"Boka jest Zaljev svetaca i hrvatske kulture"

U nastavku vam možete pročitati intervju prof. dr. sc.  Vande Babić Galić, posebne savjetnice  hrvatskoga ministra vanjskih i europskih poslova,  za Hrvatski glasnik.

1)  U javnim istupima rado govorite o Vašem bokeljskom podrijetlu, a upravo o povijesti i kulturi jednog od najljepših svjetskih zaljeva posvetili ste značajnu pozornost kroz Vaše dugogodišnje znanstveno djelovanje.

Moja vezanost s Bokom je neraskidiva i ma gdje god bila svoj rodni kutak nosim sa sobom. Imala sam sreću roditi se u Kotoru, odrasti u Tivtu gdje mi je izvorište, bitak. Točno iznad crkve sv. Antona u pradjedovskoj kući imala sam privilegij provoditi vrijeme s obitelji koja me je oblikovala ovakvu kakva danas jesam. Zahvalna sam onima koji više nisu među živima kao i malobrojnima koji danas žive bokeljsku stvarnost. I jedni, i drugi obvezali su me da svojim radom pridonosim, osvjetljavam, približavam i znanstveno i umjetnički činim, kako bi Zaljev ostao ono što on po svojoj prirodi i svom karakteru jest – Zaljev svetaca, dobrote i mira. Svoj profesionalni život posvetila sam upravo Boki, njezinim dubokim uvalama koje podsjećaju na fjord, kamenim kućama, palacima, crkvama i sinergiji neba i mora gdje je odvajkada živio i danas živi Bokelj, hrvatski čovjek koga povijest nije mazila, ali je on odolio, opstao i ostao na svom kućnom pragu. Znanstveni put je od magistarskog rada, preko antologije hrvatske književnosti, doktorata, knjiga Bokeljska muka, Kulturalno pamćenje…, Vicko Zmajević…, do dvije zadnje knjige koji prate brazdu hrvatske baštine i baštine Crne Gore u Boki, a služe kao udžbenik, vodič i posjetnik na ono što su naši pradjedovi izgradili, a mi danas pokušavamo sačuvati s njihovim potpisom. On je rimokatolički, latinički i hrvatski i ma koliko se trudili promijeniti, iskriviti, prešutjeti ili izbrisati, tinta kojom je pisan uklesana je u kamenu. Primjer imamo na crkvi sv. Nikole u Perastu gdje je Andrija Zmajević hrvatskim jezikom uklesao riječi koje služe kao podsjetnik na vremena kad su Peraštani uz zagovor svoje zaštitnice Gospe od Škrpjela obranili grad. To je jedan od najznačajnijih događaja u bokeljskoj povijesti 17. stoljeća, a ban Petar Zrinski im je došao osobno čestitati što svjedoči o hrvatskom jedinstvu, povezanosti i duhovnoj cjelovitosti. Boka je do 1922. bila dio Dalmacije i na svim razinama pratila je od humanizma do prosvjetiteljstva događanja u drugim hrvatskim kulturnim krugovima. Upravo ta činjenica koja je često osporavana, na koju se zbog ovih ili onih ne možete, ne  smijete ili ne želite osloniti pokretač je svih mojih radova, knjiga, studentskih posjeta, projekata i truda. Onoga dana kada pojam hrvatske kulturne baštine i Hrvata kao njezinog nositelja bude činjenica koja ne izaziva već je zrcalo istine, moj posao bit će završen i moje pero bit će spremljeno u ladicu. A, srce ispunjeno i mirno. Jer, Boka jest Zaljev svetaca i hrvatske kulture u kojoj su svi drugi narodi i njihove kulturološke posebnosti našli svoje mjesto i svoje točke susretišta.

2) Kroz više desetljeća na razne se načine potiskivala hrvatska nacionalna misao u Boki kotorskoj, no Vi ste jedan od najgorljivijih hrvatskih intelektualaca, usudim se reći i rijetkih, koji u kontinuitetu i uz jaku argumentaciju bokeljsko hrvatstvo čini živim i dalje.

Važno je prostoru i narodu sačuvati osobnu iskaznicu, dostojanstvo i poštovanje predaka. Nažalost, to temeljno pravo biti ono što jesi i svoj na svom u bližoj povijesti obilježeno je kao nešto destruktivno i ruralno. Nepoželjno. Prijeteće. Govorim o 20. i 21. stoljeću. Upravo je to vrijeme kada  kao starosjedioci u svojoj kući trpimo zbog onoga što jesmo. A što smo? Nositelji kulture, jezika, knjige i pisma. Bontona, ako hoćete. Pristojnosti prema drugom i drukčijem. Taj uvriježeni bokeljski odgoj gostoprimstva goste je pretvorio u domaćine koji nisu prihvatili običaje onih koji su ih primili nego su sve izokrenuli i nazvali svojim.

To izaziva odgovor! To zahtjeva odgovor! I zato gorljivo promičem hrvatsko ime u Boki kao kvalitetu crnogorskog društva. Hrvatsko srce za Crnu Goru. Crnogorsku Crnu Goru kojoj su Hrvati Boke 2006. unijeli svoju baštinu i dodali je na mozaiku kulture Crne Gore. Time je nisu prodali. Nego dodali. Time je nisu izgubili nego ojačali kulturološku sliku zemlje za čiju su se samostalnost 2006. izborili.  I to je sva priča.

3) Uz već spomenuto znanstveno djelovanje, Vaša potpora Hrvatima u Boki kotorskoj i Crnoj Gori ostvaruje se i kroz političku funkciju koju obnašate.

Ne bih to nazvala političkom funkcijom, no svakako funkcijom koja pomaže stečeno znanje upotrijebiti na najbolji način kako bismo hrvatsku manjinu, u ovom slučaju Hrvate u Crnoj Gori zaštitili, ojačali i podržali. Tome nas obvezuje i Ustav. No, na ovaj način mislim da mogu konkretno pomoći i Hrvatima u Crnoj Gori i Crnoj Gori i svima koje zanima kultura, europski put, poštovanje i vladavina prava. Zato sam zahvalna ministru na pozivu i povjerenju. Ni jedna Vlada nije do sada kao ova na čelu s predsjednikom Plenkovićem i to u trećem mandatu kontinuirano brinula o svojoj manjini. Posebno o Hrvatima u Crnoj Gori. Tomu svjedoče brojni susreti, suradnje i kontakti ministra vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordana Grlića Radmana koji Hrvatima u BiH i Hrvatima u Crnoj Gori posvećuje posebnu pažnju i značaj. Na čelu s takvim kapetanima čast je davati ruke i jedriti bez obzira na nevere koje nas prate.

4) U posljednje vrijeme sve više je konkretnih primjera koji dojam o intenziviranoj skrbi zvaničnog Zagreba prema hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori dodatno osnažuju. Da li taj pozitivan zaokret, na koji se čekalo duže vrijeme, može postati konstanta, čvršće oblikovana zakonskim rješenjima, kako ne bi ovisila od političkih opredjeljenja u samoj Hrvatskoj? I, kako Hrvatska još snažnije može podržati ovdašnje Hrvate?

Hrvatska kontinuirano i snažno podupire Hrvate u Crnoj Gori. Riječju i djelom.  Hrvati u Crnoj Gori su jedna od 12 europskih hrvatskih manjinskih zajednica. R Hrvatska sklopila je 2011. bilateralni sporazum s Crnom Gorom o međusobnoj zaštiti nacionalnih manjina. Osnovan je i međuvladin mješoviti odbori na čelu kojega je Središnji državni ured za Hrvate izvan R Hrvatske. S druge strane Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore legitimni je predstavnik Hrvata i glavno tijelo preko kojeg svi Hrvati u Crnoj Gori mogu svojim radom pridonijeti očuvanju svojeg imena i kulture. Najteža vremena  Domovinskog rata pokazala su da bez obzira kakvo je vrijeme matična domovina zna načina kako biti uz svoj narod koji se nalazi izvan današnjih administrativnih granica često na vjetrometini i udaru. Razina koju je Vlada RH podigla i u trećem mandatu nastavlja, crta je ispod koje nitko neće ići. Ljestvica se može samo podizati s obzirom da je prisutna svijest o Hrvatima u Boki i bogatoj hrvatskoj kulturnoj baštini o kojoj skrbimo mi u Hrvatskoj i oni u Crnoj Gori.

5) Društvene i političke prilike u Crnoj Gori dinamične su već neko vrijeme. Kako gledate na usmjerenja aktualne državne vlasti u Podgorici i kako različiti regionalni i globalni utjecaji, isprepletani u zemlji koja je kandidat za članstvo u Europskoj uniji, utječu na manjinsku hrvatsku zajednicu?

Promjene su došle 2020. izborom vladajuće strukture koja je od tada više-manje istih političkih nastojanja. Za sada je tu puno europske retorike, a malo djela. Kada bi Crna Gora imala stabilnu vladu tada bismo mogli razgovarati o sigurnosti i koracima koji bi Crnu Goru odveli tamo gdje pripada, u krug zapadnih civilizacijskih vrednota. Ovako to izgleda nemušto, neozbiljno i opasno. Sve manjinske zajednice pa tako i hrvatska ne mogu osjećati mir i stabilnost. Posebno hrvatska koja konstantno doživljava pritiske bilo provokacijama, bilo krađom bilo negiranjem. Da bi Crna Gora postala europska mora prvo biti crnogorska, potom manjinska, otvorena prema onima koji su joj u temeljima vladavine prava izgradili ono što bez njih ne bi imala. Svaki korak prema Europskoj uniji veseli hrvatsku zajednicu kao i što svaki odmak žalosti i plaši ne samo Hrvate u Crnoj Gori nego sve one koji na ovim prostorima žele stabilnost i mir.

6) Isključivo promatrajući odnose Crne Gore i Hrvatske, ne bi nerealno bilo kazati da dobrosusjedstvo za Crnu Goru predstavlja labaviji pristup društvenim i političkim međudržavnim relacijama i suradnjama. Nepoštovanje dogovora oko zajedničke kandidature Bokeljske mornarice na Svjetsku listu UNESCO-a u vrijeme Đukanovićeve ere i oštra retorika nove crnogorske vlasti u vezi ploče u logoru „Morinj“ upravo su potvrda nedorečenih dobrosusjedskih odnosa. U kojem smjeru, stoga, valja očekivati rješavanje spornih pitanja, kao što su razgraničenje na Prevlaci i vlasništvo nad školskim brodom „Jadran“, kao i ispunjavanje svih odredbi međudržavnog sporazuma o zaštiti prava hrvatske manjine u Crnoj Gori i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj.

O nepoštivanju dogovora oko zajedničke nominacije već smo puno govorili i konačno smo je zaštitili, no odvojeno. To je velika šteta, jer je zajednička nominacija mogla biti neraskidivi most dviju država koje jedine na svijetu baštine Tripundansko kolo i Bokeljsku mornaricu koja je prije svega i neprijeporno identitetska odrednica svakog Hrvata Boke. R Hrvatska na otvorena pitanja dugo čeka ogovore. Poput starijeg brata trideset i dvije godine pomaže, podržava i strpljivo čeka. No, jasno je kako je konačno došlo vrijeme i za konkretne odgovore koje predugo čekamo i za koja imamo određen i jasan stav.

Crnogorska manjina u R Hrvatskoj uživa sva prava uostalom Hrvatska je jedna o primjera kad je o odnosima prema manjinama riječ. Oni su hrvatski građani sa svim pravima prema svojoj nacionalnoj odrednici tako Nacionalno vijeće Crnogoraca tijesno surađuje s Hrvatski nacionalnim vijećem CG kroz različite zajedničke programe. No, kad je u pitanju odnos Crne Gore prema Hrvatima dolazimo do neriješenih i otvorenih pitanja poput Hrvatskog doma u Donjoj Lastvi, mijenjanja naziva ulica, nepoštivanja mjesta mučenja i stradanja većinom hrvatskih civila u bivšem logoru Morinj i još niza nepotrebnih provokativnih poteza  lokalnih vlasti koji ne daju rješenje nego baš suprotno, odmažu. Poseban problem je interpretacija kulturne baštine Boke koja se iskrivljuje, mijenja i prepravlja pa crkva sv. Sabe postaje sv. Save, a Gospa od Škrpjela -  Gospa od Stene. Ovakvih primjera je bezbroj i trebalo bi u školske programe obje države uključiti činjenice koje bokokotorsku baštinu u onom dijelu u kojoj ona jest predstavljaju kao hrvatsku baštinu i baštinu Crne Gore. Tek tada kad se temelji riješe možemo gradi kuću dobrih, poštenih i neopterećenih odnosa.

7) I pored trenutačne političke klime u Crnoj Gori, osjeća se ponovno buđenje nacionalnog osjećaja ovdašnjeg hrvatskog naroda. Siječanjski Dan Hrvata u Crnoj Gori te veličanstvena proslava blagdana svetoga Tripuna u veljači, kao i niz drugih kulturnih i društvenih događanja u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća i hrvatskih udruga, potvrda su toga vala. Jednako tako, vraćanje Bokeljske mornarice višestoljetnoj tradiciji najbolji je pokazatelj vrijednosnoj obnovi bez koje nije ni moguća opstojnost autentične tradicije Boke kotorske.

Hrvatski narod u Crnoj Gori je organiziran i budan. Pripravan na sve scenarije koje mu vrijeme donosi. To se posebno vidi u dugo čekanoj i konačno ostvarenoj sinergiji Bokeljske mornarice koja se formacijom utjelovila. Njezina nacionalna odrednica je činjenica i kvaliteta s kojom se diče i Hrvatska i Crna Gora. Gastaldi u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu i admiral iz Kotora jamstvo su budućnosti hrvatske opstojnosti u vlastitom kući, na Trgu sv. Tripuna ispred njegove katedrale. Tradicija koja stoljećima živi dobila je jedinstvom Bokeljske mornarice posebnu snagu i svaki korak mornara i časnika u  Zagrebu, Rijeci, Puli ili Splitu jednako se čuje i u Kotoru. To je dodana vrijednost ne samo kulturološkoj činjenici već i društvenopolitičkoj.

8) Vrijednosnu obnovu i vraćanje identitetske prepoznatljivosti prati i revitalizacija političke snage kroz povratak Hrvatske građanske inicijative u državni parlament. Taj uspjeh, potvrđen najvećim brojem glasova do sada osvojenih, polučen je zahvaljujući sinergiji stranačkih članova predvođenih rukovodstvom i nezavisnih građana hrvatske nacionalnosti. Kako održati, pa i ojačati to zajedništvo, naročito pred skore izbore u Kotoru?

HGI je kao i svaka stranka prošla svoje odrastanje i danas je stabilna politička stranka Hrvata Crne Gore. To se pokazalo na zadnjim izborima kada je dobila punu podršku ne samo članova već i simpatizera, znači i podršku nezavisnih građana Crne Gore i to je jedna nova posebnost i snaga. No, kada si najsnažniji moraš biti najoprezniji da se ne bi uljuljali u sigurnost. Nema sigurnosti. Vremena su nesigurna. HGI bi trebala biti politička kuća svakog Hrvata Crne Gore i svih onih koji u njezinom programu vide europski put, mir i stabilnost. Konačno treba shvatiti da naša prisutnost na crnogorskoj političkoj sceni znači i pravo na odlučivanje u svim pitanjima koja su bitna u razvoju Crne Gore. Često ćete čuti da je Hrvata malo i da nemaju pravo. No, autohtoni narod koji je sebe utkao u obrise Zaljeva svetaca i bokeljskom kamenu uvijek mora i treba imati prava, ali i svijesti o sebi samima. Nadolazeći lokalni izbori trebaju donijeti još snažniju uvezanost unutar same stranke, nove pristupnice i čista hrvatska srca koja Crnoj Gori nisu nikada donijela ništa drugo do prosperitet i dobro. Tko god to shvati znat će na koji način još jače poduprijeti HGI posebno u Kotoru gradu satkanom i od hrvatskog pleta.

9) Kraj našeg razgovora mogao bi otkriti Vaš najdraži bokeški kutak iz kojeg poruka sunarodnjacima u Boki kotorskoj zasigurno bliskija i snažnija.

Ne mogu izdvojiti kutak, od rodne kuće sv. Leopolda i svetišta u starom gradu do kotorskih kaleta, Trga sv. Tripuna i tivatskih Pina, no najmirniji kutak gdje mi je srce puno i duša ispunjena mirom i ljepotom je Otok Gospe od Milosti, najjužnije bokeljsko marijansko svetište Crkve u Hrvata, zavjetno mojim Tivćanima i meni.

Poruka je uvijek ista: Ne boj te se biti svoji na svome ponosni i gordi na svoje hrvatsko ime, baštinu i hrvatski kod kao i na svoju otvorenu ruku prema svima koji poštuju zemlju vaših predaka. I niste sami. Hrvatska je s vama i uz vas!