Odbijena tužba Marije Vučinović
Pošto je na posljednjim parlamentarnim izborima dala sve od sebe da Hrvati nemaju svog predstavnika u Skupštini Crne Gore Marija Vučinović ne prestaje zabavljati javnost besmislenim izjavama. Iako je Upravni sud Crne Gore, još prije skoro dva mjeseca odbio njezinu tužbu, gospođa Vučinović još uvijek živi u nadi da će dobiti presudu u svoju korist.
Odluka Upravnog suda da odbaci njezinu tužbu je potpuno očekivana i za pravne laike, jer tužiti Ministarstvo javne uprave zato što je izgubila podršku vlastite stranke može izgleda samo Marija Vučinović. Od čitavog Središnjeg odbora, kao najvišeg tijela koje vodi stranku između dva Sabora, imala je, pored svojeg, još samo tri glasa koji su bili protiv njezine smjene. Dakle, uvjerljivom većinom je smijenjena. Inače, njezina tužba je samo jedan od „bisera“ političkog djelovanja gospođe Vučinović, jer kako objasniti činjenicu da ona kao ministrica u Vladi Crne Gore tuži drugo ministarstvo u istoj Vladi, u kojoj sjedi? Ne čudi njezina neinformiranost i neznavenost kojom nastupa u medijima i po ovom pitanju, jer su je ove osobine krasile tijekom cijelog mandata, a s čim su se morali nositi njezini najbliži suradnici kako bi se očuvala stranka Hrvata u Crnoj Gori. Ostat će upamćena, ne samo po ovoj tužbi, već i po onome što do sada nitko nije bio – ministrica bez portfelja u dva mandata, što je najjasnija potvrda koliko je bila sposobna i stručna.
Ipak, tu nije kraj njezinim „biserima“, koji je trajno obilježavaju. Dvadesetak dana pred Parlamentarne izbore, formira Hrvatsku reformsku stranku, da bi valjda, reformirala politiku koju je do jučer vodila, više od 15 godina!? Pri tome nije mogla pridobiti Hrvate ni za prvih deset mjesta na listi HRS – a, a izašla je na izbore s hrvatskim predznakom. Nemoć Marije Vučinović se ogleda i u tome što je njezina nova stranka falsificirala potpise za podršku same liste, pa su se ljudi diljem Crne Gore javljali i negodovali što su im osobni podaci zlorabljeni.
O kakvom se političkom kredibilitetu Marije Vučinović radi govori i njezin izborni rezultat.
Stranka čija je predsjednica ministrica bez portfelja u dva mandata, a na čijoj listi je bila i Ljerka Dragičević, zastupnica u crnogorskoj Skupštini, također u dva mandata, kao i Ružica Lazarević, dugogodišnja ravnateljica osnovne škole u Tivtu, osvojila je čitavih 496 glasova u cijeloj Crnoj Gori. Eto, koliko im građani vjeruju! U Lepetanima gdje desetljećima živi gospođa Vučinović s familijom, među svojim susjedima, poznanicima i prijateljima, dakle među onima koji je najbolje poznaju, osvojila je četiri glasa.
Smiješno, a opet i tužno, zvuči izjava Marije Vučinović da će razvijati dobre odnose između Crne Gore i Republike Hrvatske, kada znamo da u osam godina svojeg ministrovanja nikada službeno nije posjetila Zagreb i hrvatski državni vrh. Sad se sjetila! Njena inercija i želja za komforom je i više nego očigledna.
Kratkotrajan aranžman HRS – a na čelu s Vučinovićkom imao je za cilj da Hrvati danas, pored Roma, budu jedini kojih nema u Vladi i Skupštini Crne Gore. Na žalost Marija Vučinović je u ovoj posljednjoj aktivnosti, navođena od centara kojih nije bila ni svjesna, bila zaista uspješna.
Sve pobrojano s konačnim lošim ishodom za hrvatsku zajednicu su obilježja gospođe Vučinović. Njoj na trajan spomen.
S uvažavanjem,
Hrvatska građanska inicijativa