Povodom stogodišnjice rođenja hrvatskog književnika Viktora Vide

Podgorica, 25.11.2013.
U organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina i suorganizaciji Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici sinoć je održan hommage povodom stogodišnjice rođenja hrvatskog književnika, inače Peraštanina, Viktora Vide.

Prvi govornik jučerašnje književne večeri bio je zasigurno najbolji poznavatelj djela Viktora Vide u Crnoj Gori, Vlatko Simunović, novinar i izdavač iz Podgorice. Govorio je o Vidinu životu, pjesništvu i njegovom značaju. Istaknuo je da su mu njegov zavičaj, Perast i Boka kotorska, središnja tematika. Iz svog napuklog srca hrvatskog emigranta, koji je ostao u Argentini jer nije želio živjeti u komunizmu, veličao je motive rodnog kraja, s neizbježnom sjetom, ganućem, melankolijom i žalom.  Prevelika tuga zbog napuštanja rodne Boke na kraju ga je i odvela u preranu i svojevoljnu smrt.

Viktor Vida pripada hrvatskoj književnosti i jedan je od najsugestivnijih i najreprezentativnijih figura hrvatske lirike 20. stoljeća, ali Crna Gora se može i treba ponositi činjenicom da je po mjestu rođenja i po tematskim uporištima njegova pjesništva jedna od njegove dvije domovine. Simunović je ponovno spomenuo inicijativu da se Vidini posmrtni ostaci prenesu u rodnu mu Boku, što su pozdravili i sudionici i publika.

O Vidinu proznom stvaralaštvu, smatrajući da je nepravedno zanemareno, govorio je mr. Miomir Abović, profesor književnosti iz Tivta. Posebno se osvrnuo na njegove mnogobrojne eseje, o Baudelairu, Bachu, Valeryju, Eluardu, Da Vinciju, da spomenemo samo neke, te humoresku „ Rasulo Doriana Vlaja“, iz kojih su čitljive Vidina erudicija i osjećaj za satiru i parodiju.

Na kraju se publici obratio i dr. Đuro Vidmarović, izražavajući žaljenje što nije i prije došao u Podgoricu.  Vidmarović se, na sebi svojstven- neposredan, topao i prijamčiv način, osvrnuo na Vidin život, emigraciju i pjesništvo. Spomenuo je i na još nekolicinu sjajnih Bokelja iz prošlog stoljeća- Alfirevića, Čižeka, Kornera, Oreškovićevu, akademika Pečarića, koji su u hrvatskoj književnosti i znanosti ostavili neizbrisive tragove.

Vidine stihove nadahnuto je čitao dramski umjetnik i član CNP-a, Danilo Čelebić, moderatorica je bila Ana Šarčević, a redatelj Husein Bato Dukaj. U glazbenom dijelu programa nastupili su Dražen Joković na gitari i Dušica Kordić na violini, izvodeći Piazzolu i Gardela. Na koktelu, u neformalnom dijelu programa, dašak Boke i Dalmacije podgorička je publika mogla osjetiti u interpretaciji klape „ Jadran“ iz Tivta, pod stručnim vodstvom prof. Andree Orlando.  

Večeri su nazočili i konzul RH u Kotoru, Hrvoje Vuković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatske krovne udruge –Dux Croatorum Adrijan Vuksanović, predsjednica tivatske podružnice HGD-a i članica IO-a HNV-a Ljerka Sindik , predsjednica iz podgoričke podružnice HGD-a Svetlana Zeković, direktor Fonda za zaštitu i očuvanje manjina Crne Gore Safet Kurtagić, direktor Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina, Derviš Selhanović, pjesnik Mladen Lompar, kao i nekolicina članova HNV-a.