SOLILA, BOBOVIŠTA, MRČEVAC i DUMIDRAN

Prenosimo iz rubrike ,,Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

SOLILA

U blizini Prevlake, na priobalnom terenu su Solila, odnosno Soliocko polje, koje je odavno pretvoreno u slana polja zbog skupljanja soli koja je stoljećima bila nezamjenjiva, tražena i skupa trgovačka roba. Slana polja ili solane nalazile na prostoru između Brda i poluotoka Luštice i djelomično s druge strane brda, u Bobovištu. Statut grada Kotora sadrži odredbe o proizvodnji, izvozu, uvozu i prodaji soli iz ovih solana. Po arhivskim izvorima poznato je da je još 1124. godine kotorska komuna darovala kotorskoj katedrali mlinove i solila u Grblju što su pripadali Komuni. Petim poglavljem Statuta suci i Malo vijeće Kotora određuju da se svake godine u određeno vrijeme izaberu ,,dva carinika soli (doanarii salis), ispravna i razborita, koji će u ime naše komune biti dužni prodavati i kupovati sol i graditi komunalne solane..." Bilo je puno trvenja između zainteresiranih strana koje su pretendirale na vlasništvo nad solanama. Dubrovnik se posebno protivio konkurenciji koja je dolazila iz ovih solana. Godine 1360.-1362. Kotor je ratovao s Dubrovnikom kako bi očuvao dobiti koje su mu davala Solila, koja su često mijenjala vlasnike. Među notarskim spisima XIV. stoljeća česti su podaci o trgovini soli sa Zadrom. U prvoj polovici XV. stoljeća navode se solane metropolita i one srpskoga despota kao nasljednika Balšića. U isto doba spominju se privatni vlasnici solana, kotorski građani i seljaci. Spomenut ćemo kotorske plemiće Buću, Paskvalija i Paltašića, kao i stanovnike Bogdašića, a s njima i još puno imena privatnih osoba. U vrijeme turske vlasti u Grblju, sudeći po podacima iz deftera iz 1683. godine, radom u solanama ostvarivalo se na poljima soli u Solilima 81 posto ukupnih prihoda Grblja. Bilo je na desetine solara iz svih sela Grblja.

BOBOVIŠTA

Ovaj lokalitet zabilježen je u notarskom spisu od 16. svibnja 1668. godine. Onomad braća Tripo i Božo, sinovi pok. Ilije Pereze Ilijinog iz Crnog Plata pred kotorskim su notarom izjavili da su Aleksandru i Lodoviku Paskvaliju dužni 99 lira i 6 solada na ime neplaćenog najma za zemlju Bobovišta koju drže, a koja im je dana u najam 27. srpnja 1653. godine, uz plaćanje emfiteuze.

MRČEVAC I DUMIDRAN

U smjeru Tivatskoga polja su sela- Mrčevac, koje se iz ravnice penje k brdu, i Dumidran, smješteno prema moru. Godine 1326. Boljan, sin Grubešin, udaje svoju nećakinju i daje joj u miraz pola svoga vinograda u Dumidranu. A Bogdan, sin Bolina iz Mrčevca, ,,pri zdravoj pameti i govoru", sastavlja svoju oporuku: ostavlja crkvi sv. Marije od Mosta svoj vinograd iz nasljedstva u Kostanjici..." Ovo je prvi spomen Mrčevca u notarskim spisima. Prema Prevlaci, odnosno Brdima, su naselja Dančulovina i Druškovina; ne navode se u XIV. stoljeću, već kasnije. Dančulovina je dobila naziv po prezimenu obitelji Dančulov(ić), a Druškovina po poznatoj i bogatoj kotorskoj obitelji Druško koja zauzima dosta mjesta u arhivskim spisima.
U Mrčevcu, visoko, na brdu, nalazi se crkva sv. Agate. Zasad se može iznijeti podatak iz popisa crkvene imovine iz 1431. godine, u kojemu stoji da je crkva sv. Agate u Mrčevcu raspolagala sa šest vinograda, zakupom i dva rasadnika. U notarskim ispravama ima i podataka o crkvi sv. Agate; podaci su, uglavnom, vezani za sv. Agatu u Kotoru koja se nalazila blizu palače Pima.
Poznat je podatak iz novijega vremena koji se tiče popravke crkve sv. Agate u Mrčevcu. Naime, 24. kolovoza 1903. godine majstor Niko Fabris iz Korčule moli kotorsku općinu da mu se pošalje 283,50 kruna koje mu duguju Niko Božinović pok. Marka i Krsto Matijević pok. Mata za kamenje potrebno za popravak kapele sv. Agate.
Treba navesti značajan podatak do kojega je došao akademik I. Božić na temelju istraživanja arhivske građe: u srednjem vijeku, pa sve negdje do kraja XVIII. stoljeća, posjede u Mrčevcu i Dumidranu uživaju kotorski plemići i bogati građani - obitelji Bolica, Buća, de Biste, Paskvali, Drago, Druško. Zapravo, negdje tridesetih i četrdesetih godina XV. stoljeća, pored seljaka iz Lastve, Crnog Plata, Pasiglava, Mrčevca i Brda, zemlju od Bogdašića kupovala je kotorska vlastela:Lovro Buća, Marin Druško, Mikene Gabro, Bazilio Bizanti, Nikola Bolica, Mihailo Paltašić, Nikola Paltašić, Luka Pelegrina, Marko Brajkov, Matej Brajkov, Luka Pautino, Tripče Drago, Petar Bolica, Petar Natalin, Jakov Vrakjen, Frano Dobrinov i Ivan Lješković.

Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.

(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)

Radio Tivat