GOSPA OD MILOSTI i STRADIOTI

Prenosimo iz rubrike ,,Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Pogled na Tivatski zaljev otkriva u daljini, preko mora, krtoljska i luštička sela. Zaklanjaju ih prirodni i povijesni dragulji toga zaljeva, bliži obali Krtola, nego Tivtu: to je tzv. Krtoljski arhipelag. Čine ga Otok Gospe od Milosti, otok Stradioti i poluotok Prevlaka, koja se jednim uskim pojasom gubi u Brdima i sa strane Tivta zatvara Bobovišta, a sa strane Krtola Solila (Soliocko polje). Na području ovoga arhipelaga pronađeni su dragocjeni ostaci materijalne kulture srednjega vijeka.

Ovdje, u miru i tišini prirode, prvi su kršćanski misionari, benediktinci, osnivali kolonije i samostane. Podizali su prve sakralne građevine, od kojih najstarije potječu iz početka IX. stoljeća. Boka i okolni predjeli, premda politički ovisni o Bizantu do kraja XII. stoljeća, bili su pod kulturnim i vjerskim utjecajem Zapada. Opati sv. Benedikta (480.-543.), već spomenuti benediktinci, javljaju se u Boki krajem IX. ili početkom X. stoljeća. Brzo su se raširili po svim krajevima Zapadne Europe te su osnovali mnoge samostane u Boki i susjednim krajevima: sv. Marije u blizini Bara na Ratcu, sv. Marije u Budvi, sv. Jurja pod Perastom, sv. Petra u Bogdašićima (s. Petrus de Gradec), sv. Luke u Krtolima, sv. Petra u Bijeloj (s. Petrus de Campo), sv. Marka u Tivtu (s. Marci de Pinita) i sv. Mihovila na Prevlaci (s. Michael de Tombe). Benediktinci su obnovili kult sv. Mihovila i bili nositelji kulture u srednjem vijeku. Bula pape Klementa III. iz 1089. godine i bula pape Kalista II. iz 1124. godine potvrđuju da na području Duklje postoje samostani latinorum, graecorum et sclavorum koje rimski biskup povjerava brizi dukljansko-barskih nadbiskupa. Već u XII. stoljeću benediktinaca ovdje više nije bilo.
OTOK GOSPE OD MILOSTI
Na ovome otoku, svetištu Gospe od Milosti, mogli su biti benediktinci, prvotni već poznati, a poslije oni celestinskoga ogranka. Kotorska je općina 1479. godine nazvala samostan sancti Caelestini, a osnovao ih je Sveti Petar Celestin. Riječ je o celestincima koji su živjeli prema pravilu Svetoga Benedikta. Kao prvi se pisani spomenik može uzeti zanimljivi kameni nadvratnik s latinskim natpisom o osnivanju crkve sv. Stjepana, pronađen na ovome otoku. Donatori crkve su izvjesni Hurokus i Dana. Oblik slova upućuje na IX. stoljeće. Jedan je natpis nađen na Otoku , u kojemu poslije formule stoji: ,In nomine Domini et Salvatoris Nostri IXP. Taj natpis navodi i Pavle Mijović: ,,In nomine Domini et Salvatoris nostri IXP...Natpis govori kome je ta crkva posvećena – Stefan protomartyri.
Od XV. stoljeća na Otoku je bio franjevački samostan koji je polovicom XVII. stoljeća bio oštećen turskim upadom, a 1844. godine srušen od udara groma. Dana 27. siječnja te godine grom je udario u zvonik, koji se srušio zajedno sa samostanom. Župnik Krašića, Josip Rafaeli, koji je u samostanu boravio i obavljao službu, nesretno je stradao pod ruševinama. Župnik Krtola, Ivan Gverini, ostao je, pak, nepovrijeđen. Ne mogavši podnijeti gubitak ,,brata" Josipa Rafaelija, napustio je Otok i vratio se svome privatnom domu. Ovaj samostan obnovio je kotorski biskup Franjo Ućelini –Tice 1900. godine.
U spomenutoj crkvi na Otoku čuva se Bogorodičin kip od drveta iz vremena osnivanja samostana, a u njegovim zidovima ima umetnutih ukrasa i arhitektonskih ulomaka langobardskoga i romanskoga stila. Tu se nalazi rimski žrtvenik posvećen božici Junoni Lucini (zaštitnici porodilja), što je rijetkost u arheologiji. Smatra se da je tu naknadno donesen. U svakom slučaju, ova je crkva svojevrsna riznica prošlosti.
STRADIOTI
Po kazivanju popa Dukljanina, na otoku Stradioti (danas Sv. Marko), u crkvi sv. Gabrijela, su Kotorani negdje u prvoj polovici IX. stoljeća ubili kneza Dragomira, gospodara Huma i Trebinja, koji se pobunio protiv Bizantinaca. Tivćani i danas mali zaton i plažu na školju nazivaju Gabrio. Taj toponim se može naći u ispravi od 30. travnja 1593. godine, kada su braća Jakov (Monsignor Giacomo), opat i Paolo Bizanti dijelili imovinu: među nekretninama spominje se zemljište Gabrio. Treba spomenuti da je pored kotorskog lazareta, u 1623. godini, dakle, prije kotorskoga, postojao i stariji lazaret na otoku Stradioti (otok sv. Gabrijela), nazvan po grčkim vojnicima – stradiotima, koje su Mlečani zbog odanosti i hrabrosti (quorum fidei ac virtute) čak iz Epira dovodili na Otok kao stražu u doba turskih upada; dakle, bili su grčki plaćenici u mletačkoj službi...

Izvor: Radio Tivat

FOTO: Radomir Krčmar