Pjesnička večer Predraga Vrabeca održana u Donjoj Lastvi

U Domu kulture “Josip Marković” u Donjoj Lastvi proteklog petka  održana je pjesnička večer Predraga Vrabeca, na kojoj su predstavljene knjige pjesama u prozi: Juriš lake konjice, Stabla visine, Ormarin, Voljeti, Tijelo beskraja, Dlanovi tabani. Gospodin Vrabec je član Hrvatskog društva pisaca, Društva književnika Vojvodine, kao i Hrvatskog P.E.N.-a.

Moderatorica programa  prof. Ana Vuksanović, kao i uvijek, na najbolji i izuzetno zanimljiv način, predstavila je stvaralaštvo ovog osebujnog književnika.

Večer je održana u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

„Predrag Vrabec rođen je u Čakovcu 21. travnja 1955. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Odnedavno je i član Društva književnika Vojvodine. Bavio se konceptualnom umjetnošću, verbo-vizualnom poezijom, gestualnom poezijom, foničnom poezijom, kazalištem,izvodio perfomance. Objavljuje u raznim časopisima i na radiju. Zastupljen je u antologijama, panoramama i izborima poezije i proze. Konceptualne poetske radove objavljuje u časopisima. Pojedini poetski objekti i intervencije u prostoru rese njegov dom. U pripremi je rad na novome postavu koji uključuje rekonstrukciju postojećih radova i stvaranje novih. Trenutačno kao slobodni umirovljenik radi na projektu „Ranjeni jezik“ čije će sastavnice biti rukopis pjesama u prozi vezan za problematiku dekodiranja jezika, rukopis pjesama u prozi na kajkavskom dijalektu, kao i rukopis proze čija će tematika ostati tajnom do objave same knjige. Nakana mu je ponovo zakoračiti u konceptualne vode na način da će propitivati postojeće postupke ili uvoditi nove. Takovo postupanje dovoditi će do mentalnih slika koje će se moći opredmeti na različite načine. Intencija je i iskušati će se u medijima u kojima do sada nije bio involviran. Život će na koncu pokazati što će se uistinu zbiti. Treba znati da je nekada samo putovanje dostatno bez obzira na nakanu, želju što se nije opredmetila. Tada je i to putovanje dostatno jer predočuje kod putnika,,  kod putovanja, kod samoga života. Detalj je uvijek cjelina, kao što je i cjelina uvijek detalj. Život/smrt obitava u krugu. Krug je savršena forma. Ona ponavlja svoju povijest i u trenutku kada uđe u eteričnost, uđe u zonu ne govora. Ne govor je govor. Mi ga ne poznajemo dok smo s ove strane limesa. S jedne strane obrubljen je životom a s druge strane smrću“. (hrvatskodrustvopisaca.hr)