Sinoć je u Dubrovniku održana pjesnička večer Mladena Lompara pod nazivom "23 godine poslije". U punoj Čitaonici Narodne knjižnice Grad okupili su se brojni ljubitelji Lomparove poezije i poštovatelji njegova lika i djela, pokazujući da ne zaboravljaju njegovu hrabrost i protivljenje napadima na Dubrovnik.
Na početku večeri nazočnima se obratila Vesna Čučić, ravnateljica Dubrovačkih knjižnica i predsjednica Matice hrvatske Ogranak Dubrovnik. Ona je pozdravila cijenjenog gosta s Cetinja i poželjela mu dobrodošlicu.
Nakon nje, riječ je uzeo Adrijan Vuksanović. On je između ostalog rekao: "Mladen je pristupačan čovjek. Ali, njegova poezija nije pristupačna i potvrđuje da je umjetnost elitistička. Zbog čega je Mladen veliki pjesnik? Čitajući njegovu poeziju, iznenada postajete svjesni da vas je nježno uveo u prostor transcendencije, da se iznad tog trošnog znakovlja, koje on vješto upotrebljava u svojoj kreaciji, i prizora koje stavlja pred Vas, nazire viša stvarnost. Njegove pjesme samo su diskurs s tom stvarnošću. Mladen je pjesnik s kojim se ne pregovara. On vam ponudi misao koju ne možete odbiti. Poezija, kao i sama umjetnost, mora biti metafizička, inače je kič i šund. Mladen, svojom osobnošću, unoseći svoje specifičnosti, stvara iz pozicije eshatona. Zbog toga u pojedinim trenucima, ili pak razdobljima, pravi umjetnik biva često odbačen, oklevetan i ugrožen, krećući se ponekad i na ivicama tragike. Onda nije čudno, već je sasvim prirodno, da ratnih, histeričnih, devedesetih godina Mladen Lompar bude ona manjina u Crnoj Gori koja trpi i riskira zemaljsko postojanje, štiteći ugroženu hrvatsku zajednicu i protiveći se ratnom pohodu na Dubrovnik".
Mr. Aleksandra Vuković obraćajući se nazočnima kazala je: "Zahvaljujem  na gostoprimstvu i mogućnosti da Mladen Lompar poslije 23 godine ponovno bude među vama, s tim što je on s vama i uz vas bio vazda, sve vrijeme ovog njegovog fizičkog odsustva iz ovoga grada. Marina Cvetajeva je govorila da očaranje prethodi iskustvu i da se neki pjesnik zavoli prije nego što se susretnete s njegovom poezijom; odnosno da je vaša unutrašnja konstelacija spremna za njegove stihove. Tako je bilo i sa mnom. Ja sam i prije nego što sam počela studirati Mladenovu poeziju voljela njegovu otmjenost i njegove prkosne strofe. Ono što je karakteristično za zbirku poezije Balsamovana kletva jest da prošla njena granica započinje obraćanjem muškom prijatelju. Taj muški prijatelj se nalazi u publici. On se zove Mijo Popović. A zaokružuje se obraćanjem ženskom prijatelju, ili posveta Vesni Vičević. U poeziji Mladena Lompara uvijena je ukletost crnogorske ženskosti. Stihom je balzamiran ženski glas, da mu se produži trajanje i osvešta tišina. U horizontalu svakoga stiha utkana je vertikala bola ženskog čeljadeta koje se, u dodiru sa Crnom Gorom, lomilo o njenu povijest i sadašnjost ostavši joj odana slovom, vezom, zakletvom ili žrtvom. Najčešće žrtvom."
Mr. Nela Savković Vukčević u svom razmatranju rekla je: "U razgovorima i predgovorima često se naglašava otmjenost Mladena Lompara - otmjenost njegove poezije i pojave. Suglasna sam, i potpunije razumijem tu vrlinu kroz Goetheovu sentenciju: „Svi koji su otmjeni, otmjeni su u svojoj duši". Na moju zapitanost o tajni poezije Mladena Lompara jedini prihvatljiv odgovor nalazim u krilatici: „Ruža je bez zašto".
Kada razgrnemo guste velove slutnje i aluzije, kada potražimo pjesnika, kao što on u vrijeme „mačeva i vračeva" pronalazi ženu, možemo reći da Mladen Lompar diegetički pretapa dokument i maštu, da od povijesti uzima kraljice, princeze, vladare, monahe, a vraća ljude koje je svojom duhovnom alkemijom oplemenio, oživio ih tumačenjem, izmišljenim tekstom, dodanom emocijom, pa tako postao umjetnik koji ima moć da „nastavlja prošlost, a ne samo daje prikazuje"( Stendhal). Pričanjem i pjevanjem Lompar kreira hibrid koji bi potvrdio slavnu misao Danteovu da je „poezija retorička fikcija prenesena u muziku". Za one koji ispovijedaju Ijubav prema Alighieriju neka bude rečeno da ga Lompar smatra svojim pretkom."
Nakon Nele Savković Vukčević publici se obratio mr. Pavle Goranović.
"Mladen Lompar je onaj čiji se glas već desetljećima mimoilazi s tokovima  crnogorskog pjesništva. Onaj koji zna da je svaka knjiga u sjećanju zapisana. Pustolov po misteroznim predjelima naše prošlosti, zatočenik mediteranskih tajni, melankolični cetinjski »pustinožitelj«, vjernik apokrifa i uspomena. Davno ucrtane stihove on kao da restaurira, sa saznanjem da su nekad doživljeni ili da ih tek treba doživjeti. Istovremeno, u njegovim pjesmama ožive i ta vremena, pa atmosfera poprima mistični dah neposrednog svjedočanstva. Jednostavno, sve se smješta u taj jedinstveni Lomparov osjećaj prošlosti. Od prve knjige do „Balsamovane kletve“ , Lompar nas uvjerava da pjesnik sam određuje znakove svog nasljeđa. A samim izborom uvijek nas iznenađuje. Njegova literarno porijeklo vrijedi tražiti u atmosferi sredozemne svjetlosti, onim stranicama koje ispisuju recimo moderni pjesnici Grčke ili juga Italije. Njegove knjige ne bi mogle biti napisane da se nije prebiralo i po sopstvenoj svijesti i snovima. Morao se, naime, pronaći neki upotrebljiv isječak sjećanja, potom ga, poput kamena, obraditi i načiniti tekst. Tako radi Mladen Lompar: njemu kao da iz neke druge stvarnosti periodično pristiže po jedna tabula rasa, po jedan djelić nekog lapidarija, poneko slovo iz nekog drevnog spisa kojemu se prvo mora dati otisak osobnog, potom ga prevesti na današnji jezik i prilagoditi ga novoj formi, napokon i osuvremeniti. On zna da su nam riječi date - na nama je samo da osmislimo njihov red. Zato onaj strašni uzvik “Samo riječi dijele vlast s tobom Gospode” dobija nevjerovatan odjek", rekao je Goranović.
Na kraju, riječju i stihom obratio se i sam pjesnik. On se u emocionalnom govoru prisjetio svog kuma Vita Nikolića koji je također izrazio bol i sram zbog pohoda na Dubrovnik i naglasio: "posramio se za sve nas što smo tražili oprost s Cetinjskog trga. I evo, večeras, na sred Dubrovnika, ja to opet radim. Zahvaljujem svima vama, posebno mojim dragim Hrvatima iz Donje Lastve, i privrženim ljubiteljima poezije koje smo imali čast večeras da slušamo." Lompar je u nastavku čitao svoju poeziju iz još neobjavljene zbirke.
Ovu veličanstvenu dubrovačku noć u glazbenom dijelu programa uveličao je mladi gitarist Lovro Barišić, dok je Nila Miličić Vukosavić oduševila interpretacijom Lomparovih stihova.
Među brojnom publikom bili su i Marija Vučinović, ministrica u Vladi Crne Gore i predsjednica Hrvatske građanske inicijative, Ljerka Dragičević, zastupnica HGI-ja u crnogorskoj Skupštini, Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore i Ilija Janović, član HNV-a i predsjednik tivatskog odbora HGI-ja, Milorad Popović, predsjednik Crnogorskoga društva nezavisnih književnika...
Posebna je radost bila  susresti se s potomcima velikog pjesnika i mučenika Vjenceslava Čižeka, s Karmelom i  Srećkom Čižekom.

Organizatori pjesničke večeri Mladena Lompara "23 godine poslije" bili su Dubrovačke knjižnice, Matica hrvatska- Ogranak Dubrovnik, Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore i Hrvatska krovna zajednica Dux Croatorum.

Autor teksta: Adrijan Vuksanović