UVOD- III dio

Prenosimo iz rubrike ,, Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Bilo je, dakle, u Boki ljudi i događaja. Frano Alfirević je jednom zapisao: ,,U Kotoru tužni fragmenti kazuju sudbinu ovog drevnog grada kroz koji prođoše čete Rimljana, Kelta, Ilira, Avara, Longobarda, Slavena, Franaka, Bizantinaca." Dodajmo da ni Normani nisu bili daleko od nas. Zapisao je Alfirević svoj doživljaj Boke: ,,Ovaj omeđeni prostor na kome su tvrđave nevjerojatno uzidane u stijenama, da se čini, kao da iz njih rastu, sili misao da uroni u prošlost i oživi krvava komešanja najrazličitijih četa Mlečana, Turaka, Španjolaca, Rusa, Francuza..." I zato kaže: ,,Zalazeći u zaljev, ulazi se kao u neki san." Mi bismo rekli ,,u hram ljepote i uspomena".

Cijela je Boka kotorska amfiteatar na čijoj se vodenoj pozornici danas, nakon dugo vremena, izmjenjuju ogromni bijeli brodovi, a na trgovima grada, tim kamenim pozornicama, mile ljudi, događaji i ugođaji koje stvaraju putnici svih rasa i naroda te time u nama bude tako poželjan osjećaj kozmopolitizma kojim se Boka mogla stoljećima dičiti.
Tivat, budući da je sa suprotne strane Vrmca i tako blizu Kotoru, dio je hrama tih uspomena. Njegova povijest nam još nije podastrta u kontinuitetu, a radoznalost nas potiče da zavirimo u prošlost Tivta, s povjerenjem, makar za ono vrijeme za koje kao svjedoke imamo sačuvane arhivske spise. Govorimo o lokalitetima po Tivtu kojima su stoljećima šetali članovi kotorskih i drugih plemićkih obitelji - Bizanti, Paskvali Bolica, Buća, Jakonja... Baš su tu, na blatne i barskim biljem obrasle obale zatona Kalimanj, pristajali njihovi barkarioli - kmetovi kako bi u magazine i konobe plemićkih renesansnih dvoraca dopremali smokve, grožđe, razno voće, masline i druge proizvode s vlastelinskih imanja, a s tivatske bi obale prevozili svoje gospodare do Kotora i natrag u Tivat. Tko od posjetitelja raznih kulturnih događanja u današnjem prostoru Buća- Luković može mislima krenuti u XIV. stoljeće i ,,vidjeti" tu obitelj i njihovu palaču? Ili u XVIII. stoljeće i " vidjeti"obitelj kontea Lukovića iz Prčanja? Ili sve ostale plemićke obitelji? A bilo ih mnoštvo u pitomoj ravnici Tivta. U njihovim udobnim kamenim kućama ,,na pjeni od mora" širili su sjaj i raskoš sa stropova, zidova i komoda salona srebrni svijećnjaci i kandelabri, umjetničke slike, zrcala pozlaćenih okvira s bareljefima iz mitologije i vilinskog svijeta, kao snijeg bijele ukrasne štukature na zelenim zidovima, te pleteni vijenci raznovrsna cvijeća, vinove loze, pšenice i masline, kao simbola obilja s rubova stropa. Svijećnjaci su otkrivali sjaj na umjetnički izrađenom u stilu baroka i ampira mobilijaru-kaminima s baroknim okvirima, knjižnicama bogatim vrijednim knjigama, skupocjenim sagovima i zastorima, stolnim priborom od srebra i porculana. Obiteljske svečanosti unosile su život među taj otmjeni svijet u svečanim odorama, u lepršavoj odjeći od svile i brokata, s nakitom od zlata, srebra, bisera i dragoga kamenja: slika je to ondašnje udobnosti i kulture.
Kroz arhivske spise želimo ući u tivatsku povijest i na taj način saznati ponešto što nismo znali- koji su ljudi i čiji su posjedi od XIV. stoljeća, pa sve do kraja XIX. stoljeća, sačinjavali dio te povijesti jer uz globalna događanja u ovom dijelu Mediterana, tivatsku prošlost obilježila je i višestoljetna nazočnost Kotorana, Prčanjana, Dobroćana, Peraštana i drugih na njegovu teritoriju, o čemu donosimo neke nove sadržaje, svakako ne cjelovite, ali barem ilustrativne za povijest Tivta.
Tivat, odnosno njegova daleka prošlost po našem se mišljenju ne bi mogla strogo odvojiti od burne prošlosti Kotora i Boke kotorske jer je Tivat s njima povezan složenim i bogatim okvirom slika i događaja koji naviru već pri samom pogledu na bokeljske krajolike; slike i događaji reflektiraju se u oku promatrača poput kakve barokne senzacije i ubrzo zatim posiju sjeme u njegov istraživački duh.
Dakle, prvo smo promatrači čuda prirode koje se zove Boka kotorska i njegovih tajnih sila – prizora plavetnila vode i neba, pitomih i plodnih terasa poduprtih međama i građenih vještim težačkim rukama, na kojima su maslinova stabla i loza poput ukrasa, visokih i strmih stijena koje se strmoglavljuju u plavetnilo Zaljeva, kamenih kuća i palača, crkava pri moru ili pri brdu na osami – sve to ne ostavlja ravnodušnim ni nas koji se od rođenja napajamo njezinom ljepotom, a još manje one koji se iznenada nađu usred toga prirodnog čuda po prvi puta. Tu se sve ne završava; kad se krene uz ponosni Lovćen, uz oštre krivine, na kanicama, čeka nas ,,more" čiji su se valovi, taknuti nebeskim silama, uskovitlali i magičnom rukom u trenu skamenili. Sve ostalo i sve dalje je povijest – jednako teška, slavna, dugotrajna – mjerena stoljećima.
Iz od prirode isklesanih ljepota , iz događanja kojima su stoljeća svjedoci, vrlo je teško, pri krajnje radoznalom i prijamčivom pogledu iz sveobuhvatnoga (povjesnoga) prizora Boke kotorske i Crne Gore, kojoj je taj Zaljev jedan od ukrasa, jer su joj ukrasi i jezera, rijeke, kanjoni i planinski vrhovi, izdvojiti kutak koji je više vrijedan ili manje vrijedan. Tamo gdje se, kao laici za povijest i kulturološke tragove, ne nadamo nekome novome saznanju, iznenadi nas već otkriveni trag: ilirski, grčki, rimski, bizantski; iznenadi nas bogatstvo predromanike i svih kasnijih djela romanike, gotike, renesanse i baroka, i to u skoro svim krajevima Boke kotorske. Ovom prilikom, međutim, iskonska sila iz mjesta podrijetla privukla nas je u tivatski kutak Zaljeva: od gornjih sela na Vrmcu, na prisojnim stranama, preko Veriga, Donje Lastve, Pina, Kalimanja, Mrčevca, pa sve do Soliockoga polja.
Radoznalost istraživača, a ne više tek pukog promatrača, potražit će, pored već opisanih i poznatih podataka, još neke nepoznate tragove na kojima se temelji najstarija prošlost Tivta. Potražit ćemo crtice političkoga, ekonomskoga, društvenoga i kulturološkoga razvoja mjesta kroz mnoga stoljeća; njegove mnogobrojne prirodne uvjete koji su ga rano, a sasvim sigurno u XIV. stoljeću, ekonomski povezali s Kotorom. Tivatska ravnica, sunčana i plodna, privukla je onomad brojne kotorske plemiće i bogate trgovce da na toj ravnici, uz more ili u podnožju Vrmca, grade kuće i ljetnikovce. Ekonomski odnos Kotorana vlastelina i domaćega seoskog stanovništva koje je obrađivalo posjede vlastele temeljio se na postojećim pravnim normama grada Kotora, nastalima još prvih godina XIV. stoljeća. Propisi su se dosljedno primijenjivali u svim područjima života. Propisi sročeni u pojedinačna poglavlja Statuta grada Kotora, tiskanog u Veneciji 1616. godine, dragocjeno su zrcalo prošlih vremena u Boki kotorskoj. Pravne norme, nastale u praksi svakodnevnoga života Grada i njegove okolice, iznjedrile su dragocjene notarske spise koji nam danas pružaju zanimljivu sliku ondašnjih feudalno- društvenih odnosa na ovome prostoru, uvjetovanih s jedne strane stečenim kapitalom kroz trgovinu, pomorstvo i pomorsku privredu, a s druge nedostatkom obradive zemlje koja bi straosjediocima Tivta bila dovoljna za život i ekonomski opstanak.
Svrha ovoga rada, s obzirom na sve što je izrečeno u ovome dužem uvodnom dijelu, pa i posredno, kroz već poznatu povijest Kotora koja se, bez ikakve sumnje, snažno reflektirala na široko područje Tivta i doticala njegovo stanovništvo, jest oteti zaboravu dragocjene ,,uspomene" iz davne prošlosti Tivta, bilo na osnovi postojeće literature, bilo na osnovi postojećih dokumenata, kako bi današnji stanovnici Tivta, makar i u površnim crtama, sačuvali prošlost kao dio svojega bogatoga nasljeđa.

Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.

(Projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore)

Izvor http://radiotivat.com/