Rasprave o proglašenju Dana hrvatskih iseljenika i njihovog zaštitnika

Pismo s prijedlogom za proglašavanje sv. Leopolda zaštitnikom hrvatskih iseljenika, upućeno uglednim hrvatskim iseljenicima na više od 60 e-mail adresa u više zemalja svijeta, u samo dva dana rezultiralo je 99% prihvaćanjem prijedloga.

Dan iseljenika 12. svibnja- zaštitnik sv. Leopold Bogdan Mandić

I pored svog raseljenog  naroda po cijelome svijetu, Hrvatska do sada nije ustanovila Dan hrvatskih iseljenika.  Kao katolička zemlja koja ima sv. Josipa za zaštitnika države, mi nemamo zaštitnika za  brojno iseljeništvo. Iako bi ga mogli imati, jer imamo brojne uzorne ljude i svece, ali  još nije ustanovljen.  Međutim, hrvatski iseljenici diljem svijeta imaju Hrvatske katoličke misije, sagradili su svoje crkve i posvetili ih uglavnom hrvatskim svecima; sv. Nikoli Taveliću, sv. Leopoldu  Bogdanu Mandiću i blaženom  Alojziju Stepincu. Ipak, samo jedan od njih je u svojoj službi bio pravi iseljenik  i s nostalgijom mislio na svoj povratak kući, među svoj narod, pa makar i poslije smrti (citat: „ kad bi bar kosti moje mogle počivati na mojoj rodnoj grudi“). I koji je pokazao svoje domoljublje i vjernost domovini kad je žrtvovao svoju slobodu, odbivši talijansko državljanstvo,  jer se nije htio odreći svoga hrvatskog državljanstva rekavši da „krv nije voda“. Zar nam je onda teško odrediti sveca zaštitnika svih hrvatskih iseljenika?  A Padova je mjesto koje zbog dvojice omiljenih svetaca sv. Antuna i sv. Leopolda Hrvati iz svih krajeva brojno  posjećuju tijekom cijele godine, a posebno u svibnju.  I sam Papa Franjo je prepoznao u toj velikoj poniznosti i skromnosti svu veličinu sveca koji je „naše gore list“, te želio u Godini Milosrđa u Vatikanu predstaviti uz Padre Pia i našeg sv. Leopolda. Velika je to čast i priznanje, samo ako to znamo prepoznati.

Krajem prošle godine, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske uputio je na e-savjetovanje prijedlog odluke o proglašenju “Dana Hrvata izvan Republike Hrvatske”, a kao datum određen je unaprijed 22. kolovoza, kada se slavi i spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice Hrvata ( što se u našim kalendarima nigdje ne spominje) što je izazvalo kritike nekih hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu. Jako je nelogično pozivati ljude na e-savjetovanje, a već prije toga odrediti datum za Dan Hrvata izvan RH.

Naime, tog datuma u kolovozu, većina Hrvata koji žive izvan Hrvatske su na godišnjim odmorima, raštrkani po svijetu, a velika većina njih je i u Hrvatskoj, na ljetnim praznicima, pa se postavlja pitanje tko će slaviti taj dan u inozemstvu ako je većina Hrvata u to vrijeme negdje drugdje, izvan države u kojoj žive.

Mnogi su se očitovali – „Ovo je vrlo loš prijedlog. Živim u Luksemburgu i usred kolovoza gotovo nitko od nas nije ovdje - većina je na dopustu, razasuti po svijetu, a mnogi dođu na Jadran. Apsolutno je neizvedivo organizirati bilo kakvu aktivnost tijekom ljeta i očekivati odaziv ljudi.“

S druge strane, u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH, na čijem je čelu državni tajnik Zvonko Milas, tvrde da je datum određen u koordinaciji s Vladinim Savjetom za Hrvate izvan RH, koji okuplja čak 55 predstavnika Hrvata koji žive izvan Hrvatske, od Njemačke do daleke Australije i Novog Zelanda. Iako je 55 osoba izgleda značajan broj, ipak nije mjerodavan za odlučivanje u ime 4 milijuna hrvatskih iseljenika. Pogotovo danas kad se može novim tehnologijama ispitati i puno veći broj prijedloga.

Dan iseljenika nije  namijenjen samo za sadašnje iseljenike i njihovo  povezivanje s Domovinom  već bi to trebao biti i spomendan na brojne iseljenike koji su morali silom ili milom otići iz svoje zemlje još prije stotinjak godina pa i danas. .  Mnogi se ne vraćaju, ali se sjećaju i čuvaju svoju kulturu, svoju vjeru i hrvatski jezik. U tom slučaju je važno predstaviti se u najboljem svijetlu u novoj domovini i prenijeti svoju kulturu, baštinu pa i promovirati svoju zemlju za turizam i gastronomske „gušte“. Naši  dični sportaši su nam u tome uvelike pomogli. A sada bi tu promociju Hrvatske mogli dalje prenositi svi naši iseljenici.

Naš poznati promotor hrvatskog branda Božo Skoko uspoređuje Dan sv. Patrika s Danom koji bi trebao predstavljati Hrvate.

„U Irskoj pak Dan svetog Patrika stoljećima je bio isključivo vjerska svetkovina koju su više slavili irski iseljenici u Americi nego Irci doma. Čak do 1970. irski zakoni zabranjivali su ugostiteljskim objektima da rade na taj blagdan. Međutim, sve se promijenilo 1995. kad je irska vlada započela kampanju da se Dan svetog Patrika raskošnije slavi te iskoristi kao brend za jačanje turizma i promociju Irske. Hrvati pak tako nešto nisu nikad učinili ni sa svojim zaštitnikom ni s ijednim svecem naših korijena.

Naše političke elite cijelo se vrijeme ponašaju kao da su rođene da vladaju u najmanju ruku Engleskom pa im je nekako ponižavajuće imati posla s nama. Pogledamo li kako nam se zovu kafići i restorani, stranac bi mogao pomisliti da je ovo neka sasvim druga država. Čujemo li retoriku ne samo političara nego i naših brojnih stručnjaka s brojnim stručnim frazetinama na engleskom jeziku, ne preostaje nam već zaključiti da je riječ o malograđanštini. Analiziramo li niz novonastalih turističkih manifestacija, netko bi mogao pomisliti da slavimo ne svoju povijest, već se karikaturalno odnosimo prema drugim narodima i njihovoj povijesti.

A još smješnije je što Sv. Patricka slave hrvatski ljevičari i ateisti i općenito protivnici katoličke crkve! Zar to nije tragikomično? Što ne slave Veliku Gospu? A koliko uopće Hrvata zna za prvog i najvažnijeg izvornog hrvatskog sveca Sv. Nikolu Tavelića Šibenčanina?  Koliko poznajemo život sv. Leopolda, niskog rastom,  gorostasnog duhom? Upitajmo se zašto ga Talijani ne daju i koliko ga štuju i poštuju?“

On nam može biti uzor i zaštitnik. I pomoćnik u ovom preteškom vremenu. Sv. Leopold je vrlo poznat i poštovan među našim iseljeništvom. Za promociju tog Dana iseljenika tu je i Bokeljska baština s prekrasnim kolom Bokeljske mornarice, uzvišenom glazbom, hrvatskim običajima i raskošnom narodnom nošnjom, mediteranskim ozračjem u kojem je  rastao naš sv. Leopold.  Prekrasna je to prilika da imamo što pokazati svijetu iz hrvatske kulture, katoličke vjere i mediteranske gastronomije. Umjesto irskog piva mi imamo dobra vina i maslinovo ulje. A mjesec svibanj je  lijep mjesec  za slavlje po svijetu, gdje naši iseljenici  žive i rade i predstavljaju svoju domovinu Hrvatsku. To je i Marijin mjesec ( imamo pjesmu "Marijo svibnja kraljice"- koju  možemo promovirati tog dana). Poznato je kako je  sv. Leopold također posebno štovao Mariju Majku Božju, pa s njim iskazujemo čast i našoj Majci nebeskoj. Zalagao se za ekumenizam i volio sve narode.

Imamo puno bogatog materijala da proglašavanje sv. Leopolda zaštitnikom hrvatskih iseljenika postane  naš brand u svijetu. I naši bi se iseljenici imali čime ponositi. Ako smo bana Jelačića zaogrnuli plaštem na kockice, zašto i sv. Leopold ne bi dobio komadić ogrtača s kockicama i postao prepoznatljiv hrvatski svetac kao što je u Irskoj sv. Patrik odjeven u zelenu boju koju sad svijet povezuje s Irskom. Proučavajući kako je došlo do slavlja sv. Patrika u svijetu- iz nostalgije za domom što se javlja kod svih iseljenika- možemo zaključiti da trebamo samo kopirati Irce u onome kako su se proslavili i kao mala zemlja postali prepoznatljivi.

Ne zaboravimo da Dan iseljenika iziskuje i dobru i veliku organizaciju, koju netko mora  odraditi, ali ne u vrijeme odmora. A osim toga i Hrvatske institucije ljeti odmaraju i manje rade. Hoćemo li imati samo formalni blagdan na papiru ili nešto životvorno?

I na kraju, ono najvažnije: Dan hrvatskih  iseljenika slavimo  tamo gdje naši Hrvati žive.  A to je cijeli svijet! Turistička zajednica bi tu mogla naći mnoga rješenja za promociju hrvatskog turizma.

Proširimo prijedlog u prave  medije i među prave udruge, među hrvatske iseljenike i cijeli hrvatski narod uopće. Neka narod odlučuje, a institucije prihvate volju naroda.

Imamo već i himnu sv. Leopoldu koju je prije par godina uglazbio naš misionar i umjetnička duša fra Šimun Šito Ćorić koja duboko odražava dušu hrvatskog iseljenika.  Pjesma je već prevedena na talijanski jezik, a sad se prevodi i na druge jezike zemalja u kojima Hrvati žive. Uz Susret Hrvata u Padovi neka se dogodi Susret  Hrvata po svijetu 12. svibnja sa sv. Leopoldom.

I završimo s kapucinskim pozdravom s kojim je sv. Leopold pozdravljao:

„Pace bene – Mir i dobro!“ i koji je upravo sada jako potreban našem razdijeljenom hrvatskom  narodu.

Ana Bedrina

Ladonja – Glas naših iseljenika, ožujak 2019.