In memoriam: don Anton Belan (Kotor, 13. studenog 1953. – Kotor, 28. prosinca 2019.)

Posljednjih dana 2019. godine ovozemaljski je život u šezdeset i sedmoj godini života i trideset i sedmoj godini svećeništva napustio don Anton Tonći Belan, župnik Kotora i Škaljara, dugogodišnji generalni vikar Kotorske biskupije, proučavatelj, povjesničar i marni pregalac baštine kotorskoga kraja. Duhovnik i znalac povijesti sa kojim su surađivale kolege kako iz Crne Gore, tako i iz Hrvatske. I kojima je uvijek rado i sa susretljivošću otvarao i otkrivao prebogatu škrinju arhivskoga gradiva Kotorske biskupije.

Don Anton Belan rođen je u Kotoru od oca Tripa i majke Roze rođene Rigo. Osnovnu školu je završio na Prčanju, a Klasičnu gimnaziju Ruđer Bošković u Dubrovniku kao pitomac Isusovačkoga sjemeništa. Filozofsko-teološki studij polazio je u Splitu i Rimu. Diplomirao je na Lateranskom sveučilištu u Rimu 1980. godine. Nakon odsluženja vojnoga roka, na istom sveučilištu završio je i dvogodišnje poslijediplomske studije iz pastoralne teologije. Na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju dva je semestra slušao predavanja i postigao predviđenu diplomu 1982. godine. Na Vatikanskoj školi za paleografiju, diplomatiku i arhivistiku 1984. godine diplomirao je arhivistiku. Kao student gost na rimskom sveučilištu La Sapienza slušao je predavanja iz latinske paleografije. U kotorskoj katedrali sv. Tripuna zaređen je za đakona Kotorske biskupije 3. siječnja 1982. godine. Iste godine za svećenika je zaređen od biskupa Marka Perića na otoku Gospe od Škrpjela 15. kolovoza. Bio je župnik u Škaljarima, na Mulu i u Kotoru. Od godine 1991. bio je župnik kotorske katedrale. Godine 1983. imenovan je ravnateljem biskupskog povijesnog arhiva, a 2004. generalnim vikarom Kotorske biskupije. Od 2007. godine rezidencijalni je kanonik stolnog kaptola u zvanju arhiđakona. Napisao je više članaka s područja crkvene povijesti Kotorske biskupije i bio je sudionik više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.

Prvi je u suradnji s Pomorskim muzejom Crne Gore u Kotoru bogatu kulturnu baštinu Kotorske biskupije sa tematskim izložbama prezentirao široj javnosti. Autor je vrlo zapaženih izložbi poput: Srebrni križevi Kotorske biskupije od XV-XX. stoljeća 1993. godine, Primijenjena umjetnost u euharistijskom slavlju 2005. godine i Srebrni relikvijari Kotorske biskupije od 14-19. stoljeća 2009. godine te je bio koautor izložbi Barkoni portreti Boke kotorske 1994. godine, Zavjetni darovi Kotorske biskupije nakit i medalje 16-20. stoljeće 2012. godine. Autor je tematske cjeline Arhivska građa kotorskoga Biskupskog arhiva u katalogu Zagovori svetom Tripunu prigodom velike izložbe Blago Kotorske biskupije u Zagrebu 2009. godine. Također je surađivao na velikim međunarodnim izložbama u Zagrebu, Krku, Veneciji i Sevilji. Uz akademika Radoslava Tomića i profesora Marija Beusana autor je likovnog postava muzeja sakralne umjetnosti kotorske katedrale 2010. godine. Napisao je i njezin prvi turistički vodič pod nazivom Sveti Tripun i njegova katedrala (2002, 2003. i prošireno monografsko izdanje 2011.). Bio je član uredništva Godišnjaka Pomorskog muzeja u Kotoru i biltena Jedra Boke iste ustanove. Dobitnik je nagrade Merito Navali 2012. godine, koju ova ustanova povremeno dodjeljuje za uspješnu suradnju na polju kulture i pomorstva. Bio je dopisnik je Glasa koncila te povremeno pisao za službeni Vjesnik Kotorske biskupije, za kulturnu rubriku dnevnoga lista Pobjeda i mjesečnik Hrvatski glasnik. Sudjelovao je u više televizijskih i radio emisija religijskog i povijesnog sadržaja te bio recenzent i govornik na predstavljanju više knjiga povijesnog i hagiografskog karaktera.

Pokopan je na mjesnom groblju na Prčanju u obiteljskoj grobnici, a misu je predvodio mons. Rrok Gjonlleshaj, apostolski upravitelj Kotorske biskupije u zajedništvu sa mons. Ilijom Janjićem, umirovljenim kotorskim biskupom i mons. Ratkom Perićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanjske biskupije, kao i brojnim svećenicima iz Kotorske, Barske i susjednih biskupija.

Preranom smrću don Antona Belana Kotorska su biskupija i njezini vjernici izgubili vrijednoga svećenika, zagovornika ekumenizma i suživota više nacija i vjera na tome prostoru, zaljubljenika i znalca povijesti Kotorske biskupije i kotorske crkvene baštine. Svima koji su don Tonćija poznavali i surađivali sa njime nedostajati će prilikom svakoga posjeta Boki i Kotoru. Kao svećenik, kao znalac povijesti i kulture Boke kotorske, ali ponajprije i ponajviše kao čovjek.

Lovorka Čoralić

Slavko Dabinović

IN MEMORIAM izašao u časopisu CROATICA CHRISTIANA PERIODICA (CCP), Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

INICIJATIVA

U znak zahvalnosti don Antonu Belanu i njegovom velikom doprinosu unapređenju kulturnog života u Kotoru i posebnom doprinosu koji je dao u više od trideset godina služenja i rada u Kotorskoj biskupiji, pokrenuta je inicijativa prikupljanja sredstava za izradu spomen obilježja-biste na Prčanju i u Škaljarima gdje je bio župnik više od tri desetljeća.

Pored gore navedenih doprinosa u proučavanju i prezentaciji kulturne baštine u Boki naveli bi još neke njegove značajne priloge tom cilju.

U Zborniku radova povodom obnove Crkava Gospe od Anđela i Gospe do Snijega na Verigama prvi je napisao stručni članak pod nazivom Zavjetne crkve peraških pomoraca na Verigama. U Hrvatskoj reviji, časopisu Matice hrvatske dao je vrlo stručan povijesni prilog o Lodama-pohvalama. U 24 broja  Hrvatskog glasnika objavio je zapažene članke iz povijesti Kotora i Boke kotorske. Također prvi je približio javnosti povijest crkve Gospe od Zdravlja u zidinama poviše Kotor monografskom knjigom Kotorsko zavjetno svetište Gospe od Zdravlja iz 2017. godine, kao i njegovim radom Crkva sv. Ivana Krstitelja u Bogišićima u vizitacijama kotorskih biskupa XVI. – XVIII. stoljeća iz 2005. godine izašlom u Zborniku radova povodom obnove  Crkve sv. Ivana u Bogišićima.

Donacije za izradu spomen obilježja mogu se uplatiti na račun:

Biskupski ordinarijat-Župa Sv. Matej, Dobrota, ž.r. 530-23176-34.