U KOTORU ODRŽAN KNJIŽEVNO-ZNANSTVENI SKUP O LUKI BRAJNOVIĆU

www.matis.hr: Nakon uspješnoga književno-znanstvenoga kolokvija u povodu 100.-te obljetnice rođenja Luke Brajnovića održanoga u Društvu hrvatskih književnika 18. listopada 2019., organiziran je  književno-znanstveni skup u Brajnovićevom rodnome gradu Kotoru. Organizirali su ga Matica hrvatska, Ogranak Matice hrvatske u Boki kotorskoj i Društvo hrvatskih književnika. Na skupu su predstavljene četiri Brajnovićeve knjige „Oproštaji i susreti: sjećanja iz rata i izgnanstva“ (AGM) (http://www.agm.hr/), „Mjesečina u uljiku: izabrane pjesme“ (Mala knjižnica DHK), „More mog djetinjstva: izabrane pjesme (Alfa)“ i „Služiti istini: memoari, članci, ogledi i studije“ (Glas koncila).

O Brajnovićevom životu, književnom djelu i njegovim knjigama govorili su predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki Marija Mihaliček, hispanistica Željka Lovrenčić, književni povjesničari Vladimir Lončarević i Božidar Petrač te novinar Slobodan Vuković.

Među brojnom publikom bili su, između ostalih, ministrica u Vladi Crne Gore Marija Vučinović, veleposlanik RH u toj zemlji Veselko Grubišić, generalna konzulica RH u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik Hrvatskoga nacionalnoga vijeća Zvonimir Deković, drugi tajnik u Veleposlanstvu RH u Crnoj Gori Iva Ivanić-Pavlović, generalni vikar Kotorske biskupije don Anton Belan, Brajnovićeva kćer Olga i sestra Mira.

Hrvatsko književno izaslanstvo posjetilo je i naš konzulat u Kotoru, Budvu, Tivat, Perast te otočić Gospa od Škrpjela gdje ih je kroz crkvu proveo don Srećko Majić.

Glasoviti hrvatski i španjolski novinar, književnik i sveučilišni profesor Luka Brajnović (Kotor, 1919. – Pamplona, 2001.) u domovini je bio posve zanemaren, tek se zadnjih desetak godina više piše i govori o njemu. Taj interes potaknuo je odnedavno i prijevode njegovih djela. Luka Brajnović hrvatski je iseljenik, rođen 1919. u Kotoru, profesionalno je stasao u Zagrebu, a u Španjolskoj je ostvario jednu od najblistavijih međunarodnih karijera u povijesti hrvatskoga i europskoga novinarstva te mu djelo živi i nakon smrti. Studirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu, a završio ga u iseljeništvu. Potom je studirao i diplomirao na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu informacijskih znanosti u Pamploni. Od 1960. bio je profesor svjetske književnosti i novinarske deontologije na Sveučilištu Navarra u Pamploni na kojem je osnovao Katedru novinarstva. S tih je područja napisao zapažena djela (Tecnologia de la informacion. Pamplona, 1967. i 1968. i Deontologia periodistica. Pamplona, 1969. i 1978.) odgojivši niz vrsnih novinara što je bio povod da mu se iskaže zahvalnost i poštovanje osnivanjem međunarodne zaklade (1996.) pod njegovim imenom iz koje se bienalno dodjeljuje ugledna međunarodna novinarska nagrada koju je još za njegova života ustanovilo glasovito španjolsko Sveučilište Navara u Pamploni. Nagradu su u posljednjih 20 godina dobila velika imena iz svijeta medija koja su se istaknula u etičkom djelovanju – novinari, fotoreporteri, filmski redatelji  – a posthumno ju je dobio i Siniša Glavašević 2001. godine za izvještavanje iz okupiranoga Vukovara.

Podsjetimo, u Madridu je, zajedno s H. Eterovićem, pokrenuo poznatu reviju „Osoba i duh” (1949.-1955.) koju je uređivao uglavnom sam. Pojedini su brojevi monografski zamišljeni kao zbornici članaka i studija stručnjaka za pitanja kao što su kršćanski brak, profesionalna etika akademskih zvanja, hrvatska obitelj, Hrvatska država u svjetlu kršćanske nauke itd. Ove su i slične teme razmatrane sa stajališta kršćanske etike i na znanstvenoj razini, po čemu se ovaj časopis izdvaja iz relativno velikog broja vjerskih časopisa u iseljeništvu.

Zbog njegova golemoga znanja i profesionalnog integriteta Brajnović je u Španjolskoj bio poznat i kao „el maestro“. Zaključno, Brajnović je i autor više proznih i pjesničkih djela na hrvatskom i španjolskom jeziku što je domaću kulturnu scenu potaknulo na organiziranje znanstvenoga skupa u Hrvatskoj i Boki kotorskoj u prigodi stogodišnjice rođenja ovog znamenitog Kotoranina s polustoljetnom španjolskom adresom.

Tekst i fotografije: Željka Lovrenčić