Povodom promocije Kotorskog misala iz XII. stoljeća

Kotorski misal sv. Jakova od Lođe nastao je u prvoj polovici XII. stoljeća, spomenik je nulte kategorije dalmatinsko – dukljanske katoličke tradicije i suvremenik je kotorske katedrale, kojoj smo proslavili 850 godina posvete - 19. lipnja 2016. godine. Značaj svakog misala je u tome što on na jednom mjestu (missale plenum-potpuni misal) sadrži sve ono što je svećeniku potrebno za služenje-slavljenje mise. Ovaj kotorski misal je pisan na pergamentu latinskim beneventanskim pismom, koje je eminentno benediktinskog porijekla. Kurzivnom beneventanskom notacijom u njemu je zabilježena srednjovjekovna monodijska glazba, koja se koristila u Kotoru u vrijeme njegove višestoljetne uporabe. U misalu je sačuvan i neumizirani tekst pohvale uskrsloj svijeći (exultet) koji potječe iz rane liturgijske prakse Jeruzalemske crkve.

Misal je urešen fitomorfnim, zoomorfnim i antropomorfnim iluminacijama romaničke provenijencije. Lik sv. Tripuna u misalu predstavlja njegov najstariji likovni prikaz u kotorskoj biskupiji. Ljepotom iluminacija kao i morfologijom slova, značajno nadmašuje Dubrovački istovremeni misal, koji je bio promoviran također u kotorskoj katedrali 2011. godine. Njegovo fototipsko i u jednom dijelu kritičko divot izdanje, predstavlja prvorazredni i najznačajniji filološki, muzikološki i kulturološki događaj ove godine u Kotoru i Crnoj Gori.

Ovim izdanjem Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore koje je realiziralo ovaj projekt, omogućilo je njegovo multidisciplinarno istraživanje većem broju stručnjaka, koji ne moraju putovati u Berlin gdje se on danas čuva. Misal je paleografski obradila, s biblijskim knjigama sravnila i predgovor napisala dr. sci. Lenka Blehova Čelebić, koja ima najveću zaslugu za njegovu prezentaciju u Crnoj Gori. S ovim misalom, a nadati se je uskoro i fototipskim izdanjem kotorskog lekcionara i pontifikala iz XI. i XII. stoljeća koji se čuvaju u Sankt Petersburgu, otkriva nam se najstarija liturgijska tradicija kršćanstva na prostorima današnje Crne Gore.

Don Anton Belan