Gjenero - umirovljeni major tkz. JNA navođen izvana

Na nedjeljnim izborima u Crnoj Gori, DPS (Demokratska partija socijalista Crne Gore), na čelu s Milom Đukanovićem, nakon 30 godina vlasti izgubila je većinu u crnogorskoj skupštini koju sada imaju prosrpska koalicija "Za budućnost Crne Gore", okupljena oko Demokratskog fronta koji podržava Srpska pravoslavna crkva te dvije građanske koalicije "Mir je naša nacija" na čelu s Aleksom Bečićem i "Crno na Bijelo" koju predvodi Dritan Abazović.

Crnogorski predsjednik Đukanović izjavio je u utorak, nakon izborne pobjede oporbe, da su se probudili "nazadni nacionalisti", a visoki europski dužnosnici istaknuli kako očekuju da nova vlada nastavi stabilan put zemlje prema članstvu u EU-a.

Državno izborno povjerenstvo je nakon 98.55 posto obrađenih listića objavilo da su oporbene koalicije "Za budućnost Crne Gore“ s 32,52 posto, "Mir je naša nacija“ s 12.55 posto i "Crno na bijelo“ s 5.57 posto osvojile 41 od 81 mjesta u parlamentu. Đukanović je ovim porazom doživio veliki udarac i teško će se od njega oporaviti, a 30 godina njegove vladavine očito je bilo previše za crnogorske građane i birače.

Dosad vladajuće stranke dobile su 38 mandata - Đukanovićev DPS podržalo je 35,12 posto birača, Socijaldemokrate 4,09 posto, Bošnjačku stranku 3.81 posto, Albansku listu 1,61 posto, a Albansku koaliciju Jednoglasno 1,16 posto.

Ovu veliku promjenu u malenoj Crnoj Gori u razgovoru za Direktno komentirao je politički analitičar Davor Gjenero.

''Iako je konstitucionalistička, 'crnogorska' opcija odnijela relativnu pobjedu na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori i to u najvećem dijelu zemlje, ostala je 'kratka' za jedan mandat i nema apsolutnu većinu.

Apsolutnu većinu, s tim jednim mandatom prednosti, kontroliraju tri opozicijske liste, od kojih su dvije na ove izbore izašle 'transformirane', napustile su formalno velikosrpsku platformu i zamijenile je klerikalnim nacionalističkim 'svetosavljem'.

Velikosrpstvo i svetosavlje

Svetosavlje je ideologija koju je tridesetih godina prošlog stoljeća oblikovao mitropolit Nikolaj Velimirović, kao 'nacionalizirano pravoslavlje', ali i kao ideologiju koja je bila kompatibilna s tadašnjim europskim fašističkim ideologijama, a glavni politički promotor i izvršitelj te platforme bio je najistaknutiji fašist u Srbiji, Dimitrije Ljotić.

Risto Radović, crnogorsko-primorski mitropolit, poznat pod crkvenim imenom Amfilohije, osuvremenio je svetosavlje, kao platformu koja može prevladati prag od oko 25 posto glasova, što je do sada bio maksimalni doseg velikosrpskih opcija u Crnoj Gori. Pokrenuo je socijalnu dinamiku zasnovanu na navodnoj ugroženost Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i uspio je, uz 'civilne' pomagače mobilizirati tek postotak dva manje glasača, od dosad vladajuće Demokratske partije socijalista predsjednika Mila Đukanovića'', kaže Gjenero za Direktno.

Objašnjava i kakva je, zapravo, u Crnoj Gori politička situacija, ali i smjerovi.

''Dvije klerikalne, velikosrpske liste, međutim, nemaju apsolutnu većinu. Stvoriti je mogu tek uz potporu liste Crno na bijelo, koju predvodi crnogorski Albanac Dritan Abazović, ekologist, europejac i euroatlantist. Dvije velikosrpske liste nemaju apsolutno ništa zajedničko s Abazovićem i njegovim biračkim tijelom, osim što se i jedni i drugi suprotstavljaju Đukanoviću. Retorika kojom velikosrbi, koje ne smeta korupcija i klijentelizam u Srbiji, ništa manji od onog u Crnoj Gori, tek formalno napadaju Đukanovića zbog korupcije, a Abazović to čini iskreno. U svemu ostalom on podupire dobre politike Đukanovića i DPS-a, i kad je u pitanju NATO, Europska unija, dobrosusjedstvo i pragmatično rješavanje problema sa susjednim državama, a i kad je riječ o zaštiti i integriranju nacionalnih manjina.

Sve to razlozi su velikosrbima za supstancijalnu kritiku i osudu Đukanovića. Oni ne žele niti NATO, niti EU, oni ne žele, uostalom, niti samostalnu crnogorsku državu, nego povratak pod prevlast Beograda. Oni su prorusi, ne žele NATO, a posebno ih smeta politika dobrosusjedstva s Hrvatskom, BiH, Kosovom i Albanijom. Još više im smeta zaštita i integracija nacionalnih manjina. Uđe li Abazović u koaliciju s dvjema velikosrpskim listama, samo je pitanje vremena kad će i on i njegova koalicija biti odbačeni, a četiri izgubljena glasa velikosrbi će pokušati nadoknaditi kupovinom mandata zastupnika konstitucionalističkog 'montenegrinskog' bloka''.

Precjenjivanje vlastitog značaja

Gjenero nastavlja svoju opsežnu analizu crnogorske političke scene:

''Vidljiva je razlika između retorike velikosrba i one Dritana Abazovića. Velikosrbi žele formiranje političke vlade i brzu promjenu vanjskopolitičkih i unutarnjepolitičkih prioriteta, a Abazović najavljuje formiranje ekspertne vlade i kontinuitet javnih politika, ali bez DPS-a i korupcije. Abazović izgleda precjenjuje svoj utjecaj i vjeruje da s malim klubom može kontrolirati dvije znatno veće velikosrpske liste. Na to ga upozoravaju mnogi.

Izvrsno pismo napisao mu je Azem Vllasi, a na politološke aspekte njegova precjenjivanja vlastitog utjecaja upozorio ga je dekan sarajevskog Fakulteta političkih nauka, gdje je Abazović diplomirao i doktorirao. Poruke mu šalju crnogorski umjereni političari, i oni koji podupiru Đukanovića, i oni koji prema Đukanoviću nastupaju s distancom, ali nastoje doprinijeti očuvanju obnovljene crnogorske državnosti.

Da situacija u Crnoj Gori nije bezazlena, govori prilično otvoren teror velikosrba prema Bošnjacima – Muslimanima, sve očitije tihe prijetnje Albancima- tihe su jer velikosrbima još treba Abazović, a u najgorem su položaju bokeljski Hrvati. Bokeljski Hrvati bili su dio vladajuće koalicije, od obnove državnosti predstavljeni u parlamentu, ali i u Vladi Crne Gore. Ljetos je, međutim, neki kontroverzni tip, koji čak nije niti bokeljski Hrvat, nego je umirovljeni major takozvane JNA, useljenik u Crnu Goru iz Srbije osnovao novu hrvatsku stranku u Crnoj Gori i time razbio biračko tijelo Hrvatskoj građanskoj inicijativi. Da bi bila zastupljena u parlamentu, HGI je morala osvojiti tri promila glasova, a zbog konkurencije novoformirane Hrvatske reformističke stranke osvojila je samo 2,7 promila, i ostala izvan parlamenta, nezastupljena.

Očevidno je da se radilo o operaciji vođenoj izvana, ne niti iz Podgorice niti iz Zagreba, a da je operacija obavještajnog karaktera. To je bio samo jedan dio mozaika vanjskog utjecaja na izbore u Crnoj Gori. Politika Beograda koristila se svim zamislivim sredstvima da oslabi Đukanovića, a ojača velikosrpski blok. Čini se da su i Hrvati u Crnoj Gori, koji su ostali bez parlamentarne zaštite, jedne od najvećih žrtava ove 'svetosavske' operacije'.

Ponavlja li se ponovno povijest u Crnoj Gori? A još i prijetnje manjinama...

Gjenero upozorava i na još jedan važan aspekt:

''Crnogorski konstitucionalisti, zaštitnici neovisnosti Crne Gore, uvjereni su da se ponavlja povijest i da su ih zapadni saveznici opet prepustili na milost i nemilost velikosrbima, kao što su to učinili i 1918. godine, kada su tolerirali okupaciju Crne Gore od strane Srbije, iako je Crna Gora bila saveznica pobjedničke Antante u I. svjetskom ratu.

Izbori, međutim, još nisu gotovi. Još postoji mogućnost da se kriza koja je nastala razriješi onako kako se razrješuju parlamentarne krize, kad nije moguće formirati većinu – raspisivanjem novih izbora. Ako Abazović popusti i omogući 'svetosavskim' listama da formiraju vlast, u pitanje dolazi sama održivost neovisnosti Crne Gore, Srbija dobiva državu – klijenta, Rusija novi kaos na rubu Europe, a susjedne države probleme na svojim granicama.

Pitanje koje je izgledalo riješeno, zaštita prava manjina u Crnoj Gori, odjednom se ponovno otvara i postaje problem, a prijetnje pripadnicima manjinskih zajednica, ali i crnogorskim independistima, već su na djelu.

Europska unija kao da Vučiću nudi nagradu za suradnju na Kosovu i odustajanje od izdvajanja manjeg entiteta iz Bosne i Hercegovine. Pritom je najugroženija Hrvatska kao članica EU koja graniči s Crnom Gorom i koja je snažno podupirala crnogorsko pristupanje Uniji.

I na kraju, veliki prilog stvaranju nestabilnosti u Crnoj Gori dao je dosadašnji ruski veleposlanik u toj državi, Andrej Nesterenko, koji vrlo uskoro preuzima dužnost Putinova poklisara u Zagrebu'', kaže analitičar Davor Gjenero na kraju. 

Izvor: https://direktno.hr