Nematerijalna baština Bokelja na Kliofestu
Knjiga autorskog dvojca Marijete Rajković Ivete i Matije Dronjića pod naslovom „Hrvati u Boki kotorskoj: Migracije, svadbeni običaji, identiteti“ plod je jedinstvenog trogodišnjeg projekta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Instituta za etnologiju i folkloristiku i Kulturno zavičajnog udruženja „Napredak“ iz Gornje Lastve pod nazivom „Terensko istraživanje običaja, napjeva i plesova u selu Gornja Lastva i drugim naseljima tivatskog i kotorskog zaljeva u Boki kotorskoj“. Etnografska građa prikupljena je u desetak lokaliteta: Gornja Lastva, Donja Lastva, Tivat, Perast, Mrčevac, Bogdašići, Muo, Kavač, Prčanj, Donji Stoliv, Gornji Stoliv, Dobrota i Lepetane. Čestitam autorima na brižnoj obradi etno-građe s terenskog istraživanja što je ovim ukoričenjem – nakladnika Srednja Europa – ostvarilo najsigurniji zalog spasa od zaborava nematerijalne kulturne baštine hrvatskog življa Boke kotorske. Tim se riječima obratio brojnoj nazočnoj publici zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika dr. sc. Ivan Tepeš na svečanom predstavljanju te knjige održanom u srijedu, 15. svibnja u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u organizaciji Hrvatske matice iseljenika i nakladničke kuće Srednja Europa d.o.o.
Uz znanstvenike i studente među nazočnima su bili izaslanici ministrice kulture viša stručna savjetnica u službi za UNESCO Marija Cesar, gradonačelnika Milana Bandića gospođa Maja Petrić te predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića gospodin Dario Magdić zamjenik državnog tajnika iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine. Izaslanik Magdić ocijenio je u svom prigodom obraćanju kako su autori Rajković Iveta i Dronjić ostvarili ovom knjigom dragocjeni prinos očuvanju hrvatske tradicijske kulture uz temeljito praćenje mijena hrvatskog življa na području Boke kotorske. „Uz temu migracija i identiteta, zanimljivost ove knjige svakako su i svadbeni običaji, koji su od značajnog kulturnog i povijesnog interesa“, kazao je Magdić, dodavši kako su u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH prepoznali kako je tematika koja se obrađuje u ovoj knjizi od posebne važnosti za opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta na području Boke kotorske i Crne Gore - davši ovoj knjizi i financijsku potporu putem natječaja koji Ured provodi u suradnji s Veleposlanstvom RH u Podgorici. „Hrvatsko nematerijalno dobro izvan granica matične zemlje ne smijemo olako zaboraviti i prepustiti drugima, već o tome trebamo ostaviti pisani trag kako ne bismo izgubili važan dio svoje povijesti“, kazao je Magdić, podsjetivši nazočne kako je i sam predsjednik Vlade RH gospodin Plenković ocijenio da su Hrvati prisutni u političkom, kulturnom i javnom životu Crne Gore, što je izuzetno korisno za njihov položaj, kao i za povezivanje dvije države, te posebno istaknuo važnost kontinuirane potpore Vlade RH hrvatskoj nacionalnoj manjini u Crnoj Gori.
Uz autore o knjizi je nadahnuto govorila jedna od vodećih hrvatskih etnologinja te recenzentica izdanja prof. dr. sc. Milana Černelić, dok je u ime nakladnika Srednja Europa govorila Alenka Barišić, moderatorica svečanosti.
Promocija je priređena u sklopu 6. Kliofesta, festivala povijesti, što ga tradicionalno organizira inicijator prof. dr. sc. Damir Agičić, Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti s partnerskim obrazovnim i baštinskim institucijama pod ovogodišnjim sloganom „Pišem povijest“ u prostorima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, čiji se odlično posjećeni program odvijao od 14. do 17. svibnja 2019.
Zahvaljujući organizatorima Kliofesta što sustavno prezentiraju historiografiju i etnografiju hrvatskoga naroda izvan matične zemlje, dr. sc. Ivan Tepeš je naglasio: „U ovoj interdisciplinarnoj studiji, koja se temelji na intervjuima s nizom Hrvata Bokelja, prikazuje se koliko su višekratne promjene državnih granica utjecale na iseljavanje (katoličkog stanovništva, uglavnom Hrvata) i useljavanje (pretežno pravoslavnog stanovništva) u Boki kotorskoj od kraja 19. do početka 21. stoljeća. Razvidno, Boka kotorska bila je zadnjih sto godina u sastavu čak osam država. Te promjene bile su pokretač migracija i transformacija identiteta. Iseljavali su mlađi muškarci tražeći dodatne izvore prihoda od obližnjih mjesta europskoga susjedstva do transkontinentalnih destinacija Amerike i Australije. Usto, autorski dvojaca bilježi i snažne unutarnje migracije selo - grad između dvaju svjetskih ratova te osobito tijekom procesa urbanizacije od 1950-ih i 1960-ih godina naovamo. Popisi stanovništva na tome geografskome prostoru, primjerice, pokazuju da se udio hrvatskog stanovništva u Boki kotorskoj od 1910. s 50,3 posto drastično smanjio na samo 6,3 posto do 2011. godine.“.
Usredotočivši se na obradu zatečene bogate etnografske građe autori donose inovativnu interpretaciju dviju tematskih odrednica - migracija i svadbenih običaja, opisujući njihove odraze na suvremene markere identiteta Hrvata u Boki kotorskoj, kazala je recenzentica prof. dr. sc. Milana Černalić.
Građa knjige, koja ukupno opseže 184 stranice, stoga je podijeljena prema dvjema spomenutim tematskim odrednicama. Prva, koju potpisuje M. Rajković-Iveta, podnaslovljena je „Boka kotorska: granice, migracije i identiteti“ (str. 13 – 79 str.), a druga - koju potpisuje M. Dronjić - „Predsvadbeni i svadbeni običaji hrvatskog stanovništva na tivatskom području“ (83 -181 str.). Podsjetimo, uvodni dio knjige donosi pregled kulturne baštine hrvatskog stanovništva u Boki kotorskoj s naglaskom na dosadašnja etnološka istraživanja na koja upozorava voditeljica cijelog projekta Černalić, dok Marija Božinović Mihaliček opisuje domaćina predmetnog terenskog istraživačkog projekta Kulturno zavičajno udruženje „Napredak“, dokazanog čuvara baštine i kulturne tradicije Gornje Lastve.
Uz bokeljske Hrvate i članove Hrvatske bratovštine bokeljske mornarice 809 iz Zagreba u ime KZU „Napredak“ zagrebačkoj svečanosti je nazočila arhitektica Marija Nikolić, koja je u prigodom obraćanju potvrdila ogroman značaj knjige za predmetnu zajednicu, dodavši da izdanje krasi obilje autentičnih fotografija koje prate živopisne iskaze kazivača o svadbenim i inim običajima Bokelja te najavivši lipanjsku promociju ove knjige u Boki kotorskoj za stotu obljetnicu KZU „Napredak“ .
Nagrade povjesničarima na 6. Kliofestu
Kruna 6. Kliofesta je dodjela nagrada povjesničarima održana u NSK u Zagrebu 17. svibnja 2019. Tako je Nagrada „Ivan Lučić“ za životno djelo dodijeljena prof. dr. sc. Mirjani Matijević Sokol koja je, uz karijeru istaknute sveučilišne profesorice, dvadesetak godina radila kao stručnjakinja za srednjovjekovnu građu u Akademijinu Zavodu za povijesne znanosti u Zagrebu. Mirjana Matijević Sokol istaknula se svojim prinosom istraživanju hrvatske srednjovjekovne povijesti. Nagrada „Mirjana Gross“ za knjigu godine s povijesnom tematikom pripala je dr. sc. Ivani Horbec za knjigu „Prema modernoj državi. Uprava i politika u Banskoj Hrvatskoj 18. stoljeća“. Ivana Horbec oblikovala je uzornu sintetsku studiju koja se po svojim istraživačkim rezultatima i interpretativno-analitičkim dosezima s pravom može ubrojiti među najvažnije radove s područja hrvatske povijesti ranoga novog vijeka u posljednjih nekoliko desetljeća, kazao je dr. sc. Damir Agičić. Nagrada „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju povijesti uručena je dr. sc. Josipu Mihaljeviću, znanstvenom suradniku Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, za radijsku emisiju „Povijesne kontroverze“, kao i dr. sc. Vlatki Dugački i dr. sc. Krešimiru Reganu, znanstvenicima i leksikografima iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, za „Hrvatski povijesni atlas“. Nagrada „Ferdo Šišić“ za diplomski rad uručena je Luciji Bakšić i Marku Vodopiji. Nagrada „Jaroslav Šidak“ koja se dodjeljuje inozemnim historiografijma pripala je ove godine povjesničaru i kroatisti iz Mađarske prof. dr. sc. Dinku Šokčeviću (mađ. Sokcsevits Dénes). Uz karijeru omiljenog sveučilišnog profesora i cijenjenog atašea za kulturu, ostvaruje kao povjesničar i plodnu znanstvenu karijeru još od doktorata na Sveučilištu u Pečuhu na temu „Slika Mađara kod Hrvata u razdoblju od 1790. i 1918. godine“. Svoj je doktorski rad objavio pod naslovom „Magyar múlt horvát szemmel (Mađarska prošlost – hrvatski pogled)“ u Budimpešti 2004. godine. U međuvremenu je proširio istraživanja i na stereotipe koje su Mađari imali o Hrvatima u navedenom periodu te objavio u obliku knjige pod naslovom „Hrvati u očima Mađara, Mađari u očima Hrvata. Kako se u pogledu preko Drave mijenjala slika drugoga?“ (Naklada Pavičić, Zagreb 2006.). Pamtimo ga od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2017. kao uspješnog prvog ravnatelja novoosnovanoga Mađarskog instituta u Zagrebu i savjetnika za kulturu Veleposlanstva Republike Mađarske u Zagrebu. Suradnik je Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj te vanjski suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Šokčević je trenutačno viši znanstveni suradnik Odjela za Jugoistočnu Europu Instituta za povijest Centra za humanističke znanosti Mađarske akademije znanosti u Budimpešti. Rezultati dosadašnjega rada dr. Šokčevića važni su i zbog njegova zanimanja za povijest bačkih Hrvata i uopće za poznavanje suvremenog položaja hrvatske manjine u Mađarskoj. U svojim je knjigama i drugim prilozima nastojao što više prostora posvetiti upravo tim skupinama koje su se stjecajem okolnosti pomalo našle na margini historiografije. Taj fenomen je još važniji za hrvatsku stranu zbog toga što su se mađarski Hrvati suočili s akulturacijskim problemima, što u svakom slučaju zaslužuje istraživačku pozornost.
Najvažnije mu je djelo objavljeno 2011. godine u Budimpešti: bio je to prvi pregled hrvatske povijesti koji je objavljen na mađarskom jeziku („Horvátország a 7. századtól napjainkig, Mundus Novus“, Budimpešta 2011). Istu je knjigu 2016. godine u Zagrebu objavio Durieux u hrvatskome prijevodu („Hrvatska od stoljeća 7. do danas“). Čestitamo!
Napisala: Vesna Kukavica
Fotografije: Snježana Radoš