Predstavljen film „Svete vjere mučenici – Hrvatski blaženici iz Janjeva i Vrnavokola“

Web portal: www.dubrovacka-biskupija.hr: U dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku u četvrtak, 12. prosinca, javnosti je u sklopu događanja „U susret sv. Vlahu“ predstavljen film „Svete vjere mučenici – Hrvatski blaženici iz Janjeva i Vrnavokola“, scenarista i redatelja Boža Vodopije. Riječ je o filmu u kojem su predstavljeni novi hrvatski blaženici fra Serafin Glasnović Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola, a koji su na svečanosti u Skadru 5. studenog 2016. godine, među trideset i osam albanskih mučenika, proglašeni blaženima, te sluga Božji fra Alojzije Palić, koji je zbog odanosti Katoličkoj vjeri 1913. godine ubijen na Kosovu.

Film je uz redatelja Vodopiju predstavio i generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić koji je rekao kako se s ovim filmom htjelo povezati ono što je odlikovalo i život sv. Vlaha, a to je njegovo mučeništvo s mučeništvima ovih dvaju blaženika, rodom Hrvata. Prije filma pušten je i kratki video o don Ernestu Simoni koji je prilikom posjeta pape Franje Albaniji javno svjedočio o mučeništvima pod komunističkim režimom, govorio je o svojih 27 godina u zatvoru, gdje je uz mučenja svakodnevno u tajnosti služio misu, ispovijedao i pričešćivao. Osuđen je na smrti 1973. godine ali zahvaljujući zalaganju zatvorenika kojima je postao duhovnik, ostao je na životu.

„Za razliku od don Ernesta mnogi svećenici i vjernici laici nisu preživjeli tu diktaturu“, kazao je generalni vikar te istaknuo sljedeće podatke. „Od 1944. do 1991. godine u Albaniji je strijeljano, bez procesa suđenja, 5577 muškaraca i 450 žena, 998 muškaraca i 45 žena umrlo je od mučenja u zatvoru bez podataka gdje su pokopani, 308 ljudi izgubilo je od mučenja moć rasuđivanja, preko 50 tisuća obitelji je prognano, 7022 osobe su umrle tijekom prisilnih radova.“

U skadarskoj katedrali 5. studenog 2016.  kardinal mons. Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetaca, proglasio je 38 mučenika blaženima, od čega su dvojica biskupa, 21 dijecezanski svećenici, sedam redovnika franjevačkog Reda Male braće, tri redovnika Isusovačkog reda, jedan sjemeništarac, te četiri laika među kojima je bila jedna kandidatkinja za posvećeni život.

Generalni vikar rekao je i kako je ovaj film u prvom redu napravljen s ljubavlju te je zahvalio redatelju Vodopiji na tome što je ovaj film ugledao svjetlo dana, ali i snimatelju Matu Kristoviću koji je sve snimio. Također je zahvalio tadašnjem v.d. ravnatelja programa HRT-a Jozu Barišiću što je podržao ovu ideju, ali i ravnatelju HRT centra Dubrovnik na Hrvoju Španiću na pomoći.

Na kraju filma redatelj i scenarist Vodopija zahvalio je svima što su došli pogledati ovaj film, ali i svima s kojima je radio, osobito mons. Paliću od kojeg je i saznao za ove hrvatske blaženike. Dodao je i kako je u filmu napravljena poveznica s isusovcem p. Petrom Pericom, koji je stradao na Daksi od komunističkog režima, tako što je film započeo s njegovom pjesmom "Do nebesa nek' se ori".

Montažer filma bio je Dominik Miljak, a glazbene podloge uradio je Vicko Dragojević.

Svi koji su došli mogli su na kraju pogledati i kratak video s proglašenja 38 blaženika u Skadru 2016. godine.

Fra Serafin Glasnović Kodić, don Anton Muzić i fra Alojzije Palić

Fra Serafin Kodić rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. u obitelji Gašpara i Antonije rođ. Rodić. Sa 16 godina odlazi u Red manje braće te uzima redovničko ime Serafin. Svečane zavjete položio je 1915., a iste godine, 30. lipnja, zaređen je za prezbitera. U Albaniji, na Franjevačkoj teologiji u Skadru, započeo je teološki studij koji nastavlja u Grazu u Austriji. Nakon Prvog svjetskog rata ostaje u Albaniji, dok njegovo rodno Janjevo potpada pod Kraljevinu SHS koja je bila poznata po nemilosrdnom progonu Albanaca, na osobit način katoličkih intelektualaca i svećenika koji su bili nositeljima pismenosti i kulture albanskoga naroda. Službu župnika obnašao je na nekoliko župa: Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lješu (Lezhë), a u svojoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Janjevo je posjetio nekoliko puta. Uspostavom komunizma, nakon Drugog svjetskog rata, uslijedilo je razdoblje velikih progona Katoličke Crkve. Zbog lažne optužbe i zavjere, nakon jednog provincijskog sastanka, fra Serafin je uhićen i mučen. Preminuo je u 54. godini 11. svibnja 1947., u franjevačkom samostanu u Lješu, koji je tada bio pretvoren u bolnicu. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u zidinama franjevačke crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Lješu.

Drugi mučenik hrvatskog podrijetla, don Anton Muzić, rođen je 12. svibnja 1921. u Vrnavokolu, župa Letnica. Kasnije je prešao u Skadarsku biskupiju. Srednju školu završio je u Papinskom sjemeništu u Skadru, a 1938. odlazi u Rim u Kongregaciju za Propagandu vjere. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu. Nakon povratka u Albaniju, imenovan je nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički režim uhitio ga je 20. svibnja 1947. i odveo u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen zato što se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Suđenje mu je bilo 14. siječnja 1948., a pet mjeseci nakon oslobođenja umro je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru. Jedan od preživjelih svećenika u komunističkom režimu u Skadru, fra Zef Pllumi, u svojoj knjizi „Živi samo da ispričaš” opisao je brojna mučenja svećenika dotičući se i nekoliko situacija iz života don Antona Muzića.

Sluga Božji fra Alojzije Matej Palić rođen je u Janjevu 14. travnja 1878. godine. Kao mladić stupio je u franjevački red gdje je dobio redovničko ime Alojzije. Doživotne zavjete položio je 8. prosinca 1901. godine. Studij filozofije završio je u Skadru, a teološki studij u Bologni i Parmi gdje je i zaređen za svećenika 20. travnja 1920. godine. Dužnost župnika obnašao je u  Bazёu i Đakovici 1907. te u Peći i Glođanu od 1911. do 1913. godine. Fra Alojzije se, dok je bio župnik u Glođane, suprostavio nasilnom pokrštavanju muslimana na pravoslavnu vjeru zbog čega je bio uhićen i pritvoren. Na putu blizu sela Janosh 7. ožujka 1913. crnogorski vojnici presreli su ga i skinuli s njega franjevački habit i prisiljavali ga da pređe na pravoslavnu vjeru. Odbivši to vojnici su ga usmrtili te mu tijelo zakopali na istom mjestu. Sluga Božji Palić umro je s 35 godina života, 17 godina redovništva i 10 godina svećeništva. Njegovo je tijelo pronađeno tek nekoliko tjedana kasnije i to neraspadnuto, te je bilo preneseno u crkvu u Zymbi.

Nikša Sentić