Ovogodišnja terenska nastava - Split, Trogir, Hvar

Kao i prethodnih godina tako je i ove od 20. do 24. ožujka organizirana terenska nastava za polaznike nastave hrvatskoga jezika i kulture iz Tivta i Kotora. Učenici su ove godine, uz pratnju profesorice Ane Šarčević, te ispred Školskoga odbora HN Ljerke Sindik, upoznali kulturne znamenitosti grada Splita, Trogira i otoka Hvara.

Naše prvo odredište bio je Split. U dobrome raspoloženju najprije smo obišli nogometni stadion „Poljud“ te su mali navijači „Hajduka“ imali prilike fotografirati se ispred boja svoga omiljenog kluba i doživjeti „poljudsku ljepoticu“ na najbolji način. Zatim smo nekoliko sati proveli u poznatome trgovačkomcentru City Center One, nakon čega smo se smjestili u Učeničkome domu „Split“. Ravnatelj Mladen Kamenjarin, kao i drugi zaposlenici Doma, potrudili su se da naš boravak bude jako ugodan, te su se tu rodila i neka nova poznanstva.

Drugoga dana obišli smo Muzej Ivana Meštrovića gdje nas je kustos upoznao s Meštrovićevim djelima. Vidjeli smo na stotine skulptura, crteža i slika ovoga velikog majstora, ali najviše pozornosti kod učenika izazvala je ekspresionistička skulptura koja na vjerodostojan i krajnje realan način prikazuje bol i patnju starozavjetnoga pravednika Joba. Uz pratnju vodiča, u Starome gradu u Splitu obišli smo podrume rimskoga cara Dioklecijana koji je vladao u 3. stoljeću i ostatke palače iz kojih je nastao današnji Split. Čuli smo mnoge zanimljive činjenice povezane s Dioklecijanovom vladavinom, a njegovi podrumi koje je dao izgraditi da bi na simboličan način bio iznad ostalih, oduševili su svakoga od nas. Vidjeli smo i predvorje nekadašnje palače, Dioklecijanove odaje, kao i sfingu na Peristilu za koju se vjeruje da ju je Dioklecijan donio iz Egipta. Ono što je posebno bilo zanimljivo učenicima još je jedno djelo Ivana Meštrovića – monumentalna skulptura Grgura Ninskog koji se borio za to da se mise održavaju i na staroslavenskome jeziku kako bi običnome puku bile razumljive. Prema lokalnome vjerovanju, svakomu tko dodirne njegov nožni palac ispunit će se želja, te se učenici nisu ustručavali i po nekoliko puta provjeriti ovu legendu.

Trećega dana, na putu do Trogira, vidjeli smo ruševine nekadašnje metropole rimske provincije Dalmacije – Salonu, u čijoj je blizini grad Solin. Salona je pod zaštitom UNESCO-a, kao i grad Trogir, gdje smo, uz pratnju vodiča, obišli katedralu sv. Lovre i slušali o njezinoj povijesti i arhitektonskoj vrijednosti. Kiša, koja je neprestano padala, nije nas omela da obiđemo značajne građevine u Trogiru, kao što su crkva sv. Sebastijana i kula Kamerlengo, i da naučimo toliko toga o ovome malom, ali prelijepom gradiću. Kratko vrijeme proveli smo i u Drveniku, gdje nas umor i nenaspavanost nisu spriječili da svi zajedno u lokalnoj konobi zapjevamo poznate dalmatinske i bokeljske pjesme, a sa zadovoljstvom su nam se u pjevanju pridružili i mještani.

Terenska nastava nastavila se na najsunčanijemu otoku na Jadranskome moru – otoku Hvaru. Bili smo smješteni u Jelsi, gdje smo, uz pratnju vodiča, obišli crkvu Gospe od Zdravlja, zaštitnicu Jelse, s koje se pruža predivan pogled na Jelšansko polje i susjedne otoke. U Jelsi smo obišli i crkvu Uznesenja Marijinog iz 14. stoljeća, koja je interesantna po tome što su se u njoj nekada sahranjivali ljudi, tako da ona predstavlja i grobnicu. Posjetili smo i poznatu vinariju Tomić kroz koju nas je vodio njezin vlasnik Andro Tomić, čija se obitelj vinarstvom bavi već 150 godina.

Na otoku Hvaru posjetili smo i grad Hvar gdje smo od više kustosice Muzeja hvarske baštine prof. Mirjane Kolumbić slušali o povijesti samoga grada, o katedrali svetoga Stjepana koja se nalazi na najvećemu dalmatinskom trgu, o sat-kuli, Hektorovićevoj palači, kao i o Arsenalu u kome se nalazi prvo građansko kazalište u Europi. Zanimljivo nam je bilo obići i Franjevački samostan i crkvu sv. Marije od Milosti koji se nalaze na prekrasnoj lokaciji uz samo more i s kojih se pruža lijep pogled na Paklinske otoke. Unutar samostana vidjeli smo muzejsku zbirku starih knjiga, novca i posuđa, a najviše nas je impresionirala slika Posljednje večere iz 17. stoljeća. U vrtu samostana imali smo prilike vidjeti čempres ogromnih dimenzija, starosti oko tristo godina. U gradu Hvaru posjetili smo i Benediktinski samostan sv. Ivana Krstitelja i Antuna Opata u kome su izloženi specifični i unikatni komadi čipke rađeni bez nacrta od agavine niti, razno posuđe, etnografski predmeti, ali i umjetničke slike. Posebno nam je ugodno bilo u Biskupskome muzeju ne samo zbog toga što smo tu vidjeli liturgijsko posuđe, razne arhivske dokumente, stare knjige, i sakralno ruho nego i jer nam je o eksponatima nadahnuto govorio hvarski biskup mons. Slobodan Štambuk zamolivši nas da pozdrave prenesemo našemu biskupu mons. Iliji Janjiću.

Da bi biskup Štambuk saznao za naš posjet Hvaru, pobrinuo se voditelj jelšanskoga župnog zbora gospodin Slavko Reljić. Zahvaljujući njegovim odabirima ništa nam nije nedostajalo za vrijeme boravka na Hvaru.

Učenici su se s ovogodišnje terenske nastave vratili svojim domovima bogatiji za nova znanja i poznanstva, naučili su mnogo toga o hrvatskoj kulturi i povijesti, ali su se pri tome i dobro zabavili.

Terensku nastavu ne bi bilo moguće realizirati bez nesebična zalaganja Branke Bezić Filipović (Hrvatska matica iseljenika – Split) kao i naših dragih sponzora zahvaljujući kojima učenici nisu plaćali troškove puta: Dental Smile, Dentalux, Hotel Splendid, Hrvatska građanska inicijativa, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, INA Crna Gora, Kotorska biskupija, Ledo, Općina Bar, Općina Kotor,Općina Tivat, Porto Montenegro, Turistička organizacija Tivat i Dom učenika i studenata „Spasić-Mašera“.

Autor: Valentina Andrić