SCHUBERT: PRIORITET JE KVALITET ŽIVOTA, A NE PROCENTI

Radio Kotor:
Promocija projekta "Očuvanje jezika hrvatske nacionalne manjine-časopis Hrvatski glasnik" održana je sinoć u palati Bizanti. Organizatori su bili Sekretarijat za kulturu, sport i društvene djelatnosti i Hrvatsko građansko društvo.

O demografskoj problematici hrvatske nacionalne manjine u Boki i u Crnoj Gori i o njihovoj budućnosti govorio je Tripo Schubert iz Hrvatskog građanskog društva. „Stanovništvo stalno pulsira i prilagođava se društvenim zbivanjima. Na svaku pozitivnu promjenu reaguje rastom, a na svaku negativnu-padom, odnosno bježanjem i iseljavanjem stanovništva. Ne radi se o pukim brojevima, oni ustvari pokazuju trend razvoja sredine, društva, nudeći istoričarima uporišne tačke u njegovim istraživanjima. Katolici su u posljednjoj četvrtini 17. vijeka bili većinsko stanovništvo Boke Kotorske. Sredinom 18. vijeka ima ih nešto više od 7 000, dok je pravoslavnih bilo 10 000. Krajem 19. vijeka ima nešto manje od 12 000 katolika (34%) i nešto manje od 23 000 pravoslavnih (66%). Između dva svjetska rata bilo je oko 15 500 katolika (37%) i oko 25 500 pravoslavnih (63 %). Godine 1961. bilo je nešto više od 9 000 stanovništva Boke(24 %), a 1991. godine bilo je nešto manje od 5 000 Hrvata (oko 8%) u Boki. Istorijska zbivanja koja su završavala smjenom država, uključujući raspad SFRJ uticala su na iseljavanje Hrvata sa područja Boke Kotorske. Iseljavanja pripadnika hrvatske nacionalnosti zabilježena su u Crnoj Gori, a izvan područja Boke. Emigracije pripadnika hrvatske nacionalne zajednice u Crnoj Gori rezultirale su daljnjim opadanjem broja pripadnika ove zajednice.

Na popisu stanovništva iz 2003. godine Hrvata je bilo 6 811, a na popisu 2011. godine taj broj je iznosio 6 021 što je za 11,6 % manje nego na prethodnom popisu stanovništva. U Crnoj Gori je gotovo svaki stoti stanovnik Hrvat. Ovo nije jedina negativna posljedica naznačenih iseljavanja Hrvata sa teritorije Crne Gore. Tako su oni zapravo izgubili i status manjinskog naroda, jer je njihov udio u ukupnom stanovništvu Crne Gore sveden na 0.97%. Iz navednih podataka može se zaključiti da je broj Hrvata u Crnoj Gori između 2003. i 2011. godine smanjen za 11,6%, da se smanjivao po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,5 %. Dakle, riječ je o negativnom trendu koji je najizraženiji na području Boke Kotorske, a iznosi 14 % manje pripadnika hrvatske populacije u odnosu na 2003. godinu. Demografske karakteristike ne predstavljaju demografsko pitanje, već je ono mnogo složenije. Brojnošću, pojedine manjinske zajednice ostvaruju svoja kolektivna prava. Jezik je dio nematerijalne kulturne baštine određenog naroda i otuda njegovo socio-kulturno označenje kao medija preko kojeg se prenose mnogi atributi kulturne baštine jednog naroda. Suštinski uzrok demografskog pada Hrvata u Boki je njena getoizacija koja je praktično završena krajem 17. vijeka. Sve što se kasnije dogodilo zapravo je posljedica", istakao je Schubert.

O jeziku ako identitetskom pitanju, zašto učiti hrvatski jezik, o hrvatskoj nastavi u inostrantsvu i u Crnoj Gori govorila je profesorka hrvatskog jezika Ana Šarčević. „Niti jedna etička i jezična zajednica nije svoj opštenacionalni standardni jezik oblikovala nikome za ljubav ili u inat. Standardni se jezik oblikuje iz vlasitiog socio-lingvističkog stanja po mjeri vlasitith komunikacijskih potreba. Ovladava se njime samo stalnim učenjem. Osim komunikacijske, jezik ima još uloga: ujedinjujuću, razgraničujuću, orjentacijsku i simboličku", pojasnila je Šarčević.

Moderatorka je bila Madalena Jovanović iz Sekretarijata za kulturu sport i društvene djelatnosti.
Podsjetimo, projekat "Očuvanje jezika hrvatske nacionalne manjine-časopis Hrvatski glasnik" je finansiran od strane Savjeta Evrope kroz program „Promocija ljudskih prava i zaštita manjina u jugoistočnoj Evropi".