Sveta misa u crkvi sv. Eustahija

U nedjelju, 23. rujna, u Dobroti se slavi sv. misa u čast Sv. Eustahija u njegovoj crkvi u 18 sati.

www.kotorskabiskupija.me:

SVETI EUSTAHIJE I NJEGOVA CRKVA U DOBROTI

Prva crkva svetog Eustahija na samoj obali mora u Dobroti, čije se ime spominje u arhivskim dokumentima iz 1332. godine stradala je u zemljotresu 1667.godine.Tada je ponovo obnovljena i freskooslikana. Bila je to jednobrodna crkva sa tri oltara površine 40 m2, te prostorno više nije zadovoljavala narasle potrebe vjernika. Kao postojeći objekt zadnji puta spominje se 1836. godine.

Izgradnja nove, sadašnje crkve, na lokaciji iznad dotadašnje, a po nacrtu mletačkog arhitekte Bartola Riviere započela je 26. VIII. 1762. godine. Kamen temeljac postavio je, inicijator gradnje nove crkve, župnik don Ivan Antun Nenada. Crkva je građena prilozima bratstava: Dabinovića, Ivanovića, Tripkovića, Radimiri i Kosovića, ali i prilozima crkvenih bratstava, Svetog Križa i Svetog Ružarija, te mnogih pojedinaca. To je jednobrodna građevina u baroknom stilu dužine 36 m, širine 16,5 i visine 16,5 metara. Unutrašnjost crkve krasi 7 oltara izgrađenih od raznobojnog mramora kao zavjetni darovi dobrotskih obitelji koje su sudjelovale u izgradnji crkve. Kiparska ostvarenja u crkvi su djelo Giuseppa Bernadia, a slikarska Josipa Kandelarija, Frana Potence, Konstantina Cedinija, Emanuela Zane, Karla Dolcia , Franje Solimana i drugih. Na stropu crkve smješteno je, od 1932. godine dvanaest slika, koje su djelo veličanstvenog opusa Josipa Kljakovića. Slike prikazuju život i mučeništvo svetog Eustahija. Centralna slika duga 7 a široka 2,5 metara prikazuje obraćenje sv. Eustahija i pripisuje se domaćem slikaru Petru Kosoviću (1730-1796).

Prezbiterij krasi zidni mozaik rad poznatog hrvatskog umjetnika Ede Murtića. To je kompozicija nastala 1990. godine na temu „Hvala Tebi Bože što sam bio na ovome svijetu“ na ukupnoj površini od 300 kvadratnih metara. Centralni motiv je Uzvišenje Svetog Križa, prikazano sa dva križa, crvenim, koji simbolizira patnju i bol ovozemaljskog života ali koji biva pobijeđen bijelim križem koji je simbol uskrsnuća i vječnosti.

Gradnja zvonika započela je 17.septembra 1824. godine. Zaslugom dobrotvora Petra Lukova Tripkovića, završen je 1903.godine.Građen po projektu inženjera Milana Karlovca, visok je 36 metara sa piramidom na čijem se vrhu nalazi kip Arkanđela Mihaela. , visine 2,5 m., tako da ukupna visina zvonika iznosi 38,5 metara. Teško je oštećen u katastrofalnom potresu 1979.godine, a nakon toga u tri navrata od udara groma, što je prouzročilo i dodatne štete na krovu i dijelu unutrašnjosti crkve. Glavni ulaz u crkvu s puta od mora, čini kameno stepenište sa balustradom i polukružnim tamborijem oivičeno je kamenim zidom sa popločanim sjedištem i naslonom. Fondacija za obnovu crkve sv. Eustahija koju je 2007. godine osnovao župnik don Pavao Medač, uspjela je vrijednima zalaganjem obnoviti crkvu, zvonik i pripadajuće objekte. Uz obnovu interijera crkve i sakristije obnovljene su i umjetnine, tako da je danas crkva u potpunom sjaju vraćena njenoj izvornoj funkciji.

Uz samu crkvu smještena je župna kuća i staro župno groblje. Crkva posjeduje bogatu biblioteku, riznicu srebra, tekstila i slika, što se može po želji posjetitelja razgledati. Sveta misa slavi se nedjeljom i blagdanom u 10 sati.             

Kult sv. Eustahija zaživio je veoma rano u Rimu. Utemeljen na legendi o sv. Eustahiju, njegov kult u srednjem vijeku doživljava iznimnu popularnost. Najstariji je, barem do sada poznati, spomenik izgrađen u njegovu čast dijakonija ili bazilika Sv. Eustahija u Rimu koju spominju početkom VIII. stoljeća dokumenti pape Grgura II. Predaja navodi da je spomenuta bazilika izgrađena na imanju odnosno obiteljskoj kući sv. Eustahija, a danas osma gradska četvrt Rima u kojem se nalazi spomenuta bazilika nosi ime po sv. Eustahiju (Rione san Eustachio, skraćeno RVIII.) Sve što se o sv. Eustahiju do sada znade i na raznim jezicima govori poklapa se u onome što je bitno, a to je: pripovijest o čudesnom obraćenju svetog Eustahija i mučeništvu koje je radi Krista podnio zajedno sa svojom obitelji.

Zvao se Placid, a bio je visoki časnik u vojsci cara Trajana. Kad je jednom u lovu progonio jelena neobične veličine, nenadano je među njegovim rogovljem ugledao svijetlu sliku Krista raspetoga te s neba čuo glas koji ga je pozivao na spasenje besmrtne duše. Zahvaćen tim glasom, dao se skupa sa svojom ženom Teopistom te svoja dva sina Teopistom i Agapijem krstiti. Gospodin mu je tada objavio kakve će sve muke pretrpjeti i na koncu Krista proslaviti. Muke su se, kao na starozavjetnoga Joba, na Eustahija za Hadrijanove vladavine sručile, a podnio ih je čudesnom strpljivošću. Na koncu su on i cijela mu obitelj poginuli mučeničkom smrću. Blagdan mu se od sredine VIII. stoljeća slavi 20. rujna. Jednako ga slavi istočna i zapadna Crkva. Postao je zaštitnik i pomoćnik u svim životnim teškoćama.

don Pavao Medač

Dobrota, studeni 2015.