VERIGE

12/10/2015
Share/Save

Prenosimo iz rubrike ,, Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara" Radija Tivat inspirirane istoimenom publikacijom autorice Anite Mažibradić, nakladnika Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koja je izdana u sklopu projekta koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
U srednjem se vijeku Tivtom nazivalo područje od današnjega pristaništa na Pinama do Plavde u Lepetanima. S obzirom na to da se današnji Tivat nalazi na mnogo širem prostoru, ne možemo izostaviti neke zanimljive podatke iz njegove povijesti koji se odnose na primorje Tivatskoga zaljeva, i to samo od Veriga do Brda u zaleđu Prevlake.

VERIGE (Catene)

U notarskim spisima iz XIV. stoljeća nalazi se toponim Angosce. Prvi se puta spominje u I. knjizi notarskih spisa koje donosi A. Mayer: 10. srpnja 1326. godine Maria Pecleri oporučno svome nećaku Šimu ostavlja vinograde koji se nalaze u Stolivu na kotorskoj strani, a sestri Brati ostavlja vinograde od Stoliva k Angosce. To je svakako strana današnjih Veriga.
U kasnijim stoljećima za Verige se upotrebljava naziv na talijanskome jeziku: catene (tal. catena sa značenjem lanac, verige), na osnovi čega neki povjesničari zaključuju da se klanac nekada zatvarao verigama kako bi se spriječio ulazak neprijateljskih brodova dublje u Bokokotorski zaljev. To nije isključeno, ali s razlogom se može pomisliti da je klanac dobio naziv po prezimenu srednjevjekovne peraške obitelji Catena koja je imala posjede na obalama klanca (Veriga).
U Verigama, na obali nasuprot one koju su nazivali ,,turskim Verigama", još postoje dvije stare katoličke crkvice: Gospa od Risi i Gospa od Anđela, koje kao da ilustriraju poznatu misao da u Boki ,,crkve niču iz vode"; isto se pomisli pri pogledu na crkve pred Perastom ili crkve u Tivatskome zaljevu, a ima i još primjera na našem primorju.
Arhivski dokument iz 1526. godine, na koji je skrenuo pažnju don Gracija Brajković, spominje obje crkvice. To je oporuka Milinje iz Perasta na talijanskome jeziku, kojom ostavlja dva groša za misu u crkvi Gospe od Risi i četiri groša za dvije mise u crkvi Gospe od Anđela.
Crkvica Gospe od Risi imala je dvije faze gradnje. Može se pretpostaviti da je bila pokrivena kamenim pločama. U podnožju zapadna pročelja kapelice prislonjena je pravokutna ploča s natpisom na gornjemu dijelu, na komu je tekst: ACIODIHNESTE/ STEFAN VALE/ DINKERULOSGO. Njegovo prvo objavljeno značenje glasi: ,,Ovdje počiva Stefan Valentin Kerulesku." Druga crkvica, ona Gospe od Anđela, malo je dalje na izbočenom rtu prema Perastu, koji je nekoć bio strateški značajan položaj u Boki kotorskoj. Taj položaj, utvrđen zajedno s Otokom sv. Jurja, predstavljao je važnu točku u fortifikacijskom sustavu Perasta. Inače, obje su crkvice pripadale srednjevjekovnome feudu samostana sv. Jurja. U trećoj fazi gradnje je uz crkvicu Gospe od Anđela izgrađena obrambena kula s bistijernom. Na nadvratniku ulaza u kulu, na strani prema zapadu , kao godine obnove spominju se 1585. i 1654.
Kapelice su dugo bile zapuštene i ruševne. Moglo im se prići samo s morske strane. Kapelica Gospe od Rize bila je zarobljena šutom i s izlokanim prilazom uslijed udara valova. Ove, 2015. godine, dovršena je popravka crkava i betonskoga prilaza s morske strane.

Anita Mažibradić "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015.

(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)

Izvor: Radio Tivat