SELO SVETOG LOVRIJENCA (Lepetani) II dio

Prenosimo iz rubrike ,,Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Polovicom XVI. stoljeća Selo sv. Lovrijenca dobiva naziv Lepetane (u ispravama rijetko Le Pettane), po staroj peraškoj obitelji Lepetan(us) koja je na tom području imala svoje posjede. Joanes Lepetanus (iz Perasta) je 1504. godine imenovao Tripuna Zagurija pok. Ilije svojim opunomoćenikom u sporu koji je imao s bratom Nikolom.

Sigurno je da su Zaguri bili dobrostojeća obitelj, što dokazuju mnogi arhivski spisi u kojima se ta obitelj spominje od prve polovice XIV. stoljeća. Iznosimo podatak iz toga stoljeća: Nikola Zaguri je 4. ožujka 1504. godine s ortakom kupio brod (grip) u Dalmaciji za 35 dukata. Kako je već rečeno, zemlja na teritoriji Većebrda, odnosno Lepetana i Veriga, bila je prvobitno u posjedu opatije sv. Jurja; u njenom posjedu bile su zemljišta i vinogradi u Lastvi, Tivtu i Mrčevcu. Opatija sv. Jurja bila je u srednjem vijeku jedna od najjačih feudalaca u Boki kotorskoj; prvi puta se spominje 1166. godine, kada je njezin opat Ivan (Iohannes Abbas Sancti Georgii) s 4 biskupa i 8 opata sudjelovao u posveti crkve sv. Tripuna. Jedino se metohija sv. Mihaila mogla s njome mjeriti. Kasnije je zemlja u Lepetanima i ostalim mjestima na tivatskome području došla u ruke kotorskoga i peraškoga plemstvu, i to kao trajni najam, kako se to može iščitati u notarskim spisima. Na njoj su seljaci bili prvo posadnici, a kasnije kmetovi. Da je zemlja u spomenutom predjelu bila u posjedu opatije sv. Jurja, svjedoči današnji naziv mjesta Opatovo (u nekim spisima Opatia), koje se prostire od Plavde do Donje Lastve. Naravno, pojedina su zemljišta bila u vlasništvu pojedinih crkava.
Stjepčević ističe da se po pronađenim spomenicima na prostoru Lepetana i Lastve (Jaklja ili u dokumentima Jachin dol) može zaključiti da su tu u rimsko doba bila naselja, što je bilo uvjetovano obiljem vode u tim mjestima. Na zaključak da su tu bila stara naselja upućuju crkvice koje se spominju u arhivskim spisima: crkva sv. Bartolomeja, crkva sv. Stjepana, crkva sv. Vinka, crkva sv. Mihovila...
Crkva sv. Bartolomeja bila je negdje u predjelu Badanja (Badagn) u Lepetanima. U sporu zbog duga 10. kolovoza 1332. spominju se vinogradi de Ponta Angosse, ispod vinograda izvjesnoga Ozrena, koji zauzima 6 kvadranjola po stotinu loza, a ostatak navedenoga vinograda, sve do morske obale s rasadom, imanje je crkve sv. Bartolomeja koja je u tim vinogradima. U notarskim spisima srednjega vijeka odista nalazimo toponim Ponta d' Angosse koji bi trebao označavati lokalitet na samom ulazu u tjesnac Verige. Zanimljivo je da se naziv Badanj spominje još u XIV. stoljeću i da se sačuvao do danas.
Za crkvu sv. Stjepana postoji podatak od 5. ožujka 1397. godine da se nalazila negdje oko Opatova i da su je još nazivali Sv. Stjepan od Zaljeva; 1517. godine spominje se vinograd ,,u predjelu Sv. Stjepana, nazvan Faše." Njezin položaj pobliže određuje ugovor s početka XVIII. stoljeća, kojim kavalir Miho konte Raković Tripu Vukovom Jovanoviću iz Morinja, nastanjenom u Lepetanima, daje u najam na mjestu Većenac, u predjelu Sv. Stjepana, zemljište s kućom u suhomeđi za stanovanje i još dva komadića zemlje zvana Doci. U blizini ove crkve nalazila se crkva ili kapela sv. Vinka (1397.g.) ili ,,Sv. Vinko na Većenac". Navodi se ,,zemlja u predjelu sv. Vinka s obje strane potoka." Godine 1639. već je bila porušena. Crkva se spominje kao ,,crkva sv. Vićenca u Tivtu"u katastiku Biskupije iz 1431. godine. U inventarima crkvenih nekretnina iz godine 1431. koje donosi Lenka Blehova Čelebić, nalazimo crkvu sv. Vinka u Tivtu (la gliexia de San Vicenzo in Teodo) koja je podignuta u vinogradu Pascoe de Vlado...i plaća svake godine decimu.
Puncta Peregii je toponim iz srednjega vijeka koji se vezuje za izbočeno kopno u more kod Plavde gdje se ulazilo u barku ili brod radi prelaska tjesnaca iz Lepetana u Đuriće; peregium, dakle, označava skelu ili trajekt.
U starijim notarskim spisima iz 1326. godine spominje se Brdo sv. Anđela i mali vinograd u Tivtu uz samo to brdo, ispod vinograda Petra Vite... Crkvu sv. Mihovila Stjepčević povezuje s predjelom Brda sv. Anđela, prema podatku iz 1326. godine. On smatra da je taj predio zamijenjen nazivom Rozgovčevo. Rozgovac je bilo naselje na samoj granici između Gornje i Donje Lastve. Dobilo je naziv po peraškoj obitelji Rozgovac (Rosgovaz) koja je u Lastvi (Gornjoj) imala posjed. Posljednji put se spominje krajem XVI. stoljeća.
Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.
(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)

Izvor: Radio Tivat