Obilježja

Zastava Republike Hrvatske

Zastava Republike Hrvatske jedan je od državnih simbola Republike Hrvatske, službeno usvojena 21. prosinca 1990. godine. Sastoji se od triju jednako širokih vodoravnih pruga crvene, bijele i plave boje s grbom Republike Hrvatske u sredini.

Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske prihvaćena je zastava Republike Hrvatske. Zakon je donio Sabor Republike Hrvatske na zajedničkoj sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 21. prosinca 1990. godine, a istoga je dana proglašen ukazom predsjednika Republike i objavljen u Narodnim novinama, čime je odmah stupio na snagu. Zakon u članku 10. propisuje izgled zastave:
„Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvstske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.“

Likovni prikaz grba i zastave izradio je akademik Miroslav Šutej, a isti su pohranjeni u Hrvatskom saboru. U Saboru se temeljem Zakona čuva samo izvornik grba Republike Hrvatske.

Predsjedništvo Hrvatskoga sabora je u rujnu 2011. godine donijelo odluku da se izrade i objave grafički standardi za grb i zastavu RH te zastavu Predsjednika RH. Takva odluka je donesena radi potrebe da se objavi jedinstveni model za svako od ovih državnih obilježja kako bi se izbjegla dosadašnja situacija da su u javnoj uporabi njihove brojne inačice sačinjene raznim tehnikama. Autor svih državnih obilježja je akademik Miroslav Šutej, a digitalno ih je oblikovao dizajner Božo Kokan.

Konstrukcija

Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Grb se nalazi u sredini zastave tako da se gornji rub glavnog štita poklapa s rubom između crvene i bijele pruge zastave, te da se rub između četvrtog i petog reda polja u glavnomu šahiranom grbu poklapa s rubom između bijele i plave pruge zastave. Za razliku od grba Republike Hrvatske, grb apliciran na zastavu nema bijelo polje između glavnoga štita i crvenoga obruba. Kruna grba je u crvenomu polju, konstrukcijski odgovara glavnomu štitu grba, s time da se crveni obrub krune sjedinjuje s crvenom podlogom pruge, pa je vizualno kruna obrubljena samo bijelim obrubom.

Isticanje zastave Republike Hrvatske

Zastava Republike Hrvatske ističe se:

• stalno na zgradama svih državnih tijela;
• u dane praznika Republike Hrvatske;
• u dane žalosti u Republici Hrvatskoj i vije se za trajanja žalosti na pola stijega;
• u drugim prigodama.

Zastavu Republike Hrvatske viju brodovi i druga plovila pomorske i unutarnje plovidbe.

Zastava Republike Hrvatske može se isticati pri javnim skupovima (političkim, znanstvenim, kulturno-umjetničkim, športskim i drugim) koji se održavaju u Republici Hrvatskoj, u skladu s pravilima i običajima održavanja takvih skupova te u drugim prilikama, ako njezina uporaba nije u suprotnosti s odredbama zakona.

Grb Republike Hrvatske

Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb, koji se nalazi na hrvatskoj zastavi. Ima oblik štita te je dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad štita nalazi se kruna s pet šiljaka, koja se u blagom luku spaja s lijevim i desnim gornjim dijelom štita.

U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima, koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita ovim redom: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Omjer visine polja na glavnom štitu i visine manjih štitova u kruni je 1 : 2,5, a omjer širine polja na glavnom štitu i širine manjih štitova u kruni 1 : 1.

Grb je u službenoj uporabi od donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90).

Grbovi u kruni

• Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu (zvijezdu Danicu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom (tzv. "Leljiva").
• Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na modrom polju dvije crvene grede.
• Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove (ili lavlje ili risje) glave. U jednom razdoblju hrvatske povijesti i ovaj je grb rabljen kao hrvatski grb. .
• Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima.
• Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, u nekim knjigama to se spominje kao dvije rijeke koje ograđuju Slavoniju, Drava i Sava, a između greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda. Grb je obrubljen crvenom crtom.

Uporaba

Istim je zakonom iz 1990. utvrđena i uporaba grba.

Grb Republike Hrvatske rabi se:

•     u sastavu pečata i žigova državnih organa i drugih javnih tijela prema republičkim propisima o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske;
•     u službenim natpisima organa društveno-političkih zajednica istaknutim na zgradama u kojima su smješteni u Republici Hrvatskoj, u uredima Vlade Republike Hrvatske u inozemstvu;
•     na zgradama u kojima su smješteni državni organi druga javna tijela u Republici Hrvatskoj, te u svečanim prostorijama tih zgrada;
•     na službenim aktima i sličnim aktima kojima se služe zastupnici i članovi Predsjedništva Republike Hrvatske, predsjednik Sabora Republike Hrvatske, predsjednik Vlade Republike Hrvatske i drugi ovlašteni predstavnici Predsjedništva Republike Hrvatske, Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te u ministarstvima i drugim republičkim državnim organima uz uvjete i na način koji su utvrđeni njihovim aktima;
•     na diplomama i svjedodžbama o završenom školovanju;
•     u drugim prilikama utvrđenim zakonom.

Terminologija je iz 1990., prije promjene Ustava (zakon je usvojen dan prije Ustava), kad je još postojalo Predsjedništvo Republike Hrvatske, te se govorilo društveno-političkim zajednicama i o Saboru Republike Hrvatske, a ne o Hrvatskom saboru.

Člankom 9. istoga zakona propisuje se i način izrade svih grbova: „Izvornik grba Republike Hrvatske čuva se u Saboru Republike Hrvatske i prema njemu se oblikuju grbovi.“

Himna Republike Hrvatske

Lijepa naša domovino (ili kraće "Lijepa naša") je himna Republike Hrvatske, a bila je i himna Nezavisne Države Hrvatske i Socijalističke Republike Hrvatske. Njezine početne riječi, Lijepa naša, čest su metonim za Hrvatsku.

Stihovi

Zagrebački pravnik Antun Mihanović, jedan od pjesnika hrvatskog narodnog preporoda, napisao je domoljubnu pjesmu Horvatzka domovina koja je postala temelj današnje himne  – od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. Horvatzka domovina je objavljena 1835. godine u desetom broju književnog lista Danica, koji je tada bio nositelj književnog preporoda.

„ 

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!
“

Napjev

Popijevka “Lijepa naša domovino” nastala je krajem 1840-ih. Ne zna se točna godina njezina nastanka, ali se obično navodi 1848. 

Glazbene preradbe i naslov

Ne zna se kako je izgledao izvorni napjev. Prvi poznati zapis potječe od Vatroslava Lichteneggera, pjevačkog pedagoga, iz 1861. godine. Slušao je kako pjevaju njegovi učenici (učiteljski pripravnici) i zabilježio note, "ukajdiv melodiju onako kako su mu pripravnici pjevali" (Franjo Ksaver Kuhač).

Lichtenegger je priredio skladbu za muški četveropjev. Godine 1862. njegova je verzija objavljena u Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora (svezak II, broj 9) Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu.

U godinama koje su uslijedile, popijevka se pojavljivala u raznim zbirkama pod naslovom Hrvatska Domovina, a pod imenom Liepa naša nalazimo je prvi put 1864. godine u zbirci "raznih četveropjev(h) što ih izdade Glasbeno društvo duh(ovne) mlad(eži) Zag(rebačke)". Ta dva naslova su se izmjenjivala do 1890-ih godina, kada se kao naslov uvriježio prvi stih, Lijepa naša domovino.

Bilo je i drugih glazbenih varijanata nakon Lichteneggera. Popijevka se uređivala za različite zborove i pritom mijenjala, a današnja varijanta potječe od Franje Dugana starijeg (1919.).

I danas postoje mnoge glazbene verzije ove pjesme: za muške, ženske, dječje i mješovite zborove, tamburaške i puhačke sastave, orgulje, klavir, te simfonijski orkestar.

Službeni notni zapis himne je konačno utvrđen 1990. godine u članku 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Izvor:

Wikipedija

Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske