PREVLAKA

Prenosimo iz rubrike ,,Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Mali poluotok pod maslinjacima i vinovom lozom u proteklim je stoljećima nastao kao produžetak brdskoga grebena koji se dalje nastavlja i preko otoka Stradioti, te tzv. ,,tunjom"- sprudom, završava otočićem naziva Otok Gospe. Nalazi se na južnoj strani Tivatskoga zaljeva s prilazom s dijela puta koji vodi od Tivta do Krtola. S istočne strane su mu Brda, s južne krtoljsko selo Đuraševići, sa zapadne strane Stradioti (Otok sv. Gabrijela, u današnje vrijeme Otok sv. Marka) i Otok Gospe od Milosti.

Najstariji naziv poluotoka Prevlake je Tumba, Tomba i Tumbe i nalazi se u ispravama do XV. stoljeća, a zatim mu naziv nalazimo u raznim oblicima, od kojih su najčešći Preulaca i Prevlacca. U povelji iz 1124. godine Prevlaka se naziva Tumba (...donamus Tumbam Sancti Archangeli....). U notarskim knjigama Arhiva Prevlaka je zabilježena kao S. Michael de Tomba; u Statutu grada Kotora Prevlaka se spominje kao Metochia S. Michaelis.
Ovaj poluotok ima veliki povijesni značaj po ostacima porušenih zgrada i arheološkim nalazima. Među njima su ruševine crkve sv. Mihovila i samostana koji je bio uz Crkvu, a nalazio se na sjeverozapadnoj strani, nedaleko od novije crkve sv. Trojice (iz ranog XIX. stoljeća), koja je na najvišem dijelu Prevlake. Pored spomenutih ruševina, na jugoistočnom se dijelu, na mjestu zvanom Biskupija, nalaze ruševine tzv. Kaštela.
Poluotok je sa svojom živopisnom okolicom i bujnom vegetacijom stoljećima privlačio one koji su tražili zaklon, mir i tišinu. Sudeći po ulomku mozaika i rimskom natpisu, moglo bi se zaključiti da je i u rimsko doba bio nastanjen. Kao mjesto mira i tišine bio je, svakako, privlačno mjesto i za benediktince koji su osnovali mnoge samostane po Boki i drugim mjestima izvan Zaljeva, sve do Bojane.
Smatra se da je samostan sv. Mihovila na Prevlaci bio benediktinski, što se zaključuje na temelju nađenog kamenog ulomka s natpisom Ad Hono...ri abbatis (u čast opata). Samostan i crkvu sv. Mihovila na Prevlaci - tvrdi Stjepčević - osnovali su Kotorani i darovali benediktincima, čemu svjedoči darovnica kotorskog biskupa Ursaciusa iz 1124., kojom Prevlaku poklanja crkvi sv. Tripuna u Kotoru. Naime, crkva sv. Tripuna u Kotoru, bila je u IX. stoljeću srušena, pa je Prevlaka došla Kotoru da se pokriju troškovi gradnje nove crkve koju su benediktinci bili napustili prije XII. stoljeća. Spomenuti ulomak natpisa nađen na ruševinama u samoj prevlačkoj crkvi na kojemu je riječ ,,abbas", koja se nesumnjivo odnosi na starješinu benediktinskog samostana; po kamenim ostacima bizantsko-langobardskoga stila dalo bi se također zaključiti da su crkva i samostan na Prevlaci građeni od IX. do XI. stoljeća; pismom od siječnja 1346. godine papa Klement VI. poziva Stefana Dušana da povrati kotorskome biskupu neke crkve, samostane i druge posjede, među kojima je i crkva sv. Mihovila de Tombe. Na Prevlaci je bila, dakle, benediktinska opatija u IX. ili X. stoljeću. Ako su benediktinci napustili Prevlaku prije XII. stoljeća ,uzrok tomu treba tražiti u velikim društveno-političkim promjenama u Boki tijekom XI. i XII. stoljeća. Veze između Istočne i Zapadne crkve 1054. godine već su bile prekinute; Bizantinci su krajem XII. stoljeća, poslije skoro sedamstogodišnjega vladanja, nakon smrti cara Emanuela napustili Boku, a raški je župan Stefan Nemanja 1185. godine zauzeo Kotor i okolicu. Tu, na Prevlaci, pored nastojanja da sačuva dobre odnose sa Zapadom, pristao je uz Istočnu crkvu. Početkom XIII. stoljeća na Prevlaci je osnovana zetska episkopija. Povijesne slojeve prevlačkoga manastira objašnjava Pavle Mijović: ,,...tu je osnovana ranohrišćanska crkva, a zatim benediktinski manastir i najzad jedna od najvažnijih srpskih episkopija s početka vladavine Raške Zetom."
Treba spomenuti značajan rukopis, tzv. Pontifikal Kotorske biskupije koji se nalazi u Knjižnici Akademije znanosti u Lenjingradu i koji, pored raznih spisa i zapisa, sadrži dva svjedočenja o Prevlaci prije nego što je postala sjedište Zetske episkopije Srpske pravoslavne crkve. Izjava svjedoka iz 1181. i izjava drugoga svjedoka, prezbitera Kvirika iz 1182. godine, ni u čemu ne mijenjaju sadržaj Ursacijeve povelje iz 1124. godine, već je i dopunjuju izjavama o imovini na Prevlaci. Naime, svjedok Kvirik priča kako se nekoliko dana poslije donošenja odluke o dodjeljivanju Prevlake crkvi sv. Tripuna i sam ,,prije skoro 60 godina" našao u barci kojom su episkop Ursacije s priorom Melom i još nekoliko stranaca putovali na Prevlaku i utvrdili situaciju oko posjeda vinograda i drugog dijela prevlačke zemlje. Nakon toga barkom su prešli u Tivat kako bi odredili međe između imanja crkve sv. Tripuna i crkve sv. Ivana.
Dva spomenuta svjedočenja najstariji su spomeni današnjega Tivta pod nazivom Teodo. Isto tako se saznaje da crkva sv. Tripuna već u XII. stoljeću, a možda i ranije, ima posjede u Tivtu, kao i da, od onda, a možda i ranije, datira crkva sv. Ivana. .
U XV. stoljeću samostan nije više djelovao; izvjesno je da se u to doba područje prevlačkoga samostana u javnim ispravama označavalo grčkim nazivom ,,methochia sancti Michaelis''i da su je sačinjavali Luštica, Lješević, Bogdašić, Pasiglav, Tombe (Brda) i Stradioti.
Mišljenja o pripadnosti Prevlake u najstarijim vremenima, o osnivanju i propasti manastira sv. Mihaila u XV. stoljeću, različita su i često oprečna zbog oskudnih podataka. O Prevlaci i osnivanju manastiru sv. Mihaila, kao i o povijesnim prilikama i zbivanjima koji su ga pratili od XII. do XV. stoljeća detaljno pišu Mladen Crnogorčević, Ivo Stjepčević, Petar Šerović, dr. Ilija Sindik, dr. Ivan Božić, dr. Lenka Blehova Čelebić i mnogi povjesničari i arheolozi.... , pa je ovdje suvišno ponavljati već napisano. U svakom slučaju, Prevlaka i spomenici oko Prevlake su vrlo značajni za područje Tivta i odraz su njegove složene povijesti.

Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.

(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)

Radio Dux