U ZNAK SJEĆANJA NA IVA BRKANOVIĆA

Ivan Brkanović (Škaljari pokraj Kotora, 27. prosinca 1906. - Zagreb, 20. veljače 1987.), hrvatski skladatelj.

Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se u Parizu. Bio je zborovođa, srednjoškolski nastavnik, dramaturg Opere HNK u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije te profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Intenzivno se bavio glazbenom publicistikom i bio je predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske. Prve skladateljske uspjehe postigao je zborskim skladbama, a velikim instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim oblicima postigao je antologijske domete.

Glazbeno obrazovanje stekao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao učenik Frana Lhotke, Franje Dugana i Blagoja Berse. Djelovao je kao zborovođa, nastavnik glazbe i operni dramaturg. Svoje prve uspjehe postigao je zborovima još kao student, npr., Bokeljsko kolo, Konavosko pirovanje. Skladao je orkestralna djela (pet simfonija), glazbeno–scenska djela (opera Zlato Zadra, balet Heloti, scenski oratorij Hod po mukah Ambroza Matije Gupca), komorna djela (Dva gudačka kvarteta) i vokalna djela (Triptihon, solo pjesme i zborovi). Kao izraziti poklonik nacionalnog smjera u glazbi, Brkanović je u svojim djelima uspješno povezao osobitosti hrvatskog glazbenog folklora sa svojom umjetničkom individualnošću.

Djela:Ekvinocij, Zlato Zadra.

KONCERTNA IZVEDBA BRKANOVIĆEVOG EKVINOCIJA

Ivan Brkanović (1906-1987) jedan je od najvećih hrvatskih skladatelja, čije je stvaralaštvo prožeto iskonskom snagom i dostojanstvom našeg čovjeka. Kao izraziti dramatičar svoje je stvaralačke vrhunce postigao u vokalno-orkestralnim djelima: potresnom posmrtnom obredu na narodne stihove Triptihon(1936), muzičkoj drami Ekvinocij (1945) i operi Zlato Zadra (1954). Drama Iva Vojnovića (1857-1929)Ekvinocij, koja u sebi sadrži sve značajke književnog ekspresionizma s kraja 19. stoljeća ali i čehovljevskog tretiranja likova i njihovih međusobnih odnosa, smještena u ambijent dalmatinskog primorja s njegovim karakterističnim likovima u crno zavijenih udovica, mladih djevojaka kojima već u ranoj mladosti smijeh zamire na usnama, mladića koji trbuhom za kruhom odlaze u tuđinu, strogih očeva koji prodaju vlastitu djecu i bogatih povratnika u kojima je ugašena svaka iskra ljudskosti – našla je u Ivanu Brkanoviću idealnoga glazbenog tumača. To je tragedija ostavljene žene i majke čiji život određuju neizmjerna ljubav prema sinu i isto takva mržnja prema njegovu ocu.

Brkanović je skladao operu koja u nezadrživom protjecanju dramskih događanja teče glatko, usredotočenu na središnji prizor – izvanredan duet protagonista: Jele – prerano ostarjele žene, kojoj su bijeda i neimaština još više učvrstile visoke moralne principe, i Nika – obogaćenog povratnika iz Amerike, kojemu su novac i moć do temelja razorili ionako poljuljan moralni lik. Da bi potpuno izrazio tu dramu posebnog mentaliteta, Brkanović je uporabio suvremeni glazbeni jezik, temeljen na folkloru, nevjerojatno snažan, intenzivan do maksimuma i zgusnut pa operu Ekvinocij možemo smatrati suvremenom narodnom muzičkom dramom.

U tekstu objavljenom u časopisu "Muzička kultura", 1986., pod naslovom O nekim stilsko-jezičkim značajkama opere ΄Ekvinocij΄ Ivana Brkanovića muzikologinja Marija Bergamo napisala je da je Ekvinocij kao "cjelovit muzičko-dramski organizam (...) ostvaren simfonizmom (dakle principom dijalektičkog sukoba suprotnosti) kao osnovnom metodom strukturiranja (...) Odatle proizlazi da je simfonijski razvijeno orkestralno tkivo gotovo samostalni element dramskog izraza, sa složenom logikom tematskih odnosa i sukoba. A u njemu se razvija, iz njega proistječe, s njim se u nedjeljivu cjelinu povezuje vokalna linija..."

Ekvinocij je praizveden u HNK-u u Zagrebu 4. listopada 1950. i unio je svjež dah u podosta ustajale operne prilike u nas. Dirigirao je Berislav Klobučar, redatelj je bio Nando Roje. Kapetana Franu Dražića tumačio je Josip Križaj, Niku Marinovića Tomislav Neralić, Ivu Ledinića Noni Žunec, Anicu Bianka Dežman, Jelu Marijana Radev, Vlahu slijepog Zvonimir Stopić, a Ribara Zvonimir Oblak.

Koncertna izvedba ove muzičke drame u 3 čina (4 slike) prema istoimenoj Vojnovićevoj drami na libreto Tomislava Prpića na programu je ciklusa Lisinski subotom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u nedjelju 15. lipnja 2008. u 19.30 sati. Sudjeluju Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, dirigent je Nikša Bareza, a solisti su bas Ivica Čikeš, bas-bariton Berislav Puškarić, tenor Branko Robinšak, sopranistica Valentina Fijačko, mezzosopranistica NelliManuilenko, bariton Miroslav Živković i tenor Voljen Grbac.

© Marija Barbieri, KULISA.eu, 11. lipnja 2008. i izvor NSK i Wikipedia