Povodom 25. obljetnice vukovarske tragedije

18/11/2016
Share/Save

Povodom 25. obljetnice vukovarske agonije objavljujemo prigodne stihove gospodina Viktora Leke, umirovljenika i vukovarskog branitelja.
Pjesme je posvetio gradu heroja - Vukovaru, Slavoniji, Domovini, njegovoj rodnoj hercegovačkoj grudi i Bačkoj u kojoj je proveo djetinjstvo i mladost.
Pjesme su objavljene i u zbirci ,, U oku mi suza blista“, koja je tiskana u Vukovaru 2014. godine.

 


   

NA KAMENU HERCEGOVAČKOM

 

Na kamenu hercegovačkom

rodila me mati,

naraštaji moji budući

to moraju znati.

 

Otac Hrvat, majka isto,

rodila je mene,

od rođenja krv hrvatska

 teče mi kroz vene.

 

Sivi kamen, šturu zemlju

radio je otac teškom mukom,

odlučio kao mnogi drugi,

ići dalje, ,,trbuhom za kruhom“.

Ravna Bačka me othrani

kruh u ruke dade meni,

djetinjstvo i mladost moja

u Bačkoj su proživljeni.

 

Pusta mladost, avantura,

Ili ono, ,,da se ići mora“,

vukli su me u tuđinu,

da bih jeo ,, kruh sa sedam kora“.

 

U tuđini nije sunce

toplo kao naše što je,

a i mjesec kad se javi

ima neke druge boje.

 

Godina ranih, sedamdesetih,

radio sam u tuđini, i dane i noći,

i snivao kad će za Hrvatsku moju,

jednom ipak bolji dani doći.

 

Stalno sanjam Domovinu

mnogi kažu: ,, Nije važna! ''

Džepovi se napuniše,

al' što vrijedi, kad je duša prazna.

 

Molio sam Boga u tuđini

nek' ožive moji snovi davni,

vratiti se u Hrvatsku dragu,

nastanit se u ,, Slavonskoj ravni“.

 

Vukovar sam odabrao

i njegove divne boje,

primio me čista srca

u naručje meko svoje.


Grad sa svojom okolinom

jeste lijep i srcu mio,

rijeka Vuka dijeli ga na dvoje

u njemu sam s obitelji

i ja svio gnijezdo svoje.

 

Rastu naša djeca, Vukovare,

kao i ti, moj najljepši grade,

Hrvatska će biti samostalna,

u mom srcu tinjale su nade.

 

U teškim godinama devedesetim

mnogo žrtava je za Hrvatsku palo,

nakon pada Vukovara,

u logore i stratišta odvedoše

sve što je na životu ostalo.

 

Nastupiše duge godine progonstva

I čežnja povratka na razoreni prag,

da se vratimo u voljeni Vukovar,

koji svakome Hrvatu postade drag.

 

Djeca naša, branitelji tvoji, grade,

obnoviše ulice i trgove tvoje,

pod zastavom  crven-bijeli-plavi,

Hrvatima drage, omiljene boje.

 

Mirnu starost, Svevišnji mi podaj;

to se molim svome dragom Bogu,

dok god živim, štovat ću ga srcem,

dušom svojom, koliko god mogu.

 

A što s kamenom hercegovskim?

Što sa grudom gdje me rodi mati?

U srcu je usađena mome,

I dok živim, u njem' će ostati.

 

Još te molim, svevišnji moj Bože,

da staviš  na Vukovar svoj znamen,

da Hrvati ostanu u njemu

i hrvatstvo, do vječnosti, Amen.

 

Viktor Leko