CRNI PLAT- II dio

07/10/2015
Share/Save

Prenosimo iz rubrike ,, Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Župna crkva sv. Antona je na istaknutom položaju u naselju Tripovići, (lokalitet Perovo), odakle se pruža prekrasan pogled na Tivatski zaljev. Iako skromnoga vanjskog izgleda, dobiva se dojam raskoši u unutrašnjosti, kao i na prilazu samoj crkvi zbog prostrane terase od kamenih ploča, tzv. tamborja, kao i kamenih pižula oko terase ( „tarace") . Podignuta je 1734. godine i dominira prostorom svojom župnom kućom, impozantnom terasom i dojmljivim zvonikom.

Dana 29. ožujka 1734. godine svećenik don Frano(Francesco) Galata sastavlja pismeno izvješće o postavljanju kamena temeljca za crkvu sv. Antuna Padovanskog na Perovu u Tivtu, koji glasi: ,,U župi Crni Plat, na mjestu Perovo, postavljeni su prvi temelji za crkvu pod nazivom Sv. Antun Padovanski; 29. marta, u ponedjeljak ujutro u 13 sati, kada je stigao na svečani čin (početak gradnje, posvećenja i prvog služenja) mnogopoštovani gospodin doktor Miho Buća sa svim župljanima iz Crnog Plata, radujući se i slaveći Boga Stvoritelja i svog slavnog Sv. Antuna Padovanskog, kao i ja, don Frano Galata, Baranin, sada župnik u Crnom Platu. Obavio sam svečani čin polaganja kamena temeljca i to po datom mi ovlašćenju glasovitog i velepoštovanog Monsinjora Zanobetija, ... biskupa kotorskog." U Istorijskom arhivu u Kotoru postoji kratki tekst potpisan 11. kolovoza 1913. godine koji glasi: ,,Za vrijeme župnika Gracije Vujovića, koji je župnik Tivta već od 1. avgusta 1927., za vrijeme kraljevanja Aleksandra I i biskupa Frana Uccellinija, bje župna Crkva potpuno restaurirana i ovaj oltar potpuno povučen za 1 metar i 10 cm. Radnju je prenosa izvršio Rajčević Tripo Krstov iz Tivta. Cjelokupna obnova Crkve vrijedi 50.000 (pedeset hiljada dinara). Potpisan je Gracija Vujović upravitelj župe." Ispod teksta je okrugli pečat s likom sv. Antona i sljedećim natpisom po obodu pečata: Parohijalni ured – Tivat. Zanimljivo je da smo naknadno, za vrijeme radova na Crkvi, koji su trajali od 1. siječnja do 1. travnja 1996. godine, dobili potvrdu ovih podataka i od stručnjaka arhitekta, kao i saznali podatak da je prilikom demontaže crkvenog oltara ispod ploče oltarske mense otkriven isti ovaj zapis pohranjen u staklenoj bočici zapečaćenoj voskom. Zapis je na papiru, odnosno hartiji veličine 10,2 x 13,2 cm i čuva se u crkvi sv. Antona u Tivtu. Usput budi rečeno da je ova crkva popravljana i 1911. godine.
Na području Tivta vrlo je izražen kult sv. Antuna Padovanskog. Tom svecu posvećena je spomenuta crkva u Tivtu, kapela sv. Antuna u Belanima, podignuta 1373. na imanju Paskvali- Pima, kao i župna crkva u Lepetanima iz 1760. godine. Kao što je Sveti Tripun odavno prihvaćen kao patron Kotora (i okolice), tako se Sveti Antun Padovanski štuje kao zaštitnik tivatske župe.
Kada je riječ o umjetničkim vrijednostima crkve sv. Antuna Padovanskog u Tripovićima, treba ovom prilikom istaći vrijednu neoklasicističku palu sv. Petra s kraja XVIII. ili početka XIX. stoljeća koja predstavlja rad talijanskoga slikara Frana Potence (Francesco Potenza).
Važan je podatak da crkvi sv. Antuna pripada arhivska građa u kojoj su matične knjige krštenih i vjenčanih od početka XVII. stoljeća i druge arhivalije koje svjedoče o prošlosti tivatskoga područja.
Srednjevjekovno ruralno graditeljstvo s vremenom je napredovalo, a i ekonomska situacija pojedinih obitelji, pa su Crni Plat do XIX. stoljeća počele ukrašavati pitoreskne kamene katnice (na jedan pod), s krovovima pokrivenim ,,kanalicom'', s viđenicom, s prostranim „ taracama" od kamenih ploča, obrubljene ,,pižulima" i odrinom koja je popločana dvorišta zaklanjala od sunca. Mlin za mljevenje maslina obično bi se nalazio u ponekom prizemlju kuće, u tzv. konobi, a kamena pila za čuvanje ulja imala je svaka kuća. Pojata za stoku bila je u blizini kuće.
Dugo je Tivat, čak do pred kraj XX. stoljeća, zadržao sliku primorskoga mjesta sačinjenoga od pojedinih zaselaka nekadašnjega Crnog Plata, koji su dobili ime po bratstvima, odnosno obiteljima: Krstovići, Sindici, Rajčevići, Peani, Radoševići, Tripovići, Golubi, Odžići, Škanate, Vuksanovići, Petkovići, Ercegi, kao i oni udaljeniji: Belani, Andrići, Bjelice, Marići, Marovići, Božinovići itd. Postojale su i modernije urbane cjeline na samoj morskoj obali kamo su se krajem XIX. ili početkom XX. stoljeća naselili Tivćani koji su pristigli iz raznih krajeva Austro-Ugarske, a zatim i Kraljevine Jugoslavije (Lanceroti, Lepeš, Les, Culja, Turk, Kubiček, Majnarić, Orhanović, Topić, Bačanović, Botica, Galić, Makhovec, Tintor, Grabić, Radulović, Radović, Uskoković itd.) Tivatski Arsenal (1889.), kao i Strojarsko-industrijska škola u sklopu vojnoga Arsenala su uslijed potrebe za radnom snagom i stručnjacima doveli prvo činovnike i radnike sa svih strana, a zatim i trgovce, ugostitelje i obrtnike. Tivat je od naseljena mjesta razbijenoga tipa i patrijarhalnoga duha, u kojemu je najveći broj obitelji bio rodbinski povezan, postao vrlo otvoreno mjesto, obojeno kozmopolitskim ozračjem, što ga i danas čini prepoznatljivim.
Na samoj obali Tivta, među modernijim urbanim cjelinama, mogli su se naći ostaci srednjevjekovnih feudalnih posjeda u vidu ograđenih stambenih kompleksa, obrambenih kula, obiteljskih kapela, šetnica pod lozom i drugim biljkama puzavicama, koje su se završavale zasvođenom kapijom. Unutar tih kompleksa njegovali su se vrtovi – đardini, uokvireni sjenicama za odmor. Nažalost, malo toga je sačuvano zbog nagle urbanizacije Tivta posljednjih desetljeća XX. i prvih desetljeća XXI. stoljeća. Idilična slika rustikalnoga Tivta iz davnina, koju bi znala prošarati pokoja impozantna plemićka palača, umalo je bila nestala, što uslijed zuba vremena, što zbog nepovoljnih klimatskih promjena, ekonomskih i političkih okolnosti , pa i najzad, zbog suvremenih tendencija u građevinarstvu i arhitekturi, podređenih lukrativnoj svrsi, nauštrb višestoljetna ambijentalnoga identiteta Tivta, koji se time naglo gubi. Još uvijek je Tivat ipak prepoznatljiv po uzvišenju uz more, tzv. Župi, po zaljevu Kalimanj, po rivi i palmama i po, srećom, koliko-toliko sačuvanom parku u središtu grada.

 

Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.

(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)

Radio Tivat