Kultura sjećanja: „Žeželićev orkestar za zabavu”

Početak priče  o razvoju glazbene  scene u Tivtu vrijedi započeti pričom o njenom pokretaču- Antunu Žeželiću. Kraj 19. i početak 20. stoljeća vezujemo upravo za glazbeni razvoj: prvi orkestar i prvu glazbenu školu u Tivtu. 1891. godine glazbeni obrazovani učitelj Antun Žeželić formira prvi orkestar u Tivtu,  koji je brojio jedanaest mladića. Orkestar je ostao zapamćen pod nazivom “Žeželićev orkestar za zabavu”, koji je svirao na svim prigodama i okolnim crkvenim svečanostima. Uslijed nedovoljnog broja glazbeno obrazovanih ljudi za svoj orkestar, Žeželić sa svojom suprugom Anom odlučuje da osnuje glazbenu školu. Ovom odlukom Tivat 1900. godine dobiva osnovnu “pučku školu” koja je imala samo dva odjeljenja (muško i žensko). Nastava se održavala u kući Jaka Goluba,  dok su Antun i Ana Žeželić učili Tivćane osnovama glazbe i  sviranja na instrumentima, koje su tada mogli da skupe (smatra se da su to bili gudački i poneki žičani i puhački instrumenti). Orkestar svjedoči o jednom društvu i  vremenu, ali i činjenici da su joj mještani bili skloni kako mladi tako i stari. Neočekivani (ne)uvjeti dovode do odlaska Žeželića, pa samim tim 1903. godine orkestar prestaje da postoji. Pored toga što je ostao upamćen kao pokretač kulturno-prosvjetnog rada glazbeno obrazovani učitelj Antun Žeželić ostao je zapamćen kao čovjek,  koji je nesebično “dijelio svoje muzičke sklonosti i sviranje na violini”, dok je Žeželićev orkestar postavio osnove za dalji razvoj glazbene kulture na području Tivta.

Premda, orkestar prestaje s radom interes za glazbu  se nije ugasio. Inicijativom Šima K. Staničića (koji je i sam bio dio Žeželićevog orkestra) uz pomoć Ilije T. Sindika 1906. godine osniva tamburaški sastav od 8 članova.  Postigli su veliki uspjeh svirajući na narodnim i crkvenim svečanostima. Međutim, 1909. godine tamburaški sastav prestaje s radom zbog “malih prihoda i drugih teškoća koje su ga pratile.”

Usprkos izvjesnim teškoćama koji su pratile, tadašnje glazbene sastave, očigledno je da se želja za glazbom ukorijenila u svakodnevicu mještana. Šime K. Staničić i Ilija T. Sindik uz pomoć Filipa T. Vuksanovića traže potporu i način da osnuju Gradsku muziku. Potporu  su i našli u Općinskom vijeću Tivat, te je službeno  1909. godine u Tivtu osnovano Glazbeno prosvjetno društvo Tivat.  Društvo je brojalo 25 aktivnih članova. Pozitivni razvoj ovog društva stvaralo je veće interesovanje za glazbu, koja je postajala sve važniji faktor. U svibnju 1910. godine stigli su novi glazbeni instrumenti iz Čehoslovačke, dok su prvi nastup imali 1911. godine pri dočeku austrijskog vojvode Fridriha u Tivtu. Ovo društvo je odlikovano ordenom bratstva i jedinstva srebrnim vijencem (1969. godine), i nagradu Oslobođenja Tivta, koja je dodijeljena na svečanoj sjednici Skupštine Općine  (1976. godine). Ipak, možda je najveća pohvala da ovo Društvo gotovo  nije prestajalo s radom (jedini prestanak rada zabilježen je tijekom prvih godina Drugog svjetskog rata) i da i danas postoji kao jedno od značajnih obilježja lokalne kulture.

   Svi ovi događaji bili su samo priprema za glazbenu scenu današnjeg Tivta, dok se Glazbeno prosvjetno društvo vodi kao najstarija institucija kulture u našem gradu. Nezaobilazan je dio značajnih gradskih i kulturnih svečanosti,  a ove godine će proslaviti 110 godina postojanja.  Danas broje oko 40 aktivnih članova kako glazbeno  obrazovanih tako i samoukih glazbenika, koji imaju za cilj  sačuvati  glazbenu  i kulturnu baštinu.

Tijekom svih ovih godina preko glazbene  kulture u Tivtu odaje se slika jednog vremena i društva kojem je želja za glazbom ne samo navika već i tradicija, koja stvara jedan ritam koji se nastavlja u beskraj...

Autor:
Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić