanensisa iz 1476. godine u kojoj je vrijedna minijatura s jednim franjevačkim svecem.

Posebno su za nas značajne i dvije inkunabule prvoga hrvatskog tiskara iz Kotora Andrije Paltašića (Kotor, oko 1450. – Mleci, oko 1500.). Jedna je nastala u suradnji s tiskarom Dobre Dobričevića s otoka Lastova, a druga se čuva u dominikanskom samostanu u Dubrovniku – inkunabula Lucija Lactantisa Opera.

Posebnu vrijednost biblioteke čine i razni ulomci starih srednjovjekovnih rukopisa, notnih zapisa iz 12. stoljeća kao i spisa na latinskom jeziku pisanih beneventanom, karolinom i goticom.

U knjižnici sv. Klare nalaze se i brojni rukopisi važni za hrvatsku književnost: kao rukopisni prijepis Gundulićeva Osmana iz XVIII. stoljeća, koji je prepisao kotorski plemić Antonije Jakonja.

Knjižnica posjeduje pored knjiga teološkog sadržaja također djela iz suvremene književnosti.

[1] Manja braća službeni je naziv za franjevce, budući da je tako želio utemeljitelj reda sv. Franjo, kako bi se označila evanđeoska poniznost, malenost.

[2] Latinski kasniji prijepis darovnice iz 1265. godine (BAK – biskupski arhiv u Kotoru – miscellanea),  kojom se potvrđuje darovnica franjevcima glasi: „Anno incarnationis Domini 1265, mensis Septembris 15a die intrante, Ragusia coram nobis subscriptis testibus. Nos quidem Bogdanus et Picinegus, filii quondam Dragonis de Scelpo confitemur, quomodo domum nostram cum omnibus pertinentiis etc., que est in Catharo ad portam Surane, pro anima nostra et omnium nostrorum mortuorum, et pro elemosina offerimus et damus dominis illustribus Minoribus Cathari pro utilitate ipsorum ad habitandum vel faciendum in ipsa quidquid eis placuerit, sed non habeant potestem vendendi nec impignorandi neque donandi ipsam nisi solumodo tenendi eam pro negotio eorum. Verumtamen, si ad Suranam non esset habitata per II. Minores dicta domus per omnibus pertinentiis, etiam redeat in nobis praedictis Bogdano et Picinego. De hoc autem facte sunt due carte, scilicet hec et alia, die quibus cartis unam tulerunt II.Hec autem carta nullo modo testimonio rumpi possit. Hi sunt testes: Dobroslavus Ranane, iuratus iudex, et ego presbiter Petrus et communis Ragusinae notarius iuratus, scriptor sum et testis.

Cosi nel libro VII. Carte 122 nel Convento de Patri Minori Conventuali di S. Francesco di Catharo.“

[3] Naziv za Malu braću koja su željela revnije opsluživati pravilo sv. Franje, nastali diobom Franjevačkoga reda koju je 1517. godine, bulom pape Leona X., „Ite et vos“ nazvani su opservantima;                                           

Radio Dux