"Nikad se u kamen ili u papir ne uspije utisnuti koliko u živo ljudsko srce“ – don Branko Sbutega

Ekumenski centar „Don Branko Sbutega“ organizator je jučerašnjeg simpozija u čast desete obljetnice od smrti don Branka Sbutege, koji je ovozemaljski život napustio na dan bl. Ozane Kotorke  koju je na poseban način štovao.

„Ovaj današnji dan, kao i mi svi, ovdje sabrani, svjedočimo don Brankovu širinu, jer evo nas ovdje iz raznih krajeva i zemalja, iz Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije a među nama je i gospođa Agnes Rauš iz Luxemburga. Ovo je svjedočanstvo da don Branko nije poznavao, niti priznavao ni međe, ni granice komunikacije među ljudima. Don Branko nikada nije nastupao da bi pobrao hvale i pohvale ovoga svijeta, već da bi iznio svoj stav  o stvarima koje se tiču svih i svakoga. Da istina ne ostane bez svjedoka!“ – istakao je don Ivo Ćorić, upravitelj Ekumenskog centra.

Biskup kotorski, monsinjor Ilija Janjić, u svome pozdravnome govoru istakao je kako je don Brankov rodni Prčanj dao brojne velikane, među kojima je i on sam, te govorio o don Brankovim mnogobrojnim talentima koje je znao iskoristiti i tako je postao prijatelj ljudima.

Poseban izaslanik predsjednika Vlade Crne Gore, ministar kulture Pavle Goranović  pozdravio je nazočne i istakao značaj don Branka za crnogorsku kulturu ali i njenu neovisnost. „ Odajemo počast njegovoj intelektualnoj misli i sveukupnom angažmanu, pregaocu o očuvanju ideje zajedništva, tolerancije kojim se naša država Crna Gora stoljećima ponosi. Nisu samo godišnjice prilika da govorimo o čovjeku čiji su kosmopolitski šarm i duh paradigma interkulturnog dijaloga koji je promovisao i kojim je snažno doprinosio. Kada razmišljamo o pojmu i značaju humanosti, kada promišljamo o istoriji, kulturi njegove Boke kotorske i Crne Gore, kada obrazac trajanja biva umjetnička izvrsnost, kada treba učiti o tome kako se čuva i izgrađuje naslijeđe, na umu može biti, samo čovjek njegovog habitusa“. Govorivši o značaju ovog velikana Goranović je istakao da Crna Gora neće zaboraviti don Branka i njegova djela, kao i smjelost i snagu da se u teškim vremenima zalaže za očuvanje duhovne egzistencije.

„Mislim da je suvišno veličati onoga koji ne može biti veličan koliko zaslužuje, koji ne može biti oplakan jer se takav proces ne završava. Neću da govorim o djelima don Branka Sbutege. Ne usuđujem se govoriti o njegovim djelima, realizaciji njegovih ideja, konkretizacije njegovih misli,  zbog velike doze poštovanja koje prema njegovom djelu osjećam kao i svi koji su danas ovdje... Ako smo od njega nešto naučili, naučili smo se humanosti, zahvalnosti i plemenitosti. Naučili smo da život treba slaviti, da treba znati kad i kako pomoći drugome… Najveći uspjeh koji čovjek može postići je da živi kroz generacije i bude zapamćen kao jedan od svijetlih primjera ljudskog roda”, poručio je gradonačelnik Kotora, dr. Aleksandar Stjepčević.

Nakon pozdravnih govora, nazočni su s pozornošću slušali obraćanje don Brankovog brata, Njegove ekselencije Antona Sbutege, koji je za ovu prigodu želio o bratu govoriti o njihovom zajedničkom odrastanju, nestašlucima ali i velikoj mudrosti ovog dječaka s Prčanja.

O prvom susretu s don Brankom u Rimu, njihovom prijateljstvu i kolegijalnosti nadahnuto je govorio don Anton Belan. Prisutni su tom prigodom imali prilike prvi puta čuti Sonet koji je don Branko posvetio svome prijatelju don Antonu uoči njegova ređenja za svećenika na Gospi od Škrpjela 15.8.1982. godine, i u cijelosti ga prvi puta javnosti predstavljamo:

Oče i nadpastiru stigli ste napokon do ovog oltara,

Boka je ovdje u čekanju da Mariji sina date.

Iz kamena ovog Gospodin Abrahamovo dijete stvara.

Neka ga dobre želje i usrdne molitve prate.

Izričem radosni pozdrav Bokeškog neba i mora,

Radost je kršćanskog srca milosni susret s Bogom

Da nam se svećenik daje, sin ovih surih gora.

Antone, Gospod Te pratio vjerom i milošću mnogom.

Dar naroda ovog vjera je živa i nada,

Srce mu još ljepše cvijeće neg` ruka ova nosi,

Budi lijek svima što boluju od životnih jada.

Kraljica Bokeškog mora kod sina nek` zagovor Ti isprosi.

Marijo, živoga Boga poslušna slugo i mati,

Ti vidiš sunce ovo što zapad u rumen kupa,

Molitvom, molitvom, Majko, puk ovaj vjerni prati,

Da s biskupom i svećenstvom ka vječnosti radosno stupa.

Na simpoziju u crkvi sv. Pavla između ostalih obratili su se i prof. dr Tonko Maroević i prof. dr Saša Brajović. Posjetitelji su u crkvi svetog Pavla ovom prigodom mogli pogledati umjetničku postavku slika „Biblijske teme" slikara Mihaila Muja Jovićevića.

Izvor: Radio Dux