JAKALJ

Prenosimo iz rubrike ,,Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Jakalj (Jachedol, Jachindol), kao staro naselje južno od (Gornje) Lastve prema Tivtu, danas ne postoji; samo se sačuvalo ime za jedan predio u Lastvi. U blizini Jaklja, na lokalitetu Cipušino, prilikom kopanja zemlje za vinograd, pronađeni su i stari grobovi za koje se smatra da su iz rimskoga doba. Iachindol nalazimo u oporuci iz 1327. godine, od 23. VII., kada je oporučni zastupnik (epitropus) Base, na zahtjev Sirane, zapisao njenu posljednju volju koja, između ostalih odredbi, sadrži njezinu odluku da se vinogradi i kuća u Jakindolu, u kojoj ona stanuje, prodaju najboljim ponuđačima i da se ti perperi upotrijebe kao trošak za tisuću misa za njezinu dušu. U oporuci se navode vinogradi u Kostanjici (Castanica), za koje ona traži 40 perpera. Kostanjica (Castagnizza) je šuma na Vrmcu, između Tivta i Gornje Lastve. Ovaj toponim, sačuvan do danas, označava još nekoliko šumskih predjela, kao u Lastvi, Mrčevcu i u drugim mjestima Boke kotorske.

Jakalj je u prošlosti bio naseljen. Godine 1652. izvjesna Jane Nikova (Giane Nicova) iz Lastve pred bilježnikom se odriče dijela mlina u Jaklju (la sua portion d' un molino a Giacagl), kako bi se, zajedno sa suprugom, oslobodila plaćanja najma plemiću. A crkva sv. Jakova u Jaklju spominje se u više isprava: Todor Gimanoj zalaže svoju zemlju Ivanu i Bogdanu koja se nalazi u Jakindolu pri potoku i niže od crkve sv. Jakova. Pavle Nikole Dabronova svojom oporukom, između ostaloga, ostavlja svoje vinograde u Tivtu crkvi sv. Tripuna, uz uvjet da svećenici te crkve svake godine održe misu zadušnicu njemu i njegovoj supruzi, dok vinograd u Jakindolu ostavlja crkvi sv. Jakova u Jakindolu. Blizu Jaklja, kako tvrdi Stjepčević, nalazila se crkvica sv. Ivana. Doduše, naziv se sačuvao u smislu lokaliteta, bez traga neke građevine. Iz 1327. godine je podatak ,,...vinograd u Tivtu pokraj Sv. Ivana..." Posljednji spomen o crkvici je iz 1549. godine.
Prateći tekstove srednjevjekovnih isprava naići ćemo na veliki broj toponima koji se odnose na područje Lastve: Plek, Kulinobrdo, Grašovopolje, Vruljina, Bujkovdo, Srkoč, Sv. Rok itd. Svi ovi nazivi navode se u ispravama još od prvih desetljeća srednjeg vijeka (XIV. st.) u kojima je riječ o Tivtu, primjerice: Žive Glavati (Give Glavacti) je pred sucima pod prisegom 1. lipnja 1327. godine na temelju tri notarske isprave tražio od Nikole, sina Tripuna Paragaja, isplatu duga u perperima. Budući da Nikola nije imao novca za isplatu duga, pristao je da Žive uđe u njegov vinograd u Pleku (Pleco), iznad vinograda samostana sv. Martina i vinograda sv. Ivana iz Tivta i da ga drži tri mjeseca: nakon toga roka, ako bi ga htio prodati, trebao je doći na sud. Stjepčević iznosi da se crkvica sv. Ivana nalazi u blizini Jaklja; 1327. godine navodi se samo mjesto, ali ne i građevina. Posljednje spomen je iz godine 1549.

Radio Tivat