Promovirana knjiga „Svjetlost u vrijeme nevremena“ autora Boža Šaltića
Promocija knjige „Svjetlost u vrijeme nevremena“ , autora Boža Šaltića, održana je u subotu, u kripti konkatedrale sv. Petra u Baru.
U uvodu, prisutni su na promociji prvo pogledali simboličan video, a nakon toga je uslijedila pjesma Ave Maria u izvođenju Bojane Pejanović, koja je otpjevala i Panis Angelicus, uz klavirsku pratnju Ive Pavlović, studentice Muzičke akademije u Zagrebu.
Moderatorica programa prof. Ana Vuksanović istakla je da je ovo prva zbirka pjesama, autora Boža Šaltića te da je inspirirana vjerom u Boga i čovjeka, kao i da je riječ o ispovjednom tonu.
„Pjesme su bile različite. Nije sve bilo tako duhovno, tako lagano, bilo je i onih oštrih, bilo je i onih koje baš diraju. Ja nisam prepisivao iz antologije pjesništva, ja nisam prepisivao tuđe. Ja sam čekao Božje nadahnuće. Ne čekao da je to sad nešto..., nego hodajući kroz život, boreći se, tražeći najbolji način da se drugome ne šteti, a da opet prođemo, jer obitelj nije mala stvar, svi li dobro znate, a osim toga ima i drugih obveza, tako da sam živeći, radeći i prolazeći kroz život ispisivao te događaje kroz tih. Dolazilo mi je to na pamet, dođu u riječi, pa se onda to malo posloži, pa kasnije izađe nešto. Lijepo, za svako dobro. Svakako“ – kazao je autor.
Također, pojasnio je i likovno rješenje korica: „Doista neki moji prijatelji bili su malo skeptični, kako to crne korice, kako to sada takva tamna, sve to... Međutim, to su kontrasti. To je nešto što svaki umjetnik, ima neke svoje vizije... Znači, moramo malo dati od sebe, moramo malo uvažiti druge, a ta nevremena su prikazane sa tom tamnom koricom. A - onda svjetlo. A koje svjetlo? U Župi barskoj najveće svjetlo je bio Pater Vasilj, naš župnik, koji je davao zaista sve od sebe.Za mene, za moju obitelj, a vjerujem i za mnoge Barane koji, eto, srećemo se pa mi kažu. Znači, to svjetlo, ta svijeća koju je napravila naša umjetnica, rukotvorina, naša Vesna, znači svijeća sa likom Patera Vasilja koji daje to svjetlo riječju, djelom, ne ostavljajući ništa za sebe. To je primjer ljubavi, to je primjer darovati sebi svim srcem svojim, a to može svaki od nas ako krene, ako počne. Eto, to je pojašnjenje ovih korica, a malo da pojasnim ove koje su umotane i opšivene sa maslinovim drvom. Mi smo Barani, mi smo ponosni na naše masline, svi do jednoga. Znači, ako je knjiga, dio moje duše, inspiracija koja je izašla i prenesena na papiru, onda ona zaslužuje da bude bar za ove zvanične institucije jedan dar umotan u korice od maslinovih drva. Eto, zato su tu nekih par primjeraka. Nema im puno, jer je to jako teško to sve napraviti. Ali eto, par primjeraka smo napravili za institucije, za naše prijatelje iz Zagreba, za knjižnicu Donjoj Lastvi, u Tivtu, za našu Biskupiju u Baru, za naš arhiv koji je jedan od najstarijih na Balkanu.
Na pitanje prof. Vuksanović o posvetama, kao i samom doživljaju pjesma, ističe: ... pa eto, sigurno da meni su sve pjesme drage, ali ima neke pjesme koje doista veliko nadahnuće i osobe koje su bile u okruženju utjecale su da te pjesme doista budu nešto posebno.Ovo što se tiče knjige i posvete, knjiga je posvećena upravo prvoj stranici, čovjeku koju na prvoj stranici pateru Vladimiru Vasiliju. Kada sam pao i kada mi je bilo najteže, on je svojim riječima, satima, znao ublažiti, skinuti bombu, a i povratiti snagu, energiju, volju, jer sve, kako su stari rekli, sve nekako možeš izgubiti, ali dok volju imaš, dobra je, ali kad volju izgubiš, svi odemo.
„Ovu skromnu knjigu posvećujem, čovjeku velikoga srca, čiste duše, tihe naravi, te velike intelektualne zrelosti – Božjem čovjeku, pok. Pateru Vladimiru Vasilju D. I. Uvijek posvećen Isusu Kristu, darovao je svega sebe, bez rezerve, Bogu i ljudima u svako doba dana i noći. Nisam jedini, koga je pater Vlado podigao sa zemlje u najtežim trenutcima. Jedan sam od mnogih, koji su vječno zahvalni što smo ga imali među nama. Dao nam je snagu da shvatimo tko smo, da smo bezrezervno, Božji—učio nas kako da hodamo stazama pravim, da trpimo i molimo, da pomažemo sve ljude u potrebi. Nikada nije govorio o sebi, tek na njegovoj sahrani saznali smo puno dobrih djela koja učini. Sjećam se, sa hodočašća u Međugorje, svjedočenje rođaka pok. Patera Vasilja,pok. gosp. Miljenka Vasilja, veoma osjećajne priče iz paterova života, te je dragi čitatelji, kroz ovo pisanje vama darujem. Mladi Vladimir Vasilj je svršio Elektrotehnički fakultet u Mostaru i uposlio se. Uskoro se zaručio u želji da stvori obitelj, međutim, kratko nakon zaruka osjetio je duhovno zvanje i pošao svećeniku za savjet. U razgovoru sa već zrelim mladićem, svećenik je utvrdio da su namjere iskrene a osjećaji duboki, te ga je savjetovao da od majke traži blagoslov. Vladimir je prvo od zaručnice tražio oprost i oslobodio je zaruka, a zatim se obratio svojoj dragoj majci riječima: ''Majko, ja osjećam da me Bog zove, želim ići u Isusovačko sjemenište, tražim majko tvoje dopuštenje i blagoslov''. Majka je odgovorila: '' Sine Vlado, mi smo te školovali da bi zarađivao za skrb te pomagao svojoj nejakoj braći, kako da te dam''? Sin pred majkom sagao je glavu, tiho poniznim glasom izgovorio: '' Majko, ako me ne daš Isusu, a kome ćeš me dati''? Na ove riječi majka je pustila suzu, stavila desnu ruku na njegovo rame i kazala: '' Sine moj, budi dobar svećenik, idi u mir Božjem i moli danonoćno za sve ljude''! Vjerujem da će Vaša dobrota, dragi naš Patre Vlado, oprostiti na ovome pisanju, te da ću i dalje osjećati Vašu molitvu sa neba, te da će me Vaš veliki zagovor i dalje pratiti kroz život“ – napisao je u posveti Božo Šaltić.
Među prisutnima bili su i Rrok Gjonlleshaj, barski nadbiskup, biskup u miru monsinjor Ilija Janjić, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas sa suradnikom Milanom Bošnjakom, veleposlanik RH u Crnoj Gori Veselko Grubišić, konzulica Republike Hrvatske u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik HNV-a Zvonimir Deković, predsjednik HGI-j a Adrijan Vuksanović.
Stihove su čitali veleposlanik Grubišić, dr.sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu, kao i sam autor.
Voditeljica programa bila je Jovana Marđokić.
Na kraju, pjesmu „Fala“, otpjevala je Damjana Đurović