Proslava blagdana sv. Ivana u Budvi

Vjernici Budve proslavili su 24. lipnja Rođenje sv. Ivana Krstitelja, naslov župne crkve i zaštitnika grada Budve, koji se u tom svojstvu slavi od kasnoantičkih odn. ranokršćanskih vremena. U koncelebraciji s mjesnim župnikom don Filipom kan. Janjićem, generalnim vikarom don Antonom Belanom i peraškim župnikom mons. Srećkom Majićem, sv. misno slavlje predslavio je biskup kotorski mons. Ilija Janjić, koji je pod misom udijelio sakramenat potvrde (krizme) za sedam budvanskih mladića i djevojaka. Svoju propovijed usmjerio je upravo krizmanicima, potičući ih da ovaj trenutak kada će primiti pečat dara Duha Svetoga ostane u njihovom sjećanju te da mogu kroz život pronositi svjedočanstvo živoga Boga, potaknuti primjerima velikih svetaca poput zaštitnika naše biskupije sv. Tripuna, koji je svjedočanstvo vjere platio životom, te da i oni moraju biti spremni do kraja biti vjerni Bogu, jer i On uvijek ostaje vjeran nama. Uloga Isusovog preteče sv. Ivana Krstitelja bila je, kao je istakao biskup, pripremiti put Gospodinu. On je bio glas u pustinji i imajući ga u srcu kao primjer, moramo i mi biti glas u današnjem svijetu koji će pozivati na obraćenje i razum u teškim vremenima.
Na kraju sv. mise, župnik don Filip je zahvalio Bogu na ovom danu, ocu biskupu, svećenicima kao i krizmanicima, njihovim kumovima i svim prisutnima na dolasku i svjedočenju vjere u zajedništvu koju svake godine iskazuju u velikom broju. Nakon završnog blagoslova, zbor Sv. Mateja iz Dobrote pod ravnanjem prof. Silve Milošević, otpjevao je himan sv. Ivanu poslije kojega su se cjelivale moći sveca a potom su se svi zajedno uputili pred crkvom gdje je Gradska muzika Budve pred mnogobrojnim narodom svirala nekoliko numera pozdravljajući na taj način patrona grada i crkve.
Druženje prisutnih nastavljeno je uz zvuke Gradske muzike pred župnom kućom, gdje je bio bratski agape.
Antički grad Budva jedan je od najstarijih gradova na istočnoj obali Jadrana. Kršćanstvo se u njemu javlja već u predslavensko doba. U VI. stoljeću postoji dobro organizirana crkvena struktura s biskupom na čelu, što potvrđuje, u nedostatku pisanih tragova, nedavno otkrivena trobrodna bazilika koja datira iz VI. stoljeća a u kojoj je nađen vrijedan podni mozaik s motivom prikrivenog križa i pentagramom (mesijanskim simbolom) a koji svjedoči o dobroj teološkoj obrazovanosti i visokoj umjetničkoj razini naručitelja.
Prvi spomen Budve kao biskupije nalazimo u buli pape Zaharije 743. godine (kao sufragan epidaurskog odn. dubrovačkog metropolite) a potom u aktima Duvanjskog sabora iz IX. st. (kao sufragan Dukljanske metropolije). U kronotaksi, od 1143. do 1571. god. bila su poznata 23 biskupa, a od 1575. do 1824. 19 apostolskih vikara i administratora. Prvi poznati budvanski biskup zvao se Silvestar.
Papskom bulom Locum beati Petri iz 1828. god. ukinuta je Budvanska biskupija a njen teritorij 1830. pripojen Kotorskoj biskupiji. Osim grada Budve, jurisdikcija budvanskoga biskupa protezala se na Majine, Brajiće, dio Paštrovića i na dio Grblja. Osim benediktinskog samostana iz 840. god. u Budvi je postojao još jedan posvećen sv. Petru, čiji se opat spominje u povelji posvete crkve sv. Marije od Rijeke u Kotoru 1222.
Sv. Ivan se slavi kao zaštitnik grada Budve još od doba Nemanjića, što stoji i u Budvanskom statutu a u predmletačko doba (XV st.) gradski grb i zastava nosili su lik sv. Ivana Krstitelja, koji i danas bdije i čuva ovaj grad i pored pokušaja njegove marginalizacije i izmišljanja gradskih slava bez povijesne osnove i potrebnih pravnih mehanizama lokalne Opštinske uprave, koja iako bi nekada donijela takvu odluku, gotovo cio milenij proslave Sv. Ivana kao zaštitnika ne bi mogao biti izbrisan.

Tekst i foto: Ivan S. Vukčević, MTh MA