Tivat kroz novinsku građu

„Starohrvatska prosvjeta", god. 4, br. 1, str. 69,01.02.1898.g.

Ulomak starohrvatskog crkvenog uresa u Tivtu u Boki Kotorskoj.
U Tivtu, jednom od najubavijih položaja Boke Kotorske, nizalo se je nekada uzduže sinjega mora, a i podalje od njega, mnoštvo perivoja, bivših ljetnika vlasteoskih porodica Kotorskih.

Ti su perivoji prešli kašnje u posjed imućnijih porodica Dobrotskih i Prčanjskih, a ostala vlasteoska imanja najvećim dielom odkupili su tekom vremena seljani, nekadanja vlasteoski kmetovi. Tivat, tako okićen krasnim perivojima, podpunim pravom mogaše se nazvati, kao što se je i nazivao, „perivojem Boke kotorske".
Perivoji se u Tivtu dielom i sada nalaze, ako i ne u prijašnjem sjaju. Znamenito je pak, što se je u dojednom perivoju uzdizala obiteljska crkvica, od kojih se je po koja i do danas sačuvala, te se u njima obavlja služba božja; nu najvećim dielom su pretvorene u ruševine. Crkvice su bile u obće prosto gradjene, ali kojagod nam i danas svjedoči o nekadanjem svojem sjaju i o tadanjem stanju dotične vlasteoske porodice.
Da je u starohrvatsko doba bilo u Tivtu i veličanstvenijeg sgrada i sjajnije gradjenih crkava, jasno svjedoče i ulomci ploča, koji se danas nalaze uloženi većinom kao prosto gradivo u nekim crkvama, a i u kućama. O tomu namjeravam s vremenom pisati, a sad navađam samo kao primjer ulomak nakita iz toga doba, što je uzidan kao prosto gradivo u zidu skladišta kneza Ivanovića, u kojem danas obitelj Živac drži prodavaonicu, a prikazuje ga priložena slika.
Ulomak je dug 25 cm., širok oko 15 cm., na krajevima je okrnut, te mu je po sriedi sačuvana plohorezana troprutasta starohrvatska pletenica. On je po svoj prilici pripadao lezeni medju plutejima ograde svetišta.
Antun Rossi, učitelj