Najava: Književna večer posvećena Vjenceslavu Čižeku

Književna večer posvećena Vjenceslavu Čižeku, hrvatskome pjesniku rodom iz Đenovića, održat će se u subotu, 7. 3.2015. godine u Domu kulture " Josip Marković" u Donjoj Lastvi s početkom u 19 sati.
O književniku će govoriti poznati crnogorski akademici Sreten Perović i Mladen Lompar, a svoje dojmove i sjećanja na strica podijelit će s auditorijem i piščev nećak Srećko Čižek. Stihove će interpretirati dramski umjetnik iz Herceg Novoga Miloš Pejović, a moderator večeri  bit će Adrijan Vuksanović. U muzičkom dijelu programa nastupit će Nada Baldić.
Književna večer će se održati u organizaciji Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore i Hrvatske krovne zajednice " Dux Croatorum", te uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Vjenceslav Vjeko Čižek rodjen je u Đenoviću, 28. 2. 1929., i u Crnoj Gori je stekao osnovno i srednje obrazovanje. U Podgorici je uređivao list Omladinski pokret te osnovao Klub mladih pisaca. Iz Crne Gore je protjeran jer je odbio objaviti neke članke po nalogu Centralnog komiteta. Jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga na pet godina robije, koju je izdržavao u Sremskoj Mitrovici.  Nakon toga odlazi u Sarajevo gdje je završio Filozofski fakultet, nakon čega je 1972. godine emigrirao u Njemačku.  1977. godine jugoslavenski su ga agenti silom oteli i odveli u Jugoslaviju. Godinu dana kasnije bio je osuđen na dvanaest godina tamnice u Zenici. Amnesty International proglasila ga je zatvorenikom savjesti.
Za ovoga mučeničkog tamnovanja gotovo je potpuno oslijepio. Na zahtjev njemačke vlade pušten je na slobodu ljeta 1988., a kasnije iste godine stigao je u Frankfurt, u svoju drugu emigraciju.
Po dolasku u Njemačku Čižek objavljuje zbirke pjesama " Krvopisi predsvanuća" 1989. godine i "Bosonoga prašina" 1994. godine. Satirične listiće pod nazivom "Ljekovito trnje" piše 2000. godine. Poslije njegove smrti izlaze zapisi iz tamnice pod nazivom “ U raljama zloduha”. Iz zeničkog zatvora Čižek je izišao slijep, a u pisanju mu je pomagala supruga koja je zapisivala ono što bi joj on diktirao. Tako su ostala sačuvana njegova djela.
Nakon duge i teške bolesti umire u Dortmundu25. 11.  2000. godine. Pokopan je u Sinju, odakle mu je bila supruga, 1. 12.  2000. godine.