Ne blijedi sjećanje na košarkaškoga Mozarta
Na današnji dan, prije 5o godina, na svijet je došao zasigurno ponajbolji, jedan od najomiljenijih hrvatskih sportaša svih vremena te jedan od najvećih košarkaša Europe svih vremena- Dražen Petrović.
ŠIBENSKO DITE
Dražen je svoj sjajni, ali nažalost, prerano i tragično ugasli košarkaški put, započeo u rodnome Šibeniku, na Baldekinu, sa svega 13 godina. Do punoljetstva je već osvojio nekoliko odličja- brončanu medalju na Juniorskom europskom prvenstvu u Turskoj 1980. , zlatnu medalju na Kadetskom balkanskom prvenstvu 1981., te zlatnu medalju na Juniorskome prvenstvu Europe 1982.
Od odigranih utakmica u tinejdžerskoj dobi u matičnom klubu Šibenki posebno se izdvajaju dva finala Kupa Radivoja Koraća , 1982. i 1983. godine, a posebno se pamti srčana Draženova partija u finalu državnog prvenstva 1983. godine- Dražen u presudnim trenucima preuzima odgovornost i pogađa dva slobodna bacanja te donosi Šibenki prvi naslov prvaka države. Već tada je bilo vidljivo kakav šuterski instinkt i liderska sposobnost krase Dražena. Dva dana kasnije prvenstvo joj je oduzeto zbog navodnih nepravilnosti i dodijeljeno Bosni za zelenim stolom jer je Šibenka odbila igrati ponovljeni finalni susret.
POTPUNA AFIRMACIJA I DOMINACIJA
Iako su se zbog pamtljivih predstava u dresu Šibenke i reprezentacije za Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije, on se 1984., nakon bronce s reprezentacijom Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, potpisuje za zagrebačku Cibonu, između ostalog i zbog toga što je u Ciboni igrao i njegov stariji brat Aleksandar, za koga je, uz majku Biserku, bio izuzetno vezan od najranijeg djetinjstva. Dječji nestašluci i bratsko rivalstvo prerasli su u zrelijoj tinejdžerskoj dobi u neraskidivu vezu neizmjernog povjerenja, poštovanja, bratske ljubavi, pa i obožavanja.
U Ciboni je Dražen doživio punu igračku afirmaciju i napredovao u igračkom i psihološkom smislu. Slovio je za ponajboljeg beka šutera u Europi. Za pregršt vrhunskih partija Cibona i Zagreb su mu se odužili umirovljenjem dresa s brojem deset, imenovanjem dvorane njegovim imenom i otvaranjem Memorijalnog centra " Dražen Petrović" 2006. godine, koji, vrijedno je istaknuti, bez nepoštednog zalaganja Draženove majke Biserke vjerojatno ne bi bio ugledao svjetlo dana u tako reprezentativnom izdanju u kakvom jest .
Teško je pobrojati sve odlične partije koje je Dražen pružio u dresu Cibone, ali izdvajaju se 36 poena u pobjedi nad Real Madridom u prvoj Ciboninoj europskoj klupskoj tituli, 32 koša u pobjedi nad Crvenom Zvezdom za titulu prvaka bivše države 1985. godine, te Draženovih 39 koševa u pobjedi nad splitskom Jugoplastikom u finalu Kupa Jugoslavije iste godine.
Iz 1986. godine pamti se po Draženovih 46 koševa u pobjedi Cibone nad Bosnom u finalu Kupa bivše države. U drugu europsku klupsku titulu Cibone Dražen je ugradio 22 poena i proglašen je najboljim europskim igračem. Koliko je Cibona u te dvije godine bila dominantna govori i podatak da su u domaćem prvenstvu ostvarili po 21 pobjede i samo jedan poraz- u finalu državnog prvenstva od Zadra, i to tek nakon produžetaka s 111 : 110. Te je godine Dražen osvojio i broncu s reprezentacijom Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Naredne je godine Cibona u državnom prvenstvo srušila vlastiti rekord s 22 pobjede i nijedan poraz. Poražena je u finalu protiv Crvene Zvezde sa 2:1, opet s košem razlike kao i prethodne godine- 103:104, unatoč Draženovih 48 koševa u toj utakmici. Te je godine Cibona, predvođena Draženom, osvojila Kup Europe, a reprezentacija broncu na Europskome prvenstvu u Grčkoj.
Dražen osvaja i zlatnu medalju na Sveučilišnim igrama u Zagrebu. Naime, Dražen je, u to vrijeme bio i student prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Naredne godine Cibona osvaja Kup Jugoslavije zahvaljujući Draženovim fenomenalnim šuterskim partijama, ali nesretno gubi u finale Kupa Koraća od Real Madrida, kluba koji je bio sljedeća postaja u Draženovoj bogatoj karijeri.
KRALJEVSKE PARTIJE U KRALJEVSKOM KLUBU
Prelazak u madridski Real označio je novu prekretnicu u Draženovoj karijeri. Kraljevski klub i navijači pružili su mu kraljevski tretman i uzdigli ga na pijedestal, što je on svojim košarkaškim čarolijama, atraktivnim šutevima i pasovima, itekako opravdao. I dan danas se Draženovo ime u Madridu izgovara s osobitim poštovanjem. Posebne se ističe naslov pobjednika Kupa Španjolske, finale Državnog prvenstva Španjolske i naslov u Europskom kupu, u kojem Dražen postiže za europske prilike nevjerojatna 62 koša!
U tom je periodu Dražen bio dominantan i u nastupima državne reprezentacije; ističu se pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
PRETEČA NBA EUROPLJANA - PER ASPERA AD ASTRA
NBA momčad Portland Trailblazers draftirala je Dražena još 1986. godine, ali je on opciju prelaska u NBA odložio za koju godinu i " preko bare" se otisnuo tek krajem desetljeća, 1990. vjerojatno predosjetivši da još nije bilo vrijeme za Europljane u NBA ligi. I bio je u pravu. Naime, nije bio u milosti trenera Ricka Adelmana. Neopravdano mu je davao vrlo malu minutažu, što je za Dražena, koji je navikao biti lokomotiva svakog tima u kojem je igrao, bilo vrlo frustrirajuće. To razdoblje u Portlandu često je isticao kao najgore u svojoj karijeri. Srećom, nije dugo trajalo. Tražio je da bude zamijenjen, te je nakon godine i pol otišao u New Jersey Netse.
U Netsima Dražen doživljava preporod. U prosjeku je igrao 16.6 minuta te postizao 10.2 koševa po utakmici. Druga sezona u Netsima donijela je Draženu nominaciju za igrača u NBA-u koji mje najviše napredovao. Dražen je predvodio Netse s 20.6 koševa po utakmici, te cijelu NBA ligu (za bekove) s 50.8 posto šuta iz igre. Također, predvodio je Netse u postotku šuta iz igre s 50.8 posto te slobodnih bacanja s 80.8 posto. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg beka šutera NBA lige te sezone. Draženovu sreću zbog napokon dočekane potpune košarkaške afirmacije i u Americi kvarile su vijesti iz domovine o svakodnevnim ratnim razaranjima.
LEGENDARNO OLIMPIJSKO FINALE HRVATSKE S DREAM TEAMOM
Dok je bjesnio rat u Hrvatskoj, mnogi su hrvatski sportaši, posebice Goran Ivanišević i Dražen Petrović, bili promoteri istine o ratu u Hrvatskoj i agiteri priznavanja novonastale Republike Hrvatske. Dražen je često bio među prosvjednicima ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku. Za to da ime Hrvatske uđe u sve sportske anale 1992. godine bili su zaslužni Goranovo finale u Wimbledonu i košarkaško finale hrvatske reprezentacije na Olimpijskim igrama u Barceloni. U finalnom srazu hrvatska je reprezentacija, pod Draženovim vodstvom, igrala s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA-a te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, David Robinson i drugi.
AMERIČKI SAN , PA NOĆNA MORA
Naredna sezona, 1992. / 1993. bila je najbolja sezona Draženove karijere. Izabran u treću postavu NBA. Predvodio sve bekove NBA u postotku šuta iz igre s 51.8 posto, te Netse u koševima s 22.3, u postotku šuta s 51.8 posto i s postotkom slobodnih bacanja od 87 posto. Kvalifikacijski meč za Europsko prvenstvo sa Slovenijom u Wroclawu 6. lipnja 1993. bila je Draženova zadnja utakmica. Toga puta ga je, za razliku od onomad kad je sačekao s odlaskom u NBA ligu, intuicija prevarila. Svi reprezentativci su se vratili još te iste večeri zrakoplovom u Zagreb, a Dražen je odlučio ostati u Frankfurtu i krenuti s djevojkom automobilom narednoga dana. Loša intuicija ili prst sudbine? ....Kako god, Draženov američki i reprezentativni uzlet prekinula je stravična prometna nesreća kraj njemačkoga Ingolstadta u kojoj je Dražen izgubio život u 28. godini, u naponu svoje karijere. Navodno je, ironije li sudbine, Draženova osobna iskaznica isticala upravo onoga dana kad je poginuo....
Na početku NBA sezone 1993./94. Draženov dres s brojem 3 umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa, Chuck Daly, na ceremoniji je rekao :
"Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu- taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i , sa stanovišta košarke, izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti."
Hrvatski olimpijski odbor 1995. godine je Olimpijskom muzeju u Lausanni darovao spomenik Draženu Petroviću, rad kipara Vaska Lipovca, koji je postavljen u parku ispred Olimpijskog muzeja.
Nagradu koja nosi njegovo ime Hrvatski olimpijski odbor ustanovio je 2006. godine, a namijenjena isključivo mladim sportašima i sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate.
Kao igrač za života Dražen je dobio je Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" 1992., a posthumno je, ovaj put za životno djelo, istu nagradu dobio i 2002. godine.
Uvršten je u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.
U Šibeniku je, na Baldekinu, na Draženov 47. rođendan, 22. listopada 2011. , otkriven brončani Draženov odljevak akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje Dražena iz njegove najranije fazi karijere- kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga je dana otvoren i Spomen- muzej koji je na inicijativu Draženove majke, Biserke Petrović, uređen u Draženovu stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.
Tijekom Europskog prvenstva u košarci u Sloveniji prošle godine Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskoga košarkaša svih vremena u izboru kojeg je organizirao portal posvećen košarci HoopsHype.com. Izbor itekako dobiva na težini kad se navede podatak da je u izboru anketirano 38 košarkaša s Eurobasketa koji su trebali navesti pet najboljih europskih košarkaša svih vremena.
DOVOLJNO JE REĆI DRAŽEN
I na kraju, po čemu ćemo još pamtiti našeg nezaboravnog košarkaškog Mozarta- po dječačkom osmijehu, sjaju u očima, kuštravoj kosi i frizuri nalik onoj legendarnoga Dr. J.-a , jednostavnosti, skromnosti, karizmi, srčanosti...Bio je i ostao inspiracija svima koji se počinju baviti košarkom. " Svoju si dobrotu ostavija svima, nekoj novoj dici igru s Baldekina. "
Rijetki su sportaši koje svi mi osjećamo toliko svojima i bliskima da ih oslovljavamo samo imenom- Dražen je jedan od njih. Vječna mu slava i hvala....
Ana Vuksanović