Promovirana knjiga ,,Odabrana djela” Ivana Antuna Nenadića u Podgorici

U organizaciji JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore sinoć je u  Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović“ u Podgorici promovisana knjiga ,,Odabrana djela” Ivana Antuna Nenadića.

Govorili su: autorka projekta Dijana Milošević, profesorica i recenzentkinja Ana Vuksanović i profesor, istaknuti poslenik u kulturi i publicista Neven Staničić.

U muzičkom dijelu programa nastupila je gitaristkinja Lana Bojanić.

Neven Staničić ističući važnost ovakvih projekata i književnih večeri kazao je, pored ostalog:  ,,Crnogorci svoj identitet i svoju književnost počinju u onom tradicionalnom djelu Crne Gore, smatraju da je tu početak i kraj. Sa druge strane Boku još uvijek nisu spremni da baštine i ono što su njene prave kulturne i izvorne vrijednosti. Zbog toga ljudi poput Antuna Nenadića, i onoga što se interesantno dešavalo u Boki između dva procijepa, ostaju nezapaženi i ne izučavaju se u školi. To je zaista jedan problem, a upravo se na ovakvim večerima i ovakvim izdanjima može intervenisati i skrenuti pažnja na veoma važne stvari koje su se dešavale na ovom području“, Dijana Milošević je istakla da je: “ Najveća vrijednost ovog Nenadićevog djela velika i jasna poruka opstanka koju nam šalje kroz svaki redak i svaki stih ovog djela, nagovještavajući da sva stradanja, sva izdajstva, sve osude ne dolaze od nekog sa strane, već iz našeg puka, naše okolice, našeg naroda, nas samih. Dakle,  iz tog davnog stoljeća dolazi poruka ujedinjenja, poruka sloge kao jedinog načina opstanka i pojedinca i naroda. Vječna poruka koja vječno putuje – pitanje je da li će naći svoje utočište u ljudskom duhu“.

Ana Vuksanović smatra da je “upravo  njegova  sustavna  prepisivačka djelatnost  lirskih narodnih pjesama, tako tipična za barok, gdje je težište književnih aktivnosti bilo na prikupljanju narodnog blaga, umnogome  utjecala na dokumentaristički karakter Nenadićevih budućih djela. Također,  prigodom prepisivanja valjalo je zadržati  karakter i duh i jezika i tradicije  vremena. Naročito je bilo zamjetno jezično čistunstvo  Ivana Antuna Nenadića, koje je sprovodio na način da je narodni jezik pokušao osloboditi nepotrebnih romanizama i venecijanizama”, kazala je Vuksanović.

Izvor: cekum.me