In memoriam povodom smrti Vicka Nikolića

1933. — 06.02.2014.

Vicko Nikolić

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac, djed, svekar i tast, gospodin VICKO NIKOLIĆ blago u Gospodinu preminuo u četvrtak 6. veljače 2014. u 81. godini života nakon duge i teške bolesti. Ispraćaj dragog pokojnika bit će u ponedjeljak 10. veljače 2014. u 13,35 sati u krematoriju na Mirogoju.

Sveta misa zadušnica služit će se u 18,30 sati u crkvi Sv. Križa u Sigetu.

Ožalošćeni: supruga Ivanka, brat Marko s obitelji, kći Kristina, sin Dario, zet Tomi, snaha Romina, unuci te ostala tugujuća rodbina

Počivao u miru Božjem!

Vicko Nikolić, pjevač, glazbenik, skladatelj, član Bratovštine Bokeljske mornarice,  istraživač narodnog blaga i zaljubljenik u Boku kotorsku,  rodio se  5. 4. 1933. godine u Gornjoj Lastvi. Pjevati je počeo već u najranijem djetinjstvu, a ljubav prema pjesmi, posebno dalmatinskoj, prenijela mu je majka koja je bila rodom sa Šolte. S 15 godina počeo je svirati gitaru, zatim havajsku gitaru, nakon čega se počeo intenzivnije baviti pjevanjem u klapama te sviranjem i pjevanjem u raznim plesnim orkestrima. Pjevao je i u mješovitom pjevačkom zboru Kulturno umjetničkog društva „ Bratstvo“ iz Tivta. Sredinom šezdesetih godina seli u Šibenik, gdje je honorarno pjevao u tamošnjoj opereti, u KUD-u „ Miro Višić“, nekoliko klapa,  učio svirati klarinet i saksofon i počeo skladati za dječje komade-„Psić i mačkica“ i „Čiča Tomina koliba“.

U Zagreb, u kojem je živio do smrti, doselio je 1961. godine.  Tamo je nastavio glazbeno obrazovanje te zasnovao radni odnos sa Zagrebačkom operom, u kojoj je pjevao do mirovine 1993. U navedenom je razdoblju sudjelovao u više od 200 opernih i drugih glazbenih scenskih djela, a surađivao je i s najpoznatijim svjetskim opernim solistima, redateljima i dirigentima, kao što su Herbert von Karajan, Lovro Matačić i mnogi drugi. Nije zapostavio ni bavljenje zabavnom, starogradskom, izvornom  i klapskom glazbom. Snimio je više od 100 radijskih snimaka, 10 LP ploča i kaseta, nastupao na festivalima i u televizijskim emisijama. Najviše je nastupao sa svojim plesnim orkestrom „Corona“.  Album „Nezaboravne pjesme s našeg Jadranskog mora“ ostavio je najdublji trag.

Afirmirao se i kao skladatelj-uglazbio je osamdesetak tekstova izvornih pjesama, najviše dalmatinskih,  ponešto kajkavskih i starogradskih, a skladao je i autorska djela. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije, a bio je i aktivni borac za zaštitu autorskih prava.

Bavio se i prikupljanjem narodnih pjesama. Za tisak je priredio “Najljepše stare dalmatinske i primorske narodne pjesme“ i monografiju- pjesmaricu „Boka kotorska u pjesmi, slici i sjećanju“ iz 2005. godine, u izdanju HGD-a. Neke od najpoznatijih pjesama su: Voljenoj Boki, Predivno Jadransko more, Pjesma majci, Lijepa Bokeljka, Vrati se ljubavi, Moj zavičaj, Boko moja, rodni kraju, Vraćam se tebi, Boko moja itd. 

Njegove pjesme o Boki plod su njegova dugogodišnjeg i svestranog bavljenja glazbom, uspomena iz djetinjstva i mladosti, sjećanja, razmišljanja i nostalgije  prema Boki, kojoj se  u mislima uvijek vraćao.