Posveta oltara i blagoslov franjevačke crkve Velike Gospe u Podgorju iznad Orebića

01/07/2016
Share/Save

U nedjelju, 26. lipnja, blagoslovljena je obnovljena franjevačka crkva Velike Gospe u Podgorju iznad Orebića, u narodu poznatija kao Gospa od Anđela. Ujedno je ovom prigodom bio posvećen i novi glavni oltar i nova slika- pala portatile Gospe od Anđela.

Obrede je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz nazočnost crkvenih vjerodostojnika: provincijala Franjevačke provincije za Dalmaciju i Istru fra Andrije Bilokapića, fra Bernardina Škunce, gvardijana franjevačkoga samostana Male braće fra Veselka Grubišića, upravitelja samostana Rožat fra Joze Sopte, dekana Pelješkoga dekanata don Marka Stanića te ostale  braće franjevaca i domaćina fra Petra Perkovića.  

Činu posvećenja nazočili su i potpredsjednik Općine Tivat ispred HGI-ja i član Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore Ilija Janović, načelnik Općine Orebić Tomislav Ančić, predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine Denisa Orlića, članovi Maloga vijeća Niko Kapetanić i Toni Kursar, kao i samostalni konzervator dr. sc. Vinicije  B. Lupis.

Obnova franjevačkoga samostana Velike Gospe, utemeljenog 1470. godine, započela je u siječnju 2015. Ovim je zahvatom temeljito obnovljena unutrašnjost crkve, sukladno suvremenim liturgijskim propisima i uz poštovanje njezine povijesno- umjetničke slojevitosti. Zahvaljujući donaciji Društva prijatelja dubrovačke starine crkva je , pored ostaloga, dobila i nove vitraje.

Umjetnik Eugen Varzić naslikao je novu palu portatile za oltar Gospe od Anđela na kojoj je prikazan otočić (Gospa od )Žanjica U Boki kotorskoj, jednoga od tri marijanska svetišta Boke, s kojega je Gospina ikona,  pred turskom opasnošću, iz tamošnjeg franjevačkoga samostana prenesena na Pelješac 1470. godine. Poštujući tradiciju prijašnje trošne pale na slici su prikazani sveci zaštitnici Kućišta i Orebića: Sveti Lovrinac i Sveti Stjepan. Uz već ranije obnovljeni samostanski kompleks iz XV. stoljeća, ovo drevno marijansko svetište koje povezuje Hrvate Boke kotorske i Pelješca  obnovom, koju je predvodio fra Petar Perković, dobilo je novi sjaj, kao i suvremeno tumačenje ikonografije Gospina dolaska na pelješke obale.

U maniri brojnih baroknih slikara koji su diljem Dalmacije slikali pale portatile, poput trogirskih, hvarskih i brojnih drugih dalmatinskih primjera, Varzić je u isto vrijeme ostvario ikonografski ispravnu umjetninu koja sažima najbolje od tradicije baroknoga imaginarija i suvremenoga pristupa slikanju krajobraza, te duhovnosti i transcedentalnosti, potrebne u stvaranja prvoga i posve novoga ikonografskog predloška koji tumači prijenos ikone iz Boke na Pelješac. Iskrenost i osjećajnost s kojom izražava Gospinu ikonu nadopunjena je, u maniri baroknog teatra sacruma, novom palom portatile, uvrstivši ovaj samostan na ozemlje suvremene hrvatske sakralne umjetnosti najviših dometa, i to u vremenima posvemašnje deskaralizacije i animoziteta prema liturgijskoj umjetnosti. Tomističkim stavom  prema estetici svetoga  Eugen Varzić slikar je velikih potencijala koji se otvara prema velikim zahvatima cjelovitog dizajna sakralnih prostora.

Pelješka umjetnina veliki je iskorak u traženju novih puteva i ikonografskih modaliteta, ali je i dokaz hrabrosti s kojom je Varzić pristupio oblikovanju novoga  ikonografskog rješenja Gospe od Anđela i njezina prijenosa iz Boke na Pelješac. Ovim ikonografskim rješenjem Varzić obogaćuje hortus Marianus marijanske ikonografije u Hrvatskoj.

Lik Gospe od Anđela iz franjevačkoga samostana Velike Gospe u Podgorju potječe iz XV. stoljeća. Nastao je u sutonu paleološkoga razdoblja bizantske umjetnosti, noseći u sebi svu profinjenost i sjetu jedne velike civilizacije na uzmaku. Neznani bizantski umjetnik rafiniranim je potezom naslikao prikaz Panagie Hodegetrije  – Putopokazateljice, kultne ikone - pralik kojega je naslikao sam Sveti  Luka. Po predaji  je dvoje slijepaca povela za ruke u svetište koje je, Njoj u čast, podigao bizantski car Mihajlo III. (842. – 867.) u Carigradu. Ova kultna ikona Istoka i Zapada bila je usko povezana s vodičima karavana i pomorcima kojima je pokazivala pravi put. Stoga je  njezin lik  stoljećima  iznimno omiljen među pomorcima i njihovim obiteljima. 

Među mlađom generacijom slikara hrvatske likovne scene autor Eugen Varzić, akademski slikar iz Poreča,  zasigurno zauzima posebno mjesto, i to upravo na polju figuracije i slikanja sakralnih tema većega formata.

Na području Dubrovačke biskupije  ostavio je likovnoga traga, i to ponajprije u gradu Stonu gdje je već godinama bio vjerni sudionik Međunarodne likovne kolonije u organizaciji Matice hrvatske – Ogranak Ston. Naslikao je: kopiju ikone Andrea Ritzosa te oltarnu palu za crkvu sv. Ivana Krstitelja u Basini u Vignju, sliku Srce Isusovo za Bratovštinu sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i sliku sv. Nikole.

Dosadašnjim radom na polju sakralnog slikarstva ovaj suvremeni umjetnik dokazuje da na svoj umjetnički put kroči  na određeni način  samostalno, izvan ikakvih pripadanja strujanjima postmodernih neorealističkih stremljenja. Ikonografski smišljeno stvara nove kultne slike koje poštuju kanone kršćanske ikonografije, noseći opet suvremeni pečat likovnih stremljenja. 

dr. sc. Vinicije Lupis