PASKVALI (Pasquali)

Prenosimo iz rubrike ,,Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. 

Položaj kuće ove plemićke obitelji određuje jedan notarski spis iz 1728. godine: casa murata in contrada di San Nicolo de Marineri (zidana kuća u predjelu sv. Nikole Mornara). 

Prema spisima Kotorskoga arhiva, ova plemićka obitelj je u Kotoru prisutna u XIV. stoljeću. Smatramo da se izvjesni preci iz te obitelji već 1326. godine u nastarijim notarskim spisima kotorskog arhiva nalaze pod imenom Pascali Martholi ili Pascali Bartholi (Paško Martolov; Paško Bartolov) . U ispravi od 30. studenoga 1326. godine se kaže: ,,Ja, lično, Teodor Gimanoj zalažem Pašku Martolovom dva vinograda koji se nalaze u Tivtu na zemljištu Sancti Martii (Sv. Marka?) u Tivtu, između vinograda rečenog Paška, sa rasadnikom koji pripada tom vinogradu za iznos od 32 perpera: obavezujem se svim svojim dobrima da ću (založene) vinograde otkupiti do slijedećeg blagdana Sv. Tripuna.“ Dalje kaže da vinograde, ako ih o roku ne otkupi zalogoprimac, može slobodno prodati... A 1327. godine spominje se izvjesni Grube Paškov, za kojega saznajemo da je sin Paška Bartolovog i ortak u trgovačkom društvu (s Chime iz Ulcinja, Nikolom Bućom i Tomom Bugonovim), sa čije su lađe Dubrovčani odnijeli soli u vrijednosti od 14 000 perpera. Pored opisanih načina uvećanja kapitala, važno je istaći značajan politički status jedne od spomenutih osoba. Kotorska općina, pored građanina Marina Golije, postavlja Paška Bartolovog za glavnoga ratnog kapetana i ovlašćuje ga da može po slobodnoj volji kažnjavati, po potrebi, svakog građanina Kotora na licu mjesta.
U ispravi iz XIV. stoljeća spominje se vinograd Paška Bartolovog na zemljištu Sv. Sofija u Dumidranu ,koji graniči s drugim, koji nosi u miraz Seja, kći Klementa Dragoševa, svome suprugu Marinu Jartinovu 5. svibnja 1334. godine. Konačno, u ispravama iz toga doba nalazi se ime Tripuna Paskvalija Bartolovog (Triphon Pascalis Bartholi); naime, on i još dvojica Kotorana 15. srpnja 1335. godine pred sucima pod prisegom priznaju da su dužni dati Pavlu Tripuna Bući 180 perpera mletačkih groša, i to do Božića. Može se pretpostaviti da je riječ o prebijanju novčanih iznosa vezanih za poslove.
Prema dosad poznatim podacima iz više dokumenata, kuća Paskvali se nalazila u Kotoru u predjelu crkve sv. Agate (in contrada di Santa Agata). Isti podatak stoji i za pok. braću Pima (oko 1650. godine).
Pokušat ćemo objasniti ,,zagonetku“ prezimena Pima-Paskvali, za slučaj da ne potječe iz ranijeg perioda, tj. prije 1651. godine. Naime, Paula Paskvali je udovica Lodovika Pime. Braća Lodovik i (Bernard) te godine nisu u životu, tako da posjedi prelaze na obitelj Paskvali na udovičino, odnosno suprugino ime. (uxorio nomine). Međutim, Vinka (Vicenza), kći Bernarda Pime, udana je za Tripuna Paskvalija. Stoga Tripun, po pravu naslijeđa po supruginoj liniji (uxorio nomine), traži da se i njegovoj supruzi ,,uvjetno“ vrate posjedi Pime, a napose zemljište i vinograd s (pomoćnim) zgradama i kućom u Korvešu (Curuiesce), kao i najmovima. Smatramo da se ovaj posjed odnosi na današnje naselje u Belanima (Tivat).
Iste godine, 20. svibnja, Tripun Paskvali pok. Jakova , (governator),kao zakonski upravitelj dobara svojih malodobnih sinova, nasljednika pok. kavalira Pime, njihova ujaka (heredi del quondam signor kavalier Pimma, loro zio materno) , opunomoćuje Vicka Zagurija pok. Anđela (u odsutnosti) da mu isposluje novac koji je pripadao pok. kavaliru Pimi, zapovjedniku galije iz Verone (galea Veronese) .
U arhivskoj građi XVII. stoljeća nalazi se dokument iz 1607. godine koji sadrži podatke o početku gradnje kuće kotorskog plemića ( stanovitoga Pime), o kojemu će biti riječi dalje u tekstu. Iz toga notarskoga spisa se, međutim, također zaključuje da je te godine u Tivtu već postojala izgrađena kuća Jakova Paskvalija.
Matija Paskvali dvadesetih je godina XVII. stoljeća opterećen godišnjim livelom zemlje uz cijenu od 24 talira. Njegovi sinovi Marjan i Vicko (u ovom pravnom predmetu Marjan zastupa svoga brata Vicka) 1625. godine trajno ustupaju taj livel Alvizu Bući kao upravitelju ostavštine pok. Marina Mekše. Pravni predmet se rješava u Kotoru, u kući Alviza Buće, u nazočnosti suca Tripa Vrakjena i auditora Jerolima Mekše. Da bi jamčili za iskoristivost toga livela, osim što im je dopušteno da ga plaćaju u dvije rate, braća Paskvali stavljaju pod trajnu hipoteku jedno zemljište u Tivtu. Zemljište, djelomično pod lozom, a djelomično neobradivo, nalazi se u Korvešu, u predjelu Pina, gdje je i zidana kuća, kojoj je s gornje strane zemlja pok. fratra Toma (Tommaso)Bolice , te dijelovi posjeda Vicka Bolice Kokolića (Cocolich) i Lodovica Glavatija. S donje strane kuće je morska obala, po jednoj bočnoj strani kuća graniči s posjedom Bernarda Pime, a po drugoj s obližnjom cestom. Frano Paskvali pok. Toma, kao tutor maloljetnoga sina pok. Aleksandra Paskvalija, 1680. godine potražuje neobrađeno zemljište u Crnom Platu, zvano Rusovina, i daje ga u trajni najam obitelji Đura Jakobova, kako bi dobivao godišnji prihod od tri kopele žita i uz to obvezu kmeta da ga služi.
Zemljoposjednici u Tivtu su ponekad davali zajmove, pa čak i pomoć kmetovima. Tako 7. svibnja 1680. godine pred notarom Ale Nikova Sindik, njen sin Božo, i Đuro Tripov Sindik iz Crnog Plata, za sebe i za Mata Nikovog Sindika iz istoga mjesta, onda odsutnog, izjavljuju da će braći, ,,gospodi“ Benetu i dr. Josipu Paskvaliju, isplatiti 143 lire i 14 solada (po 4 groša) koliko im duguju na ime pozajmica i pomoći koje su im Paskvaliji više puta pružali u nevoljama i oskudici....“
U selu Mrčevcu 16. listopada 1681. godine vrši se procjena posjeda Jerolima Paskvalija radi ,,ulaska“ (pljenidbe) u njegovo imanje, i to na zahtjev Frana Buće, koji zastupa redovnicu Anđelu Paskvali, kćer Jerolimovu, kao vjerovnicu (creditrice) temeljem rješenja Regimenta Riječ je o komadu zemljišta čiji je jedan dio pod lozom, a drugi za sijanje, te na kojemu je nekoliko maslinovih stabala i drugih voćaka, kao i zidana kuća pokrivena crijepom, čiji kat nije u ravni s drugom prizemnom kućom oronula zida koja se naslanja na već spomenutu kuću; postoji i još jedan neplodan teren s raznolikim stablima maslina u vlasništvu Paskvalija. U spisu o procjeni nalaze se podaci da su zemljišta i zidana kuća s drugom kućom u suhomeđi do nje, s dvorištem i vodom(?) vrijedni 180 venecijanskih dukata računajući 4 groša za 1 dukat; vinograd je procijenjen na 21 dukat po kvadranjolu, teren za sijanje na 10 dukata, zajedno sa stablima voćaka; masline vrijede 3 dukata po stablu na terenu iznad kojega je Pavo Slaviov iz Mrčevca, a niže od toga terena je općinski put. Općinski sudac bio je za tu godinu Lodoviko Paskvali, koji je tom prilikom s procjeniteljima Matijom i Marinom Drago otišao u Tivat. Isti procjenitelji 11. travnja 1682. godine odlaze u Tivat, na lokalitet zvan Jakalj, na djelomično zasijano zemljište, koje je i pod lozom, te s nekoliko maslina i voćaka, a gdje se nalazi i kućica u suhomeđi bez krova, i to na uzvišenju koje je u posjedu Jerolima Paskvali. Odlazak procjenitelja u Jakalj obavljen je na zahtjev povjeritelja - redovnika (samostana) sv. Franje, kao i pravozastupnika zgrade istoimene crkve. Vrijednost imanja procijenjena je na 237 perpera i 4 dinara (denari).
Posjedi obitelji Paskvali (u XVII. stoljeću Beneta i Frana Paskvalija) bili su na mjestu današnjih Pina, i to tik uz more, što se možda vidi iz sljedećeg dokumenta: branitelj ležeće ostavštine Franice, udovice pok. Beneta Paskvalija, bio je Frano Vrakjen. Na njegov zahtjev (vještak) Frano Đovaneli odlazi na Pin kako bi premjerio komad zemlje iz spomenute ostavštine: dio zemljišta bio je pod lozom, dio zasijan, a dio pod šumom, s povećom kućom urušenih zidova i bez krova, a na dijelu zemljišta je bilo i stabala smokava i drugih voćaka. S gornje strane kuće je imanje Frana Paskvalija pok. Aleksandra, s donje je morska obala, s jedne strane je opet imanje Frana Paskvalija, a s druge potok. U ispravi o premjeru predanoj općinskome uredu piše da je vještak nekoliko puta pregledao i mjerio teren, kao i da mu je u tome pomogao i sam Frano Vrakjen. Vještak odgovorno svjedoči da je teren veličine 26, 75 kvadranjola i 105 hvata. Zanimljivo je da je vještačenje bilo besplatno, troškovi za hranu i prijevoz barkom u dva navrata iznosili su 26 lira; za četiri posjeta uredu plaćeno je 30 lira. Na margini ovoga dokumenta stoji zabilježba da je za Jakova Paskvalija izdan izvadak o premjeru terena na Pinu koje pripada ostavštini pok. Franice, udovice pok. Beneta. Smatramo (uz izvjesnu nedoumicu) da su kotorski plemići godinama propuštali plaćati trajni zakup (emfiteuzu) crkvama i samostanima; sukladno tomu, crkve se pojavljuju kao vjerovnici, a plemići kao dužnici.
Osamdesetih godina XVII. stoljeća političke prilike (počeci borbe za oslobađanje Herceg Novoga od Turaka) su bile takve da je stanovništvo Boke kotorske bilo obavezno stražariti na obalama Zaljeva, a potrebe za smještajem stražara i za skladištima bile su velike. U cilju stvaranja potrebnih uvjeta za to na tivatskoj obali (guardie che vanno scorrendo per la riva di Teodo), mletačka vlast u Kotoru skreće pažnju stanovništvu Tivta na to da stražarima imaju ukazivati dužnu pažnju, kako bi oni lakše obavljali svoju službu. Mletački providur, međutim, saznaje da Jozo i Beneto Paskvali ne dozvoljavaju stražarima korištenje njihova magazina u Tivtu, koji je stražarima zapravo bio vrlo prikladan jer je na samoj obali, te im stoga naređuje da navedeno sklonište obavezno ustupe stražarima na korištenje, i to pod pod prijetnjom sankcija u vidu kazne od 200 dukata u korist fonda za javne utvrde (delle pubbliche fortificazioni).
Nekretnine pok. Jeronima Paskvalija u Tivtu i okolici početkom XVIII. stoljeća predstavljaju, čini se, zaostavštinu bez nasljednika. Godine 1705. izvanredni providur u Kotoru poziva glavara (valioso) sela Mrčevca k sebi kako bi mu dao instrukcije o postupanju u svezi s kućom iz zaostavštine Paskvalijevih, iz koje je ondašnja stanarka iselila 23. veljače 1705. godine. Riječ je o tomu da je glavar Stijepo Nikov iz Mrčevca trebao poduzeti mjere predostrožnosti za zaštitu nekretnina zaostavštine Paskvali od pljačke. Već u rujnu generalni providur de Riva daje izvanrednom providuru direktive oko dražbenog postupka u svezi s prodajom zaostavštine Paskvali u Mrčevcu. Dražba je obavljena u dva navrata; dražba podrazumijeva prodaju svih količina žita i vina koje isporučuju kmetovi Jeronima Paskvalija iz Crnog Plata, Lastve i Bogdašića.
Frano Paskvali pok. Tripuna (čije imanje je na Pinu) ima zemljište i u Mrčevcu. Godine 1712. vrši zamjenu toga zemljišta s imanjem Katarine Skivardi (Schivardi), kćeri pok. Vicka Paskvalija i njezina sina Tripuna koje se nalazi na Brdima; tu je mala kula (toretta), kuća bez krova, magazini, dvorište i vrt. Izgleda da je zamjena izvršena brzo. Naime, Elena, udovica pok. Frana Paskvalija, i njen sin Tripun već 8. srpnja iste godine raspolažu kućom na Brdima, gdje stanuje izvjesni Pavić Cuca koji popravlja i održava kuću. Dana 17. srpnja 1720. ista udovica Elena, plodouživateljica poslije smrti supruga Frana Paskvalija, s dvojicom sinova (jedan od njih je Tripun), u svoje i u ime Bjanke, njihove maloljetne sestre, u nedostatku oporuke njezina pok. supruga, odnosno njihova oca Frana, prodaje Petru Marćeli, svome nećaku, malu zidanu kulu pod krovom, kakva je i kućica, i trošnu stambenu zgradu, kao jedinstvenu cjelinu; prodaja uključuje i dio zida nepokrivena magazina, vrt, okućnicu, ostavu i sve dijelove imanja, u bilo kojem smislu, a sve se nalazi blizu sela na Brdima; imanje je pod teretom od 3 kopele plativa duga koji ulazi u iznos od 148 lira (računajući 20 solada po liri) na ime proteklih, a neplaćenih prihoda (poreza) na račun braće kontea (plemića) Marina, Matije i dr. Tripuna Bizanti. U ispravi se navodi da kupac prihvaća obvezu da će za izvjesno vrijeme isplatiti taj dug, kao i dug od 175 lira na ime ležeće ostavštine (obitelji) Mekša i drugi dug od 57 lira na račun Tripuna Bolice. Iz ove notarske isprave o kupoprodaji mogu se iščitati ekonomske prilike pojedinih kotorskih plemićkih obitelji; kako ih ekonomski razlozi primoravaju da se one, zbog smanjenja ili uvećanja kapitala, smjenjuju na pojedinim posjedima na teritoriju Tivta koji nisu jedino njihovi, a i da se međusobna zaduživanja po raznim poreznim opterećenjima na zemljište vrlo često s godinama uvećavaju zbog neredovne isplate fiskalnih obaveza. Tu su i druge vrste zaduživanja: Jerolim Paskvali je 1725. godine dugovao Tripu Zifri, ekonomu komesarije (ležeće ostavštine) Mekša. Dugovao mu je novac za izvjesnu količinu soli koju je nabavio na trgu na Neretvi (partita de sali in Narenta). Zbog namirenja toga duga Zifri prodaje se Paskvalijevo imanje Njive (Gnive) u Dumidranu kontu Franu Jakonji. Na tom imanju se nalazila kuća, odnosno kula (la casa o sia torre).
Pet godina kasnije, kapetan Frano, sin pok. Aleksandra Paskvalija, a unuk pok. Lodovika, sa svojim nasljednicima prodaje trajni najam (livello perpetuo) braći Ivu i Peru pok. Tripa Božova iz Crnog Plata zemljište u istom selu u predjelu Češljara. To zemljište služi kao vrt, a u sklopu njega su dva stabla maslina i kuća u suhomeđi. S gornje strane je zemlja u vlasništvu Iva Guljelma (zemlju je dobio ženidbom), s donje strane su isti najamnici, odnosno zemljište koje im je 5.travnja 1689. godine dao u najam pok. Lodoviko Paskvali, otac kapetana Frana Jacinta (Francesco Giacinto), koji je prestao plaćati (svoj) najam fratrima konventualcima sv. Franje. S jedne od bočnih strana su livelari (najmoprimci), a s četvrte strane je opet već spomenuti Guljelmo. Zajedno s očevima isto zemljište uzimaju u najam Ivovi sinovi Mato, Vuko i Božo, te Perovi sinovi Luka i Tripo, svi iz Crnog Plata.
Kapetanu Franu Jacinta Paskvaliju pred notarom 11. siječnja 1729. godine Đuro Lukov i Luka Šimunov iz Crnog Plata priznaju da su njemu i njegovim nasljednicima do dana sv. Ilije dužni platiti najam na zemljište Matoševina (Matossevina) koje se nalazi u selu Crni Plat.
Frano Jacintov Paskvali je u prvoj polovici XVIII. stoljeća prodao kapetanu Đuru Rafaela Ivanoviću iz Dobrote dva zemljišta blizu Tivta (nelle pertinenze di Teodo) na lokalitetu Vruljina (Vruglina). Granice toga zemljišta činili su posjedi vlasnika Petra Mihova iz Perasta, te s donje strane Mato Ilić, izvjesni Nikolić iz Perasta i Frano Buća (na crkvenom najmu).
Vlasnik zemlje u Tivtu je i don Vicko Antonov Paskvali pok. Vicka. Godine 1734. dao je u trajni najam (locatione perpetuo) Niku Božovom, zvanom Odža, (Ozza- Odžić) iz Crnog Plata, kao i njegovim nasljednicima (i potomcima), dva komada zemljišta iz svoga posjeda u Tivtu, nešto pod lozom, a nešto za sijanje, u predjelu Korveša. S tim zemljištem graniče Anton Drago pok. Frana, neki drugi vlasnici i zakupci, a s jedne strane je potok. U ugovoru o najmu, temeljem Statuta grada Kotora, izričito se naglašava da se u najam ne daje ni kuća, ni pergola, ni ostava, ni guvno, ni krušna peć, ni vrt, ni agrumi ni crkvica(!), kao ni put koji pripada kući. Ovaj posjed bi se mogao identificirati kao djelomično sačuvani posjed Paskvalijevih, pod današnjim nazivom Belani.
Dana 16. lipnja 1771. godine navodi se Katarina rođena Paskvali Tus, udovica iz prvoga braka (relitta in primo voto) pok. kapetana Marka Roze iz Budve. Ona prodaje u trajni posjed (in perpetuo) konteu Andriji Landu (iz Kotora) polovicu jednoga svojega posjeda u Tivtu na mjestu Korveš, nasuprot potoka, zasađenog vinovom lozom, maslinama i drugim voćkama; pola kuće pokrivene crijepom, koja gleda prema potoku, kao i sve što pripada tom dijelu kuće, koja joj je pripala podjelom imovine 28. lipnja 1770. godine, koju su međusobno izvršile ona i njena rođakinja Elena, kći Marka Paskvalija Tusa, supruga Andrije Kolumbarića iz Risna. Posjed koji Katarina prodaje graniči s gornje strane s njezinim zemljištem, s donje strane su jednim dijelom braća Bizanti i morska obala, s preostale strane je potok. Katarina Paskvali prodaje i dva zemljišta iz svoga miraza, jedno je pod vinovom lozom, a drugo za obradu i sijanje. Na njemu su i stare masline i mladice, kao i druge voćke; s gornje strane su posjedi braće Jakonja pok. Tripuna, dijelom i braća Vizin iz Prčanja, s donje je strane zemljište čiju je prodaju upravo realizirala. S preostale dvije strane su potok te ležeće nasljedstvo spomenute dvije rođakinje. Nakon dva mjeseca i Elena, Katarinina rođakinja, supruga Andrije Kolumbarića, uz pristanak svoga supruga Andrije i dvojice sinova, Dimitrija i Jova (ili Iva) ustupa u korist kontea Andrije Lande svoju polovicu kuće u Tivtu u Korvešu, polovicu bunara, polovicu krušne peći kao i crkvicu(!) - dakle sve što pripada uz njenu polovicu kuće, kako stoji u ispravi o podjeli imovine od 20. lipnja 1770. godine. Konte Andrija Lando, međutim, nije dugo zadržao posjed koji je kupio od dviju spomenutih rođakinja, Katarine i Elene, kćeri pok. Marka Paskvalija Tusa. Nakon trinaestak godina, točnije 13. svibnja 1783. godine, konte Lando prodaje taj posjed kapetanu Antonu Kamenaroviću pok. Joza iz Dobrote. U ispravi o kupoprodaji (nei publici instrumenti) od prodanih nekretnina navode se kuća sa svim potrebnim komforom, magazin, ograđeni pomoćni prostor, crkvica(!), mlin za mljevenje maslina i pila u spomenutom magazinu, molo, mandrać, široke staze i ograde uređene duž čitave širine posjeda. Sve zgrade i tereni nalaze se u selu Crni Plat, u predjelu Korveš. Prema ispravi, cijena kuće, ogradnih zidova, zgrada i zemljišta iznosi 1250 venecijanskih zlatnih cekina (zecchini veneti 1250 di buon oro e giusto peso).
Vrlo su dragocjeni podaci o obitelji Paskvali iz 1772. godine. Te godine Jakov Paskvali pok. Nikole, kao zastupnik svojih sinova – Jerolima, dr. Nikole, don Bartola i pukovnika Beneta - vrši upis dobara u imovinske knjige (in questi publici atti). To su dijelovi njihovih dobara nakon podjele, koji se sastoje od nekretnina, manjeg broja najmova i vrijednosti dionica s očeve strane, slobodnih dijelova ostavštine obitelji Pima, koji se javljaju nakon isplate miraza njihove majke i manjeg broja posjeda kupljenih i stvorenih zajednički u bratstvu. Braća žele da svaki od njih ima ,,čiste papire“ glede vlasništva nad nekretninama. Dogovorila su se da se dio pokretnih stvari upotrijebi za isplatu (navedenih) dugova spomenutog nasljedstva, a da upotrebljiv namještaj kojim je opremljena obiteljska kuća u Kotoru (casa dominicale in Città) i ljetnikovac (casa di campagna), kao i bačve i posude (pinne) za vino ostanu u zajednici, s tim da ih braća mogu podijeliti kako sami žele. Kako se može zaključiti, posjedi bratstva Paskvali, zajedno s nasljedstvom Pima, čine zavidnu imovinu: to je gospodarska kuća u Tivtu, vrt oko kuće i vrt iza magazina, crkvica sa zemljištem s obje njezine strane i pomoćna zgrada – sve ovo, ponavljamo, čini posjed bratstva Paskvali - Pima, tj. obiteljsko imanje pok. Joza Paskvalija (asse della fraterna Pasquali Pima, cioè beni del quondam Iseppo Pasquali) koje čini: zemljište s kućicom i mlinom u Odoljenu, zemljišta u Kavču (Laurica), Gradiošnici, Polju (Livade); u Tivtu se navodi zemljište u predjelu Brštin, pod nazivom Tripetino, teren zvan Pijavica, teren pod nazivom Sa Pudarice u Brštin, teren ispod Češljara, Ranijevica, zemljište ispod crkve sv. Šimuna, teren u Mrahovu(?) ili Mrahorovu na brežuljku prema Polju (Pianura), teren zvan Tomezino (Tomesino), teren u Kalimanju, teren u Brachorov (Braghorov?), zemlja Kostanjica ispod crkve sv. Neđelje, zemljište i kuća u kojoj stanuju Milutini (kmetovi Milutinovići); nadalje teren Đurđevo Brdo iznad crkve sv. Šimuna, teren u predjelu Brštin zvano Banjište; zatim mlin u Brštinu s kućicom i jažom; teren na Seljanovu; magazin za različitu uporabu; Sanetino(?) i teren u Brštinu zvani Do (dolac); drugi teren u Brštinu pod nazivom Konobica. Od nekretnina u spisu se spominje i stanoviti teren Colesto(?). Cijena gospodarske kuće je 348 cekina, vrtovi oko kuće imaju vrijednost 84 cekina i 16 lira, crkvica sa zemljištem s obiju strana 55 cekina, prostori za ostavu 6 cekina....Ukupna vrijednost imovine iznosila je 1880: 18 cekina (u zlatu) .
Godine 1782. iz obitelji pok. Nikole Paskvalija u Kotoru još su živi njegovi sinovi: Jakov Paskvali, kapetan kontada Tripun; Jerolim, koji se nalazi na Levantu kao kapetan prekomorske flote, (capitan d’ oltremarini in Levante), a u Tivtu boravi Ivan Paskvali.

Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.

(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostavarivanje prava manjina Crne Gore)

Izvor: Radio Tivat