Promovirana knjiga Željka Brguljana „Priče sa Prčanja“

Promocija knjige „Priče sa Prčanja“ autora Željka Brguljana održana je jučer u klaustoru samostana sv. Nikole na Prčanju.

„Priče sa Prčanja“ je naslov  knjige sjećanja na Prčanj iz vremena autorovog djetinjstva i. U posljednjem trenutku  uhvaćena i zabilježena nestajuća autentičnost duha i atmosfere ovog bokeljskog mjesta, s nekada većinskim stanovnicima hrvatske nacionalnosti.  Taj niz autentičnih priča  gdje su akteri  ličnosti iz starosjedilačkih obitelji, obojena specifičnim mentalitetskim osobinama  i s dobronamjernim humorom je dato kao istinito preživljeno iskustvo njenog autora,  koji najbolje poznaje i oslikava sredinu iz koje je ponikao i kojoj se stalno vraća u svojim knjigama, slikama, pjesmama... Knjiga odiše patinom odlazećeg vremena, s prigodnim obiteljskim fotografijama  i vizurama Prčanja iz druge polovice XX. stoljeća. Nadahnuti tekst predgovora je  je iz pera pok. Tonka Maroevića. Izdavač je  Ogranak Matice Hrvatske u Boki kotorskoj, a suizdavač autor. Predgovor je iz pera akademika Tonka Maroevića. Knjiga je džepnog formata, na 200 strana, bogato ilustrirana starim fotografijama Prčanja i njegovih stanovnika. Izgled je osmislio grafički dizajner iz Zagreba Mario Aničić, a tiskao Gud-co Perast.

Nazočne je pozdravio don Željko Pasković, ističući da ovom promocijom dokazujemo da Prčanj nije „mrtvo mjesto“, već da je kultura u njemu itekako živa.

O knjizi je govorila Marija Mihaliček, predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Boki kotorskoj. „Ovo zdanje ima za autora posebno značenje, pa je  pravo mjesto da se baš ovdje predstavi njegova knjiga sjećanja na Prčanj i njegove ljude. „Priče sa Prčanja“ su davno zamišljene, a bilježena sjećanja konačno uobličena u zbirku priča prošle godine u vrijeme pandemije i posljedica zemljotresa u Zagrebu. Zaroniti u prošlost i sjećanja na Prčanj i drage ljude za Željka su bili otklon od sumorne svakodnevnice, a ujedno i predah od istraživačkih napora i znanstvenih tema kojima se godinama bavi i kojima je posvećen“, kazala je Mihaliček.

„Na glavnoj Skupštini Matice hrvatske, koja se zbog epidemije održala preko Zoom platforme u martu ove godine u Zagrebu dodijeljeno je priznanje Srebrna povelja ogranku Matice hrvatske u Boki kotorskoj za izdanje knjige „Priče sa Prčanja“ u konkurenciji od 150 naslova, koliko je publikovano u prošloj godini“, istakla je Mihaliček i osvrnula se na autorova djela o likovnoj umjetnosti Boke.

Jasmina Bajo, bibliotekarska savjetnica pročitala je predgovor knjige o atmosferi „malog mista“: „Zaljubljen u svoj zavičaj, neusporedivu Boku, Željko Brguljan nastoji na različite načine iskazati zahvalnost za primljene poticaje, dokazati svoju vjernost nezaboravnim doživljajima iz mladosti. Iz domaćih i inozemnih arhiva izvlači podatke što svjedoče uspjehe i domete ljudi iz njegova kraja, iz sakralnih i profanih ambijenata iznosi na vidjelo i na taj način spašava spomeničku baštinu, iz ateljea suvremenih umjetnika i ostavštine zanemarenih pisaca priređuje izložbe i izdanja, popraćući ih primjerenim tumačenjima. Konačno, u vlastitim likovnim radovima, kolažima, također često koristi upravo bokeške motive,, pridružujući se tako čitavoj plejadi slikara koji nisu mogli odoljeti vizurama gradova i panorama planina što okružuju opjevani zaljev. Ali najintimniji dug zavičajnosti Željko je osjećao prema sredini i ljudima najprisnijega mu Prčanja. Pripovjednom zbirkom sjećanja ide dalje od stručnog i znanstvenog evidentiranja i valoriziranja, čime se dosad uglavnom bavio, a otvara emotivnu stranu svoje osobnosti i nudi nam uvid u razloge svojega lokalpatriotskog, no duboko proživljenog pristupa. Žanrovski bi to bili portretni medaljoni zapamćenih osobnosti iz najužega kruga obitelji i neposredne okoline. Pred nama se tako nižu likovi istaknutijih i poznatijih pojedinaca što ih je prčanjska sredina dala, ali isto i profil običnih, „malih“ ljudi, čak onih koji su se pažnji nametnuli neuklapanjem u norme, ispadanjem iz standarda ponašanja, postavši tako čudacima, osobenjacima, oriđinalima, koji kao da daju pečat iznimnosti, začin slikovitosti i samome mjestu iz kojega potječu. Pričanje Željka Brguljana nije zasnovano na izmišljanju, niti na epskom fabuliranju ili pak hiperboličnom pretjerivanju. Nećemo ga stoga zvati ni realističkim ni objektivnim, no svakako vrlo subjektivnim i autentičnim. Stanoviti šarm mu daje upravo dječja vizura, to jest činjenica da su zbivanja i likovi pretežno izvađeni iz već davnih uspomena, a na taj su način i preneseni sa svježinom i naivnošću, začudnošću i zapitanošću mladoga očevidca. Patina vremena već je prekrila atmosferu koja je u Željkovim tekstovima evocirana, tako da pred sobom imamo „izgubljeni zavičaj“, to jest sliku Prčanja kakav je nekad bio i koji je u sebi tada još čuvao dah duboke starine i nosio tragove mediteranskoga „dugoga trajanja“. S obzirom na povlasticu da sam u Prčanju bio i prije više od pola stoljeća, te da sam stigao upoznati nekoliko karakterističnih figura kojima se Brguljan ovdje bavi, neka mi je dopušteno posvjedočiti kako je čitanje „Priča sa Prčanja“ dobar prinos razumijevanju genius loci, dobrodošao glas iz „maloga mjesta“ s izvornom malomišćanskom artikulacijom”.

Knjigu je predstavila i novinarka i pjesnikinja Dubravka Jovanović: „Priče sa Prčanja“ ipak su kao mali biljezi, dokaz da je bio jednom jedan Prčanj, sa svojim oriđinalima i svojim velikim ljudima don Nikom i don Brankom, ali i malim velikim toplim svijetom koji umije da plače, da se smije, da zabala, da se maškara, da riba i barku pitura, škura da zapata pred neveru, da je u sprovod i u misu jednako pokoran i smjeran, vjerujući u pravdu i dobro među ljudima“.

Večer je uzveličala gitaristica Anja Radonjić, studentica Istituto Musicale Luigi Boccherini, Lucca.

Promociji je nazočio predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković.