Ne bi bilo krize medija da nije krize čovjeka

Skala radio: U biblioteci Doma kulture “Josip Marković“ u Donjoj Lastvi sinoć je promovisana knjiga doc. dr. sc. Nenada Vertovšeka pod nazivom “Noam Chomsky i kritika suvremenih masmedija – proizvodnja slike stvarnosti i neophodnih iluzija“.

U ime domaćina Hrvastkog nacionalnog vijeća predsjednik Zvonko Deković je izdvojio misao autora ove knjige da je ipak sreća što su svijet i ljudi  bolji od medijskih gospodara ui njihovih slugu. I u Crnoj Gori i u Hrvatskoj na čitavom društvenom prostoru  je veoma aktuelna priča o medijskoj pismenosti koju na sveučilištu predaje gospodin Vertovštek.

Slavko Mandić direktor Skala radija nakon pročitanje knjige Nenada Vertovšeka po ko zna koji put se zapitao kako je kazao, ne ko smo, nego što smo to mi?

U što nas pretvaraju smišljeno mehanizmi čije je ime masmediji, a polje djelovanja mi, sa svake strane gledano. Dakle, mi koji potpuno svjesno, najvećim dijelom, prihvatamo manipulaciju kao hranu i svakosatnu potrebu za novim zalogajima sa kojima ćemo unijeti u našu svijest istranžiranu prazninu, kreiranu u kuhinjama koje modeluju sliku bića po potrebi naručioca. Serviraće je na pjat današnje stvarnosti u liku izvršioca i žestokog borca koji će dokazivati nedokazivo. I biće uspješan u tome, jer je platno pripremljeno samo za tu i takvu sliku i ništa drugo se tu ne može prenijeti.Priznajem, osjetio sam se poraženo. Ne zbog toga što ovo nijesam znao, nego što sam razumio da je slika u realnom vidokrugu znatno problematičnija.

A onda nastavlja Mandić “mi na um pade Džordž Orvel i njegov, naizgled beznačajni pojedinac Vinston Smit, koji u jednom ministarstvu totalitarne države Okeanije radi na lažiranju istorijskih činjenica. Smit, kao što znamo postaje nezadovoljan svojim ništavnim životom, te vremenom postaje protivnik takvog sistema i na kraju bude uhapšen, mučen i prevaspitan. Da, prevaspitan. Poenta je upravo na prevaspitavanju i to takvom da prevaspitani postaje borac za prihvatanje i davanje upravo slike stvarnosti koja ne postoji. One koja nam se servira svakodnevno i koju, više puta uvjerljivo izrečenu, prihvatamo kao vrhovnu istinu. Na jednostavno pitanje da li možemo da se odupremo, da razumijemo poruke čitajući izuzetno djelo gospodina Nenada Vertovšeka, i onih koji su ipak pojedinačni slučajevi, javiće se protiv pitanje  koji je to procenat koji će ovo pročitati? Mali, čućemo sebe kako konstatujemo već. A na pitanje što će se dešavati s nama, kakva ćemo to slika postati, okačena na zid današnjosti, a tek ona kada je u pitanju budućnost, slegnućemo ramenima. Ne zato što nam odgovor nije jasan, već upravo zbog činjenice da nam je i suviše jasan. Bićemo prevaspitani i naš lik će biti univerzalni lik, jedan jedini, prevaspitani.
Pa ima li nam spasa, zapitaćemo se na kraju?Nenad Vertovšek nam je ukazao na gotovo sve apekte. Njegova poruka na kraju knjige koja se mora čitati kao udžbenik i koristiti na taj način je: Vrijeme će pokazati hoće li naše predožbe i umovi, naša percepcija stvarnosti, u potpunosti podleći maglovitoj virtualnoj stvarnosti koja zasjenjuje svijet činjenica i informacija i daje nam samo još jednu Veliki iluziju. Lično vjerujem da hoće“, poručio je Mandić.

Djelo je demokratsko po svom vokabularu, po svom nadzoru i po onom što želi poručiti ne samno intelektualnoj i kritičkoj javnosti, nego sveukupno sudionicima jedne na žalost opore medijske stvarnosti.

Ona postavlja pitanje kontrapunkta, šta je demokratija, a šta kvazi demokratija, kazao je u svom promišljaju o knjizi i njenom autoru mr Željko Rutović, direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture Crne Gore.

Nenad Vertovšek  svojim djelom daje jedan ogledni obrazac kako se nauka i mediji susreću i ko obično bude pobjednik, na žalost iz te jedne takve bitke. Vertovšek nije samo interpretator kritičkiog zamaha u zahvata gospodina Čomskog kao jedne brilijantne istorijske figure koja je u svom opusu nadrasla vrijeme i civilizaciju, kaže Rutović.

Djelo je kulturološke prirode. Upravo s te stvarnosti što kulturološki prefiks medija danas živi akulturologiju, Nenad Vertošek ne slučajno postavlja pitanja tražeči svoje sagovornike, sabesjednike i tražeći saveznike onome što jeste intencija kritičkog i intelektualnog promišljanja Noama Čomskog. Mi živimo doba krize demokratije kazao je Rutović, gdje fasadni oblici određenih reinpretacija onoga što bi trebala biti demokratija, danas uz pomoć medija doživljavaju svoju preobrazbu. Naravno da iz nedostatka slobode odnosno iz njene simulacije ili fasade proizilaze svi ostali problemi. Problemi da je kontrola stava, misli, uma, ponašanja i vrijednosti diktirana hegemonom velikog medijskog kapitala, političkog kapitala koji atribuiraju ne samo dnevne nego i decenijske teme.

Takođe primjećuje Rutović, mi danas imamo pitanje problema post čovjek. Kakvi smo  to ljudi ako smo samo nužni represi i odbljesci negativnih medija. Mi živimo mantru dnevne inluzije da su mediji ogledalo slobode i da ćemo u njima negdje pronaći sebe.To što se pronalazimo u odbljesku rijaliti ili nekog sličnog spektakla samo je porazna činjenica da je čovjek nepovratno izgubio svoj kritički percept koji je gradio vjekovima u dosluhu sa prirodom. Zato Vertovšek čovjeka čitanjem ove knjige sučeljava licem u lice medija. Da li imamo hrabrosti da sebi pogledamo u lice odnosno u to ogledalo kao refleks medijske industrije, zapitao se Rutović.

Ovom knjigom Vertovšek govori o krizi čovječanstva, krizi civilizacije, demokratije, krizi slobode i u krajnjem krizi čovjeka. Ne bi bilo krize medija da nije krize čovjeka zaključuje Rutović.Medijskoj industriji nije u intresu da čuje, pročita i vidi poruke ove knjige. Zašto bi neko radio protiv sebe. Nenad Vertovšek radi za humanost, za čovjeka radi za demokratiju i slobodu, poručio je Rutović.

Obraćajući se prisutnima, Nenad Vertovšek je konstatovao da je ostao normalan u onom smislu u kojem normala za njega postoji a to nije prosječnost niti osrednjost to je uravnoteženost djelovanja misli, razuma i osjećaja. Onaj ko nije novinarski posao osjetio kao osjećaj, taj nije bio novinar.

“To je jedna težnja koja vas vuče i koja je mene srećom samodisciplinirala  da zapravo počnem pisati, i počnem podučavati mlade“, objašnjava on. Iskrenost je Vertovšeka vodila u pisanje i nauku o novinarstvu.

“Knjiga je izašla kao jedan ne dugo skriven osjećaj , posla koji je bio u meni i ja u njemu, jer novinarstvo je zapravo kao i ljubav. Vi možete izaći iz novinarstva ali ono iz vas ne može“, riječi su Vertovšeka.

Rezultat toga, odnosno vremena koje je dobio kako je kazao, da proučava, je ova knjiga i zahvalan je što se nalazi u jednom timu koji proučava sve sa stanovišta filozofije medija. To jest promišljanja, ne filozofiranja o medijima. Filozofija medija promišlja smisao onoga što se događa. Motiviranje svih ne samo onih koji su u medijima već i cjelokzupnog obrazovnog sistema. Profesori, poručuje Vertovšek, moraju medijsku pismenost usaditi najprije u svoje obrazovanje.

Morate iskreno krenuti od toga što zapravo jeste a to je i ono osnovno novinarsko pitanje:  Što se zapravo događa, da li uopšte shvaćam što se događa da li mi daju da to shvaćam, pita se Vertovšek u svojoj knjizi pozdravljenoj dugim aplauzom publike u Domu kulture “Josip Marković“ u Donjoj Lastvi.