Obilježen Dan državnosti RH u Podgorici

Jučer je u Podgorici obilježen Dan državnosti Republike Hrvatske. Večer je počela intoniranjem hrvatske himne, crnogorske, kao i Europske unije. Među gostima, prijemu  su nazočili i generalna konzulica Generalnog konzulata RH u Kotoru Jasminka Lončarević,  zastupnik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović, predsjednik HNV – a Zvonimir Deković, kao i  brojni predstavnici političkog i javnog života.

Nakon intoniranja himni, nazočnima se obratio veleposlanik RH u Crnoj Gori Veselko Grubišić: „Zahvaljujem Klapi Cambi i Ženskom zboru Alata  na lijepo izvedenim himnama Republike Hrvatske, Crne  Gore i Europske unije. Poštovani predsjedniče Crne Gore, gospodine Milatoviću, poštovana gospođo Milatović, vaše ekselencije. Uvaženi nadbiskupe Gjonlleshaj. Njegovo Kraljevsko Veličanstvo Knjaz Nikola. Saborski zastupnici, potpredsjednici Vlade, ministri, dragi prijatelji iz hrvatske zajednice, dragi direktori tvrtki, dragi svećenici i časne sestre, dame i gospodo, cijenjeni uzvanici svakog od vas ponaosob iz dubine srca pozdravljam. Poseban pozdrav novoimenovanom rukovodstvu Bokeljske mornarice, posebice  admiralu Vičeviću, koji je ujedno i najtrofejniji sportaš Crne Gore. Pozdravljam i da i novog direktora Zračne luke Crne Gore Roka Tolića iz Dubrovnika. Crna Gora je prošlog utorka postala punoljetna od svoje obnove. Sretan Dan nezavisnosti Crne Gore! Osjećao sam se divno na Cetinju, gledajući desetke tisuća Crnogoraca i Crnogorki obučenih u nacionalne boje, mnogi prekriveni crnogorskom zastavom. Izvedena je i pjesma 'Sa Lovćena vila klice...'.

Da vas podsjetim što danas slavimo. Na sutrašnji dan, prije 34 godine, konstituiran je prvi višestranački saziv Hrvatskog sabora. Inače, Hrvatski sabor je od 9. stoljeća bio trajni nositelj hrvatskog identiteta, sve do 1918. godine kada je ukinut. To je osobito važno zbog čestih promjena državnopravnog okvira i diskontinuiteta hrvatske samostalne državnosti.

Kažu da nema ni trideset zemalja na našem Planetu koje nose isto ime tisuću godine, a tisuću godina kasnije 2000.  Naši susjedi Mađari, nekad i sada, Hrvatsku zovu Horvat Orsag.

Dopustite mi približiti vam  situaciju u Hrvatskoj, kao dijelu  SFRJ – a prije i nakon rušenja  Berlinskog zida. U Republici Hrvatskoj 1990.  živjelo je oko 80 % Hrvata. U Hrvatskoj je tada manje od 30 % policajaca Hrvata. U Hrvatskoj je tada manje od 10 % bilo komandanata teritorijalne obrane, od 16 sudaca Kaznenog  odjela Vrhovnog suda Hrvatske svega oko 30  % bili su Hrvati.

U JNA, od oko 300 tadašnjih  generala i admirala koji su predstavljali vodstvo JNA 1990. godine samo njih  oko 8 % bilo  hrvatskog podrijetla.

Kuriozuma, navodim  da smo naoružanje Teritorijalne obrane grada Dubrovnika dali  čuvati  našim susjedima u selu Duži, Općini Trebinje.  Dubrovnik je godinama svaki mjesec slao  plaće čuvarima i novac za održavanje tog naoružanja. Nema  potrebe reći vam u koje  svrhe je to naoružanje otišlo, kasnije korišteno i kome je dodijeljeno.

Iz jugoslavenske diplomacije  u Hrvatsku je stiglo dvadesetak diplomata, od kojih su desetak bili Hrvati, a ostali pripadnici naših nacionalnih manjina.

S ponosom ističem da Hrvatska ima 22 ustavne  nacionalne manjine. S dužnim poštovanjem  ih  predstavljam i želim ih sve spomenuti abecednim redom: Albanci, Austrijanci. Bošnjaci, Bugari, Crnogorci. Česi, Mađari, Makedonci. Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini,  Slovaci,  Slovenci, Srbi, Talijani, Turci, Ukrajinci, Vlasi i Židovi. Oni  su naše blago i naši prekrasni mostovi s drugim državama.

Radi razumijevanja međunarodnog položaja Hrvata u svijetu, dopustite mi ukazati na svoj osobni slučaj. Koncem  80-ih, bio  sam znanstvenik u Australiji, a prije pada Berlinskog zida  moj nadređeni, divni dr. Armstrong, koji me je smatrao izvrsnim znanstvenikom, zvao me naš mali genije. Kazao mi je da trebam  izbjegavati govoriti   da sam Hrvat,  jer je hrvatstvo  do te mjere stigmatizirano u Australiji, da kad kažem da sam Hrvat, prosječnom Australcu zvuči kao da sam kazao  da sam terorist.

Dakle, prije našeg referenduma o samostalnosti, Hrvati su  bili stigmatizirani i znatno podzastupljeni iako smo drevni  europski narod. Istodobno  Hrvati   Hrvatske, BiH, Vojvodine  i  Crne Gore proizvodili su više od 30 % BDP-a i znatno  više od polovice  konvertibilnog novca  bivše države. Klevetani  su u svijetu, žestoko diskriminirani čak i u vlastitoj svojoj Republici, da ne govorim u  Federaciji. Bili smo trajno na osuđeničkoj klupi temeljem  klevete.

Svi naše manjkavosti množene  su barem s  20, a sve naše vrline i postignuća nijekane  su i minimizirane. Od 1972. godine,  od  Hrvatskog proljeća, kada je preko  30 tisuća Hrvata bilo  zatvarano i procesuirano, trajala je  hrvatska šutnja i trpljenje.  Ipak, nakon gušenja Hrvatskog proljeća, donesen je Ustav iz 1974. koji je republikama dao mogućnost osamostaljenja. Od tada, a naročito snažno 80-ih godina, Hrvati su potiskivani iz  svih federalnih institucija .

Poznato je da su Hrvati  od polovice 19. stoljeća  željeli Jugoslaviju jednakih i  ravnopravnih naroda. U nadi da će se to ostvariti,   potisnuli smo više od 80 % svoje povijesti. Koliko mi je poznato, u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji zajedno (1918. - 1940.) samo su dva, od  čini mi se,  163 generala bili Hrvati. Unatoč svemu, sve  do 1990. Godine, mi smo našu Akademiju u Zagrebu zvali Jugoslavenska, iako je bila jedna od najstarijih, dok su sve druge republike svoje akademije zvale imenom svojih  republika.

S obzirom na uzavrelu situaciju u okruženju i na povratak  retrogradnih ideja, želim vas  podsjetiti na naš referendum,  koji je održan 19. svibnja 1991., gotovo godinu dana nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Biračima su postavljena dva pitanja na koja su mogli odgovoriti "Za" ili "Protiv".

Na referendum je izašlo 83,56 posto birača. Od tog postotka njih 94,17% podržalo državnu samostalnost  Hrvatske, dok je 5,38% glasovalo za ostanak Hrvatske u Jugoslaviji.

Prvo pitanje bilo je  neovisnost   odnosno konfederalno uređenje Jugoslavije - Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja  jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima dr. nacionalnosti  u Hrvatskoj, može stupiti u  savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu RH i R. Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?

Drugo pitanje: Ostanak u Jugoslaviji u stanje u kojem je bila - Jeste li za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj  državi (prema prijedlogu Republike Srbije i SR Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?

Namjere hrvatskog vodstva oko  konfederacije bile su potpuno iskrene. Hrvatska je  1990. netom prije formiranja višestranačkog Sabora potpuno razoružana. Unatoč rezultatima referenduma, na potpuno goloruku Hrvatsku izvršena je brutalna agresija. Uništeno je oko 198 tisuća kuća i stanova. Uništeno je oko 1350 katoličkih sakralnih objekata.  Na našoj strani  preko  13.000 osoba je ubijeno, od čega 402 djece, a preko  50.000 ljudi ranjeno. 16.000 km2  hrvatskog teritorija, dakle veća od površine CG,  UN-ova agencija proglasila je miniranim ili minski sumnjivim područjem. Mnoge žene su silovane. Punih 29 godina nakon  završetka rata još uvijek tragamo za 1802 nestale osobe.

Na Božić 1991. godine u Vladi Republike Hrvatske evidentirano je 511.000 prognanika i  izbjeglica. Izbijanjem rata u BiH smo u jednom trenutku imali oko milijun prognanika i izbjeglica. Četiri godine vozili smo se od Zagreba do Splita, uz granicu sa Slovenijom, uz obalu i trajektima, do 14 sati.

Nakon oslobođenja Republike Hrvatske počeli smo s čišćenjem minskih polja kako bismo vratili prognanike i izbjeglice,  pokrenuli poljoprivredu i vratili turiste u Lijepu našu.

Danas više nismo stigmatizirana i goloruka nacija. Hrvatska je stabilna europska  država. Pouzdani smo, ugledna i uzorna članica UN-a, NATO-a, EU i drugih važnih međunarodnih organizacija. Svima smo odličan  susjed. Hrvatska uživa izvrstan imidž jedne od deset najljepših zemalja i najsportskijih nacija svijeta.

Vodstvo Republike Hrvatske s velikom pažnjom vodi računa  o svojem  geopolitičkom okruženju. Sa susjedima dijelimo lijepe i manje lijepe uspomene i nadamo se zajedničkoj budućnosti u okviru velikih  obitelji europskih naroda.

Republika Hrvatska gleda na  Crnu Goru kao važnog  i bitnog susjeda. Želimo vam pomoći koliko god je to moguće. Stojimo Vam na raspolaganju s našom ekspertizom u  području prijenosa znanja i dobrosusjedskom naklonošću. Ne dajte da  vas  obeshrabre oni koji vaš euroatlantski put žele onemogućiti, usporiti ili barem donekle otežati.

Apeliram na sve progresivne snage u ovoj divnoj   zemlji da spriječe zloćudne utjecaje izvana i unutarnje pokušaje rušenja hrvatsko-crnogorskih odnosa.

Hrvatska će  s pažnjom pratiti razvoj političke situacije u Crnoj Gori,  u neposrednom predstojećem razdoblju, i znat će se prema istom odrediti . U ovim složenim okolnostima, u sjeni  teškog rata koji se ponovno vodi na tlu Europe, u globalnim okolnostima koje su vrlo neizvjesne u pogledu svakog razvoja, svatko bi se stoga trebao zapitati gdje sam ja, gdje je moj narod, gdje je moja država?

Dopustite mi da izrazim najdublju sućut Ukrajini zbog tragedije i boli koju su doživjeli njezini stanovnici. Njima u čast reći ću nekoliko stihova velikog ukrajinskog pjesnika Tarasa  Shevchenka…

Želim da se suradnja Crne Gore i Hrvatske nastavi  razvijati u pozitivnom smjeru. Hrvatska nikada neće ostaviti  na cjedilu Crnu Goru.

Od srca zahvaljujem direktorima tvrtki: Ataco, Voli,  Erste, Kutjevo, Cemex. INA, Ledo, T-com, Vivax. Idea, Podravka, Hipotekarna,  Companian de Vinos Montenegro,  West Point, ENT-EXT, Martinek, FEAU, Bajkeraj i Infinium koji su uvijek s nama. Oni su financirali ovaj domjenak, ali i mnoge druge zajedničke aktivnosti. Zajedno činimo sjajan tim!

Želio bih zahvaliti svojoj dragoj supruzi Marti koja nam se danas pridružila i svim svojim vrijednim kolegama iz Veleposlanstva i Generalnog konzulata Republike Hrvatske.

Hvala na pozornosti!

Živjela Hrvatska!

Živjela Crna Gora“.

Prisutnima se obratio i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji je kazao da unaprjeđenje ekonomske suradnje, kredibilno partnerstvo u okviru NATO saveza i nesebična potpora Hrvatske crnogorskom europskom putu, predstavljaju najvažnije stupove bilateralnih odnosa  dvije države. Istakao je da treba jačati prijateljstvo i kreirati  zajedničku budućnost u okviru EU.

Rekao je da je kao predsjednik Crne Gore ponosan na bogato tradicionalno nasljeđe hrvatskog naroda u Crnoj Gori koje, predstavlja jedan od najvrjednijih  dijelova crnogorske kulturne riznice. Čestitao je svim Hrvaticama i Hrvatima  Dan državnosti, uz želje da budućnost Hrvatske bude obilježena sveukupnim prosperitetom i blagostanjem.